Ususret biskupskom ređenju imenovani banjolučki biskup Željko Majić u razgovoru za Hrvatski katolički radio u četvrtak 29. veljače poručio je da dolazi u Banjolučku biskupiju biti uz svećenike i narod, kako bi se zajedno hrabrili i išli naprijed
Izvor: HKR / Snimak zaslona
Ususret biskupskom ređenju imenovani banjolučki biskup Željko Majić u razgovoru za Hrvatski katolički radio u četvrtak 29. veljače poručio je da dolazi u Banjolučku biskupiju biti uz svećenike i narod, kako bi se zajedno hrabrili i išli naprijed, piše Informativna katolička agencija.
Mons. Majić je za dan objave imenovanja biskupom odabrao svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM 8. prosinca i, kako je rekao, toga dana se prepustio u Božje ruke. Biskupsko geslo bit će mu „In nomine Domini – U ime Božje“.
Kazao je da je kao osoba koja iznimno voli, časti i moli se Gospi htio da biskupska služba bude povezana uz nju i njezin majčinski zagovor i zaštitu.
„Hrvatski narod je marijanski, a mene je Gospa opečatila. U mojoj kući od djetinjstva do danas svakoga dana moli se krunica. Znao sam Litanije lauretanske prije nego sam znao čitati, naučio sam ih slušajući prije nego sam krenuo u školu. I danas ih molim svakog dana“, rekao je mons. Majić koji je čak razmišljao da uzme marijansko biskupsko geslo „Per Mariam ad Iesum – Po Mariji k Isusu“.
Mons. Majić podijelio je prve dojmove o Banjolučkoj biskupiji koja je izgubila najveći dio vjernika 90-ih godina proteklog stoljeća. Prema njegovim riječima, sve četiri mjesne Crkve u BiH su stradalničke, a Banjolučka biskupija je jedna od najstradalijih u BiH i u Crkvi u Hrvata u Domovinskom ratu.
„Više od 80 posto predratnih vjernika više nije na području biskupije. Grad Banja Luka i okolica prije rata imali su više od 30.000 vjernika, a prema statističkim podacima s kraja 2022. na tome području ima svega 1.500 vjernika. U ratu i poraću ubijeni su sedmorica svećenika i jedna redovnica što još više pojašnjava tešku situaciju u kojoj se našla ova mjesna Crkva krajem 90-ih i sve ove godine 21. stoljeća“, rekao je mons. Majić koga žaloste ti podaci.
S obzirom na teško stradanje Banjolučke biskupije, mons. Majić priznao je da osjeća strah od nedostojnosti biti pastirom jednoj takvoj Crkvi. „To je bila moja muka kada sam dobio vijest da me Papa imenovao banjolučkim biskupom. Biti pastirom u takvoj mučeničkoj stradalničkoj Crkvi. Jesam li tome dorastao? Ali prihvaćam u ime Božje. Bog preko Crkve poziva. Pozvao je i mene. Zašto – On to najbolje zna. Nisam mogao reći Papi ‘ne’ zbog svoje svećeničke odgovornosti, dosadašnjeg rada i zbog obećanja poslušnosti koje sam dao na svećeničkom ređenju prije 36 godina. Svakog dana molim Duha Svetoga da me oslobodi svakog straha kako bih mogao biti ono što Krist želi i radi čega me Crkva poslala u taj dio svoga tijela“, istaknuo je mons. Majić.
Mons. Majić dolazi u Banju Luku zahvalan Bogu za entuzijazam biskupa Franje Komarice i svećenika te za konkretne plodove njihova rada kroz institucije Banjolučke biskupije.
Susrećući svećenike Banjolučke biskupije proteklih dana posebno ga se dojmila duhovna jakost i ustrajnost u pastoralnom djelovanju u opustjelim župama.
„Dolazim iz Hercegovine gdje su još uvijek crkve pune i gdje postoje razne župne zajednice, od djece i mladih do raznih udruga i sekcija. Susrećući svećenike proteklih dana u banjolučkom kraju shvatio sam kakva to treba biti duhovna snaga, psihička stabilnost i dostatno zdravlje da u takvom prostoru žive svoje svećeništvo i svjedoče vjeru“, rekao je mons. Majić.
Ganulo ga je kada mu je jedan svećenik rekao da na Božić izviruje i gleda hoće li mu netko doći na misu. I došlo je troje vjernika. Drugi, župnik jedne župe mu je kazao da bi ukinuo božićnu misu da ga nije sram. „Jeza me hvata od tih svjedočanstava! Volio bih da se to iskustvo čuje! Kakva to treba biti duhovna snaga! Zato sam Bogu zahvalan i neću se nikada umoriti zahvaljivati Bogu i za njih moliti Boga da izdrže u takvoj stvarnosti i to će biti moj projekt. Biti bliz svećenicima, biti bliz narodu. Što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost – da budem s tim narodom, da budem za toga svećenika. Ako treba zajedno plakati, da zajedno plačemo, ali i da se zajedno ohrabrujemo, da idemo naprijed. Ta duhovnost mi treba, i svećenika i vjernika i moja, i ta snaga. Želio bih staviti težište na očuvanje vjere i snage u vjeri i da ne umre nada, da se unatoč svim ranama umnaža ljubav. To je u konačnici i poslanje Crkve“, poručio je mons. Majić.
Po svojoj dužnosti mons. Majić susretat će se i s predstavnicima vlasti. Biskup Franjo Komarica tijekom tridesetak godina susretao je brojne političare, lobirao za BiH u cijelom svijetu, upozoravao na neučinkovitost domaćih političara. Mons. Majić kazao je da se neće baviti politikom, ali dužnost mu je rješavati neka pitanja od zajedničkog interesa, raditi na zbližavanju, na stvaranju klime da se svatko osjeća svoj na svome.
Mons. Majić smatra važnim da se stanovništvo koje živi u banjolučkom kraju osjeća dobrodošlo, da radosno i u egzistencijalnoj sigurnosti mogu živjeti identitet katolika. Tako da oni koji su otišli osjete tu klima i da vide da je dobro vratiti se na svoje staro ognjište. „Ne možemo nikoga prisiliti da se vrati. Svećenici koji čuvaju ognjišta i plan vjere u župama nisu otišli. Vjernici su diljem Hrvatske i šire, oni osjećaj rodni kraj. Mislim da će se taj osjećaj pretvoriti u stvarnost življenja, ali treba svatko iz svoga srca razmišljati i donijeti odluku da živi ondje gdje mu je Bog dao i gdje se najbolje osjeća“, kazao je.
Biskupi u BiH su posljednjih trideset godina zaštitnici hrvatskog naroda. Stav je mons. Majića da je BiH nefunkcionalna zemlja koja nije dovoljno socijalno osjetljiva.
„Kada pogledamo kroz povijest BiH je Bogom dana, prekrasna zemlja. Ima prekrasne ljude, različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Ali BiH je stoljećima poligon interesa, najčešće stranih. I tu se različitost koristi za razdor. Različitost se ne koristi za obogaćivanje. Često se postavlja kao bure baruta, i kada nekom dođe, zapali se i onda doživljavamo katastrofične stvarnosti, ubojstva, protjerivanja, čemu smo bili svjedoci prije 30 godina“, rekao je mons. Majić.
Danas žive daytonsku BiH. „Odmah smo u mostarskom ordinarijatu rekli da to nije pravedan ugovor. Jedino što je dobro od Daytona je što je zaustavio rat i uveo primirje, ali tako uređena BiH neće stvoriti trajni mir koji će potrajati i na kojemu će se graditi perspektivna BiH koja je dostatna i u koju je svatko dobrodošao tko želi u njoj živjeti. Međunarodna zajednica nema jednu politiku, nego koliko je članica međunarodne zajednice toliko je politika. Ostvaruju se tenzije unutra i sad imamo nepravednu raspodjelu BiH, tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Ako su tri konstitutivna naroda, zašto ne tri entiteta? Davno sam napisao u članku da bez entiteta nema ni identiteta. Mislim da je to zakon pravde. A u takvoj nefunkcionalnoj zemlji ispaštaju najranjiviji, stariji i bolesni“, istaknuo je mons. Majić.
Često je razgovarao s čelnicima civilne vlasti kada je trebalo rješavati određena pitanja koja se tiču prava Crkve i Caritasa, a oni su mu znali odgovarati da nema zakona koji to regulira. „Koliko je dosad doneseno zakona, moglo se donijeti i u tome području. Nedostaje političke volje koja gleda čovjeka u njegovoj potrebi, a moja je dužnost izraziti tu potrebu“, prokomentirao je mons. Majić.
Cijeli svećenički život mons. Majić proveo je na dvije adrese: u Mostaru i Rimu, a selidba u Banju Luku mu je deseta. Veliko iskustvo stekao je na službi vicerektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu gdje je u susretima s hrvatskim biskupima i svećenicima mogao upoznati i bolje razumjeti cijelu Crkvu u Hrvata.
Spominjući se biskupa od kojih je učio, mons. Majić kazao je da je njegov život obilježio sada umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić. Zahvalan mu je na „tesanju“, „obrađivanju“ njega kao osobe. Biskupu Periću bio je četiri godine tajnik, poslije osam godina generalni vikar. „Biskup Perić me je vodio, poučavao. Velik je učitelj, čovjek Crkve, čovjek duha Božjega. On je i danas jasan i studiozan i današnje njegove objave su mnogim srcima drage, melem su na rane kada dođe do nekih sumnja“, rekao je mons. Majić poručivši mons. Periću: „Biskupe Ratko, hvala!“
Govoreći o svojoj duhovnosti, rekao je da posebno časti bl. Alojzija Stepinca, po čijem zagovoru se, kako je posvjedočio, dogodilo i jedno čudo. Dok je bio župnik na Buni gradio je pastoralni centar i crkvu. Bilo je planirano da naslovnik bude bl. Stepinac, ali crkva je posvećena Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj. Mons. Majić tamo je doživio nesreću. Pao je s te crkve s visine osam metara na beton i ostao živ. Imao je prijelome, liječio se u bolnici u Dubravi, bio na operaciji u Rimu. Vjeruje da se to čudo dogodilo po zagovoru bl. Stepinca. I sada nosi u džepu sličicu bl. Stepinca s molitvom. Mons. Majić kazao je da nema dana da ne zaziva zagovor sv. Josipa za očeve, obitelji, radnike, umiruće.
Osvrnuvši se na modernog čovjeka, mons. Majić prokomentirao je da se čovjek danas obraća Bogu uglavnom u kriznim trenucima, shvaća Boga kao neko pomagalo u datom trenutku, a nema trajnoga predanja, življenja vjere, pouzdanja i predanja u Boga i prihvaćanja „da je svaki moj dah dar od Boga i da sve što činim trebam činiti u ime Božje“. Nadovezavši se na tu temu, podijelio je sliku iz rodne župe Drinovci. Kada su išli na njivu kopati, zavrnuli bi rukave, uzeli motiku i počeli raditi „u ime Isusovo“. Svaki rad bio je „u ime Isusovo“. „Pa kako u ime Božje ne početi ovako odgovornu službu“, prokomentirao je.
Kao dosadašnji ravnatelj Caritasa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije osvrnuo se na rezultate korizmene akcije „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH“. Mons. Majić zahvalio je Hrvatskom Caritasu kao koordinatoru akcije, Crkvi u Hrvatskoj, biskupima, dijecezanskim ravnateljima Caritasa i svim vjernicima koji imaju osjećaj za Hrvate katolike u Bosni i Hercegovini i taj osjećaj pokazuju i kroz materijalni dar koji je iznimno važan, ali, kako je rekao, „važna nam je i duhovna povezanost i pratnja.“ Zahvalio je Hrvatima u Hrvatskoj na materijalnoj pomoći, „ali još više na osjećaju da Hrvati u BiH nisu sami, na osjećaju vjerničkog i nacionalnog zajedništva i duhovne prožetosti.“
Materijalna pomoć prikupljena u korizmenoj akciji putem Hrvatskog Caritasa šalje se u Caritas BiH, a potom se dijeli biskupijskim Caritasima za strukturalne i projekte troškove. Caritas hercegovačkih biskupija upotrebljavao je novac za projekt kućne njege u kojem su tri tima obilazila korisnike na 300 adresa.
Mons. Majić predstavio je široku djelatnost Caritasa hercegovačkih biskupija koji je i prvi koji se u BiH sustavno brine za dementne osobe.
Zahvalan je Bogu za iskustvo ravnatelja Caritasa koje će mu, kako je rekao, pomoći kao biskupu u shvaćanju potreba današnjeg čovjeka i u organizacijskim pitanjima. Posebno ga veseli što je redovito slavio misu u Caritasovim ustanovama što je za korisnike bio poseban blagoslov.
Uoči biskupskog ređenja mons. Majić pozvao je vjernike da njegovu biskupsku službu prate molitvom, da mole i za Banjolučku biskupiju i Crkvu u BiH. Potaknuo je na molitvu za slobodu vjere, mir u svijetu i obraćenje grešnika, jer, kako je primijetio, „ako to izmolimo onda će lice svijeta biti sasvim drugačije.“
Misu s obredom biskupskog ređenja mons. Majića u subotu 2. ožujka u 11 sati u banjolučkoj katedrali prenosit će RTV Herceg-Bosne, a preuzimat će Hrvatski katolički radio i Laudato TV.
Izvor: IKA
Objavljeno: 29.02. 2024.
