U večernjim satima, 1. ožujka 2024., u katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci, nakon zahvalnog Euharistijskog slavlja, upriličena je svečana akademija u čast dosadašnjeg biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice

 Foto: KTA

U večernjim satima, 1. ožujka 2024., u katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci, nakon zahvalnog Euharistijskog slavlja, upriličena je svečana akademija u čast dosadašnjeg biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice, javlja KTA.

Na akademiji su se okupili brojni biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, vjernici laici, razni predstavnici iz Banje Luke i Banjolučke biskupije ali i šire. Između ostalih nazočni su bili: nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Tomo Vukšić, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit beogradski i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije mons. Ladislav Nemet, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, mariborski nadbiskup mons. Alojzije Cvikl, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, barski nadbiskup mons. Rrok Gjonlleshaj, koparski biskup Jurij Bizjak, subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, imenovani biskup banjolučki mons. Željko Majić i biskup norveške biskupije Tromsø u miru mons. Berislav Grgić, domaći sin, egzarh za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori sa sjedištem u Ruskom Krsturu Đuro Džudžar. Okupile su se brojne redovnice i drugi vjernici. Tu je bila i grupa vjernika biskupije Legnice na jugozapadu Poljske koja je već završila dio svoga postupka za slugu Božjega župnika Antu Dujloviću, župnika uništene župe Banjolučke biskupije Gumjera ubijenog „iz mržnje na vjeru“ 11. srpnja ratne 1943.

Uvodnu riječ zahvale biskupu Franji uputio je pomoćni biskup banjolučki i generalni vikar mons. Marko Semren. „Današnji je dan ispunjen čestitkama i osjećajem zahvalnosti našem slavljeniku. Čestitka sadrži ljubav, iskrenu i nepatvorenu u Uskrslomu Kristu... Crkva nas uči da je biskupstvo ne za čast, nego za djelo, za služenje. Zato se očekuje od biskupa da prvenstveno bude na službu Bogu i ljudima, da služi više nego da zapovijeda. Stoga smo zahvalni Bogu što je po Vama dobro učinio u Crkvi, u banjolučkoj biskupiji u domovini i u svijetu i toplo Vas preporučujemo moćnom zagovoru sv. Bonaventure, neizmjernoj ljubavi Blažene Djevice marije i Božjem milosrđu kao i bl. Ivanu Merzu da ispunite plan koji Bog s Vama ima u vašem životu, Franje u miru i Željka na samom početku biskupske službe“, kazao je biskup Marko te završio recitirajući brazilsku pjesmu pod nazivom „Samo Bog…“ u kojoj, između ostalog, stoji: „Samo Bog je put, ali ti ga možeš pokazati drugima… Samo Bog je dostatan sam sebi, ali On više voli računati na tebe“.

Zbor vjeroučenika iz središnje banjolučke župe Pohoda Blažene Djevice Marije te prigradskih župa Petrićevac, Budžak i Presnače te Katoličkog školskog centra „Bl. Ivan Merz“ otpjevali su poznatu pjesmu „Krist na žalu“ pod ravnanjem učenice KŠC-a i uz glazbenu pratnju brata i sestre Andreasa i Ane Ivane Ćurić, također učenika KŠC-a.

Svi nazočni su s posebnom radošću slušali ovaj zbor marljivih učenika kad je pjevao stihove vjeroučiteljice Blaženke Ivekić pod naslovom „Ima jedan dobri biskup“ na melodiju pjesme „Ima jedna duga cesta“.

Nazočni su imali prigodu pogledati i polusatni dokumentarni film u kojem brojne osobe govore o biskupu Franji Komarici.

Apostolski nuncij mons. Francis Assisi Chullikatt uputio je prigodnu riječ „mons. Franji Komarici, jedinom katoličkom biskupu koji poznaje današnji mladi naraštaj Banje Luke“. „Biskup Franjo bio je vjerodostojan i hrabar svjedok Krista i njegove Crkve, posebice u vrlo teškim danima devedesetih godina (1991.-1995.), koje je osobno iskusio. A sve je, na neki način, počelo 1. ožujka 1992., na dan referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine, koju je Parlament proglasio 3. ožujka iste godine. U svim godina ratnih sukoba, biskup Franjo bio je neustrašivi branitelj mira i postao je glas svih obespravljenih. Uvijek je zastupao plemeniti ideal da je bolje pregovarati godinu dana nego ratovati samo jedan dan, jer rat – svaki rat – u nasljeđe ostavlja samo velika razaranja, strašne tragedije i trag smrti, koji najviše pogađa najranjivije, bespomoćne i nevine, kao što su starci, žene i djeca“, kazao je nuncij Chullikatt ističući da je biskup Franjo na vlastitoj koži iskusio posljedice rata u kojem ga je „hrabrio pastoralni žar, apostolska hrabrost i junaštvo vjere koje su pokazali njegovi svećenici, redovnici i vjernici“.

„Nažalost, jedna od razornih posljedica rata je veliki egzodus vjernika biskupije, njih gotovo devedeset posto. Jedni su napustili svoje domove i imanja kako bi započeli potpuno novo poglavlje u životu, emigrirajući negdje drugdje, dok su mnogi drugi protjerani iz svoje domovine, a veliki broj njih, pokušavajući jednom zauvijek okrenuti tužnu stranicu rata, pobjegli su u najudaljenije moguće zemlje svijeta, poput Novog Zelanda, Australije i Amerike. Međutim, biskup Komarica nastojao je ponovno ujediniti i okupiti svoje stado, probuditi u njihovim srcima nadu, entuzijazam i strast za obnovom svog života, biskupije, župa i svojih obitelji. Ta gesta njegove apostolske hrabrosti i danas kuca u srcu svakoga tko voli mir i slogu ove biskupije. Na tome ćemo Vam mi i svi ljudi dobre volje, predragi mons. Franjo, biti vječno zahvalni. Možda je na ovom mjestu suvišno spominjati veliki angažman biskupa Komarice u organizaciji pastoralnog posjeta svetoga pape Ivana Pavla II. ovoj biskupiji i gradu, ili njegov intenzivan rad na beatifikaciji Ivana Merza upravo ovdje u Banjoj Luci… Za sav ovaj veliki posao, biskupe Franjo: velika hvala“, rekao je nuncij Chullikatt.

Banjolučki župnik i dekan preč. Vladislav Žarko Ošap predao je u ime Banjoluičke biskupije na dar sliku banjolučke katedrale i njezinog dosadašnjeg dugogodišnjeg pastira biskupa Franje. I dvoje malenih vjernika sa svojim majkama darovali su mu svoje prigodne darove u ime vjerničke zajednice. I mnogi drugi darovali su svoje darove zahvaljujući biskupu Komarici na svemu što je učinio tijekom svog pastirskog služenja.

Na kraju akademije mons. Franjo Komarica uputio je zahvalnu riječ napominjući da sve „prolazi i proći će: radosti i žalosti, brige, uspjesi i neuspjesi“ te da „sve što je jednom započelo, mora jednom i dovršiti“.

„Gledajući pred sobom draga i poznata mi lica vas - svojih suradnika, dobročinitelja, prijatelja i rodbine u duhu mislim na daleko veći broj onih plemenitih ljudi iz naše biskupije kao i brojnih drugih biskupija širom svijeta koje je Božja providnost poslala na moj životni put tijekom moje dosadašnje biskupske službe! Još jednom i ovdje sada, osim na Misnom slavlju, zahvaljujem Bogu za sve vas i za sve njih. I ponovno ga molim da vas sve obilno blagoslovi! Osim Bogu zahvaljujem od srca i svima vama – prvenstveno vama, mojim višegodišnjim vrijednim i savjesnim suradnicima i suradnicama - u Ordinarijatu i u cijeloj biskupiji – svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjeroučiteljima, članovima Župnih pastoralnih i Župnih ekonomskih vijeća. Vama, braći biskupima iz naše zemlje i susjedne Hrvatske i iz drugih zemalja kao i svim nenazočnim ili pokojnim biskupima! Hvala i svim apostolskim nuncijima i crkvenim poglavarima u Rimu. Hvala brojnim moliteljima i dragocjenim pomagačima – iz biskupije i iz brojnih drugih biskupija s kojima me Božja providnost povezala! Hvala svim liječnicima i zdravstvenim radnicima koji su više godina brinuli za moje narušeno zdravlje“, kazao je mons. Franjo te podsjetio na „jedinstven, neponovljivi događaj iz vremena moje službe, a to je dolazak u središte biskupije svetog i dragog pape Ivana Pavla II. i uzdizanje na oltar prvog katolika rođenog u našem gradu, biskupiji i domovini Ivana Merza“.

Izvor: KTA
Objavljeno: 02.03. 2024.