Već 18 godina u korizmi se realizira akcija Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Tim povodom, novinari portala Nedjelja sugovornika su pronašli u ravnatelju Caritasa BiH mons. Tomi Kneževiću.

Izvor: Nedjelja

Već 18 godina u korizmi se realizira akcija Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima, koju Caritas Hrvatske i Caritas BiH zajednički provode pozivajući na pomoć potrebitim i međusobnu solidarnost. Tim povodom, novinari portala Nedjelja sugovornika su pronašli u ravnatelju Caritasa BiH mons. Tomi Kneževiću.

Mons. Knežević je rođen 1954. u Zenici. Klasičnu gimnaziju - sjemenište završio je u Zagrebu, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1980. u Čajdrašu. Poslijediplomski studij liturgike završio je u Innsbrucku (Austrija) gdje je 1985.postigao licencijat iz teologije. Obavljao je brojne pastoralne zadaće u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Od 1986. do 2019. bio je profesor na sarajevskom KBF-u (nekadašnjoj Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji) i Teološkom institutu u Mostaru. Vrijedi izdvojiti da je bio prvi nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH te prvi voditelj i koordinator Dušobrižništva vojske, policije, pritvorenika i zatvorenika u BiH – sve do 2011. Uz to, dva puta je bio član Odbora za pripremu dolaska Sv. Ivana Pavla II. te jednom pape Franje u BiH.

Od 14. veljače 2011. kapelan je Njegove Svetosti s naslovom monsinjora. Dužnost ravnatelja Caritasa BiH preuzeo je u studenom 2015.

Poštovani mons. Kneževiću, kakav je značaj Tjedna solidarnosti s obzirom da se tradicionalno provodi u korizmi u kojoj se uz molitvu i pokoru posebna pozornost pridaje djelima milosrđa?

Ovih dana i u ovogodišnjem korizmenom vremenu u Republici Hrvatskoj provodi se po osamnaesti put akcija Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Ovom akcijom, koju je Crkva u Republici Hrvatskoj povjerila svome Hrvatskom Caritasu, od 2007. godine potiče na solidarnost opću i vjerničku javnost u Republici Hrvatskoj na molitveno i materijalno darivanje najpotrebnijima na bosanskohercegovačkim prostorima. Temelj je dogovor biskupa Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH i dvaju nacionalnih Caritasa: Hrvatskog Caritasa i Caritasa Bosne i Hercegovine. Svake godine, pod vodstvom Hrvatskog Caritasa, akcija se provodi uz kvalitetnu i odgovornu animaciju pozivajući pri tom sve na karitativnu solidarnost i pomoć najpotrebnijima. Akcija se svake godine provodi u početku između druge i treće, a od prošle godine treće i četvrte korizmene nedjelje. Euharistijsko slavlje početka akcije svake godine slavi se naizmjenično u župama bosanskohercegovačkih biskupija uz izravan prijenos zainteresiranih radio i televizijskih kuća, poglavito Hrvatske radiotelevizije i Radiotelevizije Herceg Bosne. U ovo milosno vrijeme korizmene pokore, odricanja, darivanja i pokorničkog djelovanja svi su pozvani na molitvenu i karitativnu potporu Crkvi i ljudima u potrebi u Bosni i Hercegovini. Ova humanitarno-karitativna akcija ne poznaje ljudske, vjerničke, karitativne i nacionalne granice, nego pokazuje očekivanu ljudsku i vjerničku širinu kakvu Katolička Crkva, posebno preko svoga Caritasa, stoljećima pokazuje sve do današnjeg dana.

Ova se akcija provodi već 18 godina. Koliko je tijekom ovoga razdoblja učinjeno, kako na financijskom, tako i na duhovnom planu?

Ova poznata akcija, koja živi skoro dva desetljeća, prikupila je i podijelila oko 3 000 000 eura materijalne i karitativne potpore Crkvi i ljudima u potrebi. Slobodni smo kazati kako se nastavlja davanje potpore koja je isto tako i tijekom rata i poraća prikupljana i davana, ne samo sunarodnjacima u i iz Bosne i Hercegovine, nego svima bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, a koji su kucali na crkvena, karitativna i sva druga vrata u Republici Hrvatskoj. Dok o ovome razmišljamo, pred očima imamo slike velikih i malih logističkih centara i puteva spasa, kako na sjeveru, tako i na jugu Republike Hrvatske, a koji su vodili i usmjeravali potporu ratom i neimaštinom napaćenim ljudima u Bosni i Hercegovini. Brojna su svjedočanstva sve do današnjih dana zahvalnih ljudi kako su tijekom minuloga vremena nailazili na širinu katoličkog i hrvatskog srca. Mnoge su osobe u tim teškim vremenima kao nekatolici radili i rade u karitativnim ustanovama Katoličke Crkve kao što je na primjer Caritas. Puno puta pokazana vjernička i karitativna širina bila je neshvatljiva, možda i neprihvatljiva, kako za vjernike katolike, tako i za one koji nisu katolici jer se pokušavalo istu tumačiti na neprihvatljive načine. Politički komentari i odgovori na pokazanu solidarnost razlikuje se od ljudske zahvalnosti običnih ljudi.

Kako biste pojasnili što znači solidarnost i kako ju prepoznaje suvremeni čovjek?

Nažalost, čovjek današnjeg vremena i ovih prostora prigodno pokazuje solidarnost s bližnjim u nevolji i ljudima u potrebi utemeljenu na osobnoj vjeri i ljudskoj širini. Za nas na bosanskohercegovačkim prostorima postavlja se pitanje jesmo li nešto naučili u vremena kada smo tijekom rata i poraća živjeli i preživjeli zahvaljujući dobroti i potpori znanih i neznanih dobrih ljudi, poglavito iz europskih zemalja. Ovozemaljske nedaće kao što su potresi, poplave i razna druga stradanja, prisutni su i danas. U takvoj teškoj situaciji očekuje se naša solidarnost, ljudska i vjernička širina i konkretna potpora ljudima u nevolji. Naši Caritasi i danas pozivaju sve nas na konkretnu solidarnost i pokazivanje konkretne širine s mogućnošću pokazivanja konkretne solidarnosti uz davanje materijalne i molitvene potpore. Nažalost, kad se prelistaju razna izvješća o specifikaciji darovane potpore, ostajemo bez daha s tisuću upita: "Jesmo li zaboravili sve ono što su nam dobri i nepoznati ljudi darovali? Jesmo li se pretvorili u ljude primanja, a zaboravili kako smo po njihovu primjeru trebali postati ljudi nesebična darivanja?"

Što nam poručuje ovogodišnje geslo Tjedna solidarnosti: Solidarnost u deset riječi?

Iz raznih medijskih izvješća poznato nam je kako je moto ovogodišnjeg Tjedna solidarnosti - Solidarnost u deset riječi, a koji traje od 3. do 10. ožujka. Želja je najodgovornijih, onih koji nose najveći dio tereta poziva i provedbe akcije, probuditi i potaknuti sve one do kojih dođe ovaj vapaj kako bi bili konkretni u molitvenom i karitativnom darivanja sa sunarodnjacima i svim žiteljima u Bosni i Hercegovini. Karitativna solidarnost ne počinje i ne završava se ovogodišnjom akcijom. Pogledajte koliko vapaja dolazi i do naših prostora, župnih i drugih zajednica. Ako se malo bolje prelista što sve Hrvatski Caritas čini za bližnjeg u nevolji, kako u Europi, tako i na drugim prostorima ljudske ugroženosti, potrebne ljudske solidarnosti, možemo puno toga vidjeti. Nažalost, mnogi ostaju nagluhi na brojne vapaje koji poglavito putem medija dolaze i do nas u našoj ovozemaljskoj domovini. Međutim, svi smo pozvani postati solidarni i pokazati svoju solidarnost s bližnjim u nevolji, bez obzira na broj riječi u kojima je riječ solidarnost omeđena.

Komu je konkretno namijenjena pomoć prikupljena tijekom Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH?

Brojna su i identična pitanja, a tko ima pravo na prikupljenu pomoć tijekom ove akcije. Zaživljavanjem ove akcije pravo su imali svi oni koji su se na razne načine kandidirali prema svojim željama, ali nikako prema potrebama. Nažalost, tražilo se razne načine i puteve kako bi se dobio dio prikupljenih materijalnih sredstava. U početku je na svoj način i vlast Republike Hrvatske sudjelovala u davanju i raspodjeli konkretne potpore.

Međutim, biskupi dviju biskupskih konferencija promijenili su praksu i dogovorili da se kroz konkretno projektno djelovanje Caritasa u BiH ostvaruje konkretna potpora čovjeku u nevolji u Bosni i Hercegovini. Prikupljena sredstva tijekom provedbe ove akcije u Republici Hrvatskoj namijenjena su kao potpora Crkvi i ljudima u Bosni i Hercegovini preko projekata Caritasa u BiH kao što su to na primjer: hospicij za stare, nemoćne i umiruće, rehabilitacija djece s posebnim potrebama, kućna njega starih i nemoćnih, pučke kuhinje, katolički vrtići, rehabilitacija osoba s posebnim potrebama, ali i strukturama i ustanovama Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini koje te projekte omogućuju i provode. Treba napomenuti da su brojne osobe u potrebi, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost, koje kucaju na vrata naših Caritasa na svim razinama.

Prema Vašem mišljenju, je li Crkva u Hrvata u objema državama ujedinjena glede provođenja akcije na terenu? Kakve informacije imate iz Hrvatske, koliko kler pristaje na realiziranje akcije u svojim župama?

Crkva u Hrvata, ne samo u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, nego diljem svijeta na mjestima i u zemljama svoga življenja, u brojnim sadržajima pokazuje i gradi očekivano i potrebno zajedništvo i solidarnost, ne samo u karitativnim, nego i u drugim sadržajima. Važno je napomenuti kako pripadamo istom hrvatskom narodu i istoj Katoličkoj Crkvi. Brojni su sadašnji žitelji Republike Hrvatske koji imaju svoje korijene i potječu iz Bosne i Hercegovine, zatim pripadaju istom hrvatskom narodu i istoj Katoličkoj Crkvi. Brojna su svećenička, muška i ženska redovnička zvanja koja potječu iz Bosne i Hercegovine, a žive i djeluju u Republici Hrvatskoj ili u duhovnoj inozemnoj pastvi na dobro hrvatskog iseljeništva. Zato je prevažno i potrebno stalno i odgovorno graditi hrvatsko i katoličko zajedništvo, a posebno kad je u pitanju karitativno zajedništvo kada jedan dio istog naroda trpi ili se nalazi u nevolji i priskočiti u pomoć. Svatko od svećenika i vjernika u ovoj akciji sudjeluje na način svoga shvaćanja i svoje suodgovornosti za Crkvu i ljude u Bosni i Hercegovini.

Iz Vašeg iskustva, koliko su ljudi danas solidarni i spremni pomoći drugima, i kako ih u tom smislu animirati?

Naše bosanskohercegovačko okruženje postalo je zaboravljivo i nagluho i sve manje osjetljivo za nevolje onih koji kucaju na naša vrata. Zaboravili smo da su nam mnogi pomogli u teška ratna i poratna vremena ili u vremenima neimaštine kako bismo preživjeli vrijeme i situaciju u kojoj smo se našli. Nažalost, sve je manje spremnosti odazvati se na pozive naših Caritasa i svojim udovičkim darom pomoći bližnjemu u nevolji, bilo u tuzemstvu, bilo u inozemstvu: ratnim stradalnicima, stradalnicima od potresa i poplava i drugih ovozemaljskih nedaća. Sve je manje onih koji su spremni ugraditi sebe i svoje vrijeme kroz osobni volontarijat i pomagati bližnjemu. Svi smo pozvani iz dana u dan izgrađivati svoju osjetljivost i svoju odgovornost. Svi smo pozvani na budnost u svojoj suodgovornosti za bližnjega u nevolji.

Koliko je u Bosni i Hercegovini uistinu potrebitih?

U ovom poratnom i postkomunističkom vremenu naše okruženje nije bogato, nego se u mnogim slučajevima bori s pukim preživljavanjem. Pogledajmo samo kako su prostore naše ovozemaljske domovine napustili njezini brojni žitelji, posebno mlada populacija. Ostao nam je velik dio starije populacije. Nije ovo samo slučaj i situacija s našom domovinom, nego s cijelom regijom Jugoistočne Europe. Postali smo generacija koja pripada i koja živi vrijeme današnje migracije raznih oblika, a koja se kao generacija ne miri s činjenicom minimalnih zarada i minimalnih pretpostavki življenja. Pripadamo Europi u kojoj tražimo europski način življenja. Loš dio ovakvog razmišljanja je uzimanje samo onoga što je za mene dobro, uz izbjegavanje onoga što nas razgrađuje i traženje onoga što nas izgrađuje.

U čemu bi se danas ponajviše, osim materijalne dimenzije, trebala pokazati solidarnost među Hrvatima s obiju strana granice?

Politička razmišljanja u objema zemljama, koja su često različita, itekako utječu na odnose i građenje potrebe solidarnosti i suosjećanja sunarodnjaka s obiju strana granice. Mišljenja sam kako moralna vertikala treba biti glavna nositeljica u građenju osobnosti i odgovornosti, posebno solidarnosti u teškim vremenima.

Kako vjernici mogu konkretno osobno, u zajednici i na različitim razinama iskazati solidarnost?

Vjernici u objema zemljama pozvani su biti i postati odgovorni uz konkretno građenje solidarnosti, bez obzira na mjesto osobnog i zajedničkog življenja. Osobna vjera treba biti temelj građenja solidarnosti.

Dok se u Republici Hrvatskoj provodi akcija Tjedna solidarnosti, postoji li nešto slično u Bosni i Hercegovini?

I mi u Bosni i Hercegovini na poticaj i poziv naših biskupa imamo svoju akciju pod nazivom Nedjelja solidarnosti u BiH, a koja se isto tako provodi na Treću korizmenu nedjelju. Na 65. redovitom zasjedanju Biskupske konferencije BiH u Sarajevu, od 4. do 5. studenog, odlučeno je da ova nedjelja bude Nedjelja solidarnosti u svim župama u BiH s novim načinom prikupljanja i dijeljenja prikupljene pomoći. Na ovu nedjelju u svim župama prikuplja se samo kolekta solidarnosti, a prikupljeni prilozi se dostavljaju biskupijskim ekonomatima i potpora su za župne zajednice koje su u ratnom i poratnom vremenu postale ostatak ostataka s obzirom na broj vjernika.

Izvor: nedjelja.ba
Objavljeno: 3.3. 2024.