Na spomendan smrti sluge Božjega fra Ante Antića u ponedjeljak 4. ožujka svečano euharistijsko slavlje u crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu predvodio je sisački biskup Vlado Košić.
FOTO: DARIO ZÜRCHAUER//ANTIĆEVO U ZAGREBU 2024.
Misno slavlje započelo je svečanom ulaznom procesijom i pozdravom biskupu Vladi Košiću koji je uime župne zajednice uputio vicepostulator dr. fra Ante Crnčević, javlja IKA.
Uvodeći u homiliju biskup Košić podsjetio je da je na “današnji dan, 4. ožujka 1965. u ovoj kući preminuo Časni sluga Božji o. Ante Antić, redovnik franjevac, član ove zajednice u čijoj crkvi Gospe Lurdske slavimo današnje zahvalno slavlje. Kad kažem zahvalno, mislim da je doista potrebno zahvaliti Bogu za život i svjedočanstvo kršćanskog, redovničkog i svećeničkog života Časnog sluge Božjega fra Ante Antića”, te se osvrnuo na pročitanu Božju riječ.
„Današnja Božja riječ govori nam o tome da je Bogu stalo do svih ljudi u svim narodima, a židovski su vjernici mislili da su samo oni izabrani Božji narod i često su isključivali druge, no već u Starom zavjetu Bog želi proširiti horizonte onima koji su isključivi i tako nam i ovaj slučaj o ozdravljenju Naamana Sirca, koji se na riječ proroka Elizeja očistio od gube u vodama rijeke Jordana, govori o Božjoj ljubavi prema svima: „Mnogi gubavci bijahu u Izraelu, ali ni jedan se od njih ne očisti osim Sirijca Naamana,“ primijetio je propovjednik te istaknuo i evanđeoski primjer kada je ” Isus u svojem Nazaretu rekao da je Naaman bio ozdravljen premda je u Izraelu tada bilo mnogo gubavaca. Isus želi reći da su svi ljudi ljubljena djeca Božja i da im Bog priskače u pomoć, kada ga zamole. Na to kazivanje Isusovi sunarodnjaci iz Nazareta razgnjeviše se na Isusa i htjedoše ga baciti s ruba brijega na kojem je bio njihov grad, želeći ga ubiti, ali „on samo prođe između njih i ode“. S Isusom bismo mogli zaključiti: »Zaista, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.“
„Naš dobri otac Ante Antić volio je sve ljude, i tako pokazivao Božju ljubav i brigu za sve koji su bili u potrebi. Veći dio svojeg redovničkog i svećeničkog života bio je magistar bogoslova: 1925. godine postaje magistar bogoslova i tu službu vrši sve do 1956. godine (u Makarskoj od 1925. do 1946. i u Zagrebu od 1946. do 1956. godine), dakle 31 godinu”, rekao je Košić te naglasio da je otac Ante Antić gotovo sve svoje slobodno vrijeme posvećivao je molitvi i služenju pokornicima u sakramentu pomirenja, pisao duhovna pisma i nagovore, predvodio duhovne vježbe svećenicima i redovnicama, bio duhovni vođa mnogim vjernicima laicima. On je stvarno htio biti svima sve: ispovijedao je, obilazio bolesne, a osobito je mnogo dobra činio pišući pisma koja su odraz njegove brige a donosila su veliku utjehu onima koji su patili.“
Nadalje, biskup Košić je govoreći o korizmenom vremenu citirao riječi Časnog sluge Božjega. »Ovo sveto vrijeme nutka me da Vas posjetim u Gospodinu. Istina, sve vrijeme kroz čitavu godinu za nas je spasonosno i korisno… ali ovo sveto korizmeno vrijeme na osobiti je način Gospodinovo, a za nas još dragocjenije jer će nam u njemu Gospodin dati više svojih svetih milosti, osobito ako mi budemo tim milostima odgovarali. Ovo je vrijeme kad je Gospodin Isus umro za nas na križu da nas otkupi i spasi; ovo je vrijeme Njegove svete Muke, vrijeme spasenja. Zato treba da se što bolje pripravite da možete proslaviti Uskrsnuće Gospodinovo čistom dušom i da možete reći da ste uskrsnuli s Kristom. (…) Promišljanje Muke Isusove odcjepljuje nas od grijeha, od svjetovnih stvari i ispraznosti, a usađuje nam u pamet vječne istine po kojima moramo urediti svoj život. Sjećanje Njegovih svetih boli čini nas da svoju dušu uresimo krepostima i da se neprestano sjedinjujemo s Bogom. Uči nas trpjeti i mirno nositi svoje križeve i težine koje nas u životu snalaze.« (AP III, 13, 4; iz pisma Katici Jukić, Makarska, 11. III. 1937.)
Zatim se propovjednik osvrnuo na pismo koje je fra Nikoli Gabriću uputio otac Ante Antić. »Uz odricanje sebe rado ljubi Križ i trpljenje, jer Te ono čini sličnim Isusu Tvome Kralju, jer to On hoće. Ti ne možeš promijeniti u ničemu Tvojih kušnja, pa bile one i najmanje, već ih imaš nositi po primjeru Božanskog Učitelja, koji trpi, moli i sluša svoga nebeskog Oca. Kad on na te spusti razna otešćujuća raspoloženja, osjetljive neke muke, ili se u Tebi dignu duhovne smetnje, sumnje, tad je vrijeme strpljivosti, podnošenja u miru muke iz ljubavi i poslušnosti. Isus je bio poslušan sve do smrti, smrti na križu! To su časovi čišćenja i najvećeg duhovnog napretka.« (AP I, 17; iz pisma smo fra Nikoli Gabriću, Makarska 23. X. 1931.)
»Molim Te ne boj se ničega, nego samo grijeha.« (AP I, 17; iz pisma fra Nikoli Gabriću, Makarska 28. X. 1937.) – govori o. Ante i nama.
Nadalje, biskup Košić spomenuo je misli o molitvi. »Da se duhovno obogatite evo Vam nekoliko uputa, koje će vam poslužiti kao ispit savjesti. Koliko ste (u duhovnome životu) napredovali, pokazuje Vaša molitva. Koliki je Vaš život molitve? Da li ste vjerni svetoj molitvi, razmatranju svaki dan? Molite li iz ljubavi, s vjerom, sjedinjeni sa svetom voljom Božjom? Da li Vaša molitva izlazi iz vjere ili iz raspoloženja? Tražite li u molitvi Boga, Njegovu slavu, čast, da Mu se klanjate, zahvaljujete, da priznajete Njegova Božanska prava nad sobom, da Ga prosite za potrebite milosti ili možda tražite svoju ugodnost, osjetnost, sebe? Koliko je u Vama život prisutnosti Božje? Da li se češće preko dana u radu sjećate dragog Boga?« (AP III, 32, 1; iz pisma Karmeli Sikirici, Makarska, 27. VI. 1944.)
“S pravom ga se naziva dobri otac Ante Antić ili Milosrđa Djelitelj, kako ga je prozvala S. Marija Asumpta Strukar u istoimenoj knjizi”, naglasio je propovjednik te se prisjetio događaja kada je kao kao pomoćni biskup predvodio ovaj spomen-dan na dobrog oca Antu Antića, “sjećam se knjige njegovih pisama u kojima je pisao mnogim studentima, mnogim vjernicima laicima, također preporuke da se otvore neki putovi za mlade ljude i njihovu budućnost… pomagao je svima! A vicepostulator Dr. fra Josip Šimić kao urednik iste knjige navodi Atićevo pismo s. Čedomili Čajko 18. siječnja 1963.: „Htio bih se neprestano baviti dragim Bogom, biti u onome što je Oca mojega. Želio bih živjeti u Njegovoj svetoj nazočnosti i neprestano se ponizivati pred Njim, klanjati Mu se, zahvaljivati, prositi Ga, nadoknađivati Mu za svoje grijehe, pogreške, nezahvalnosti, propuste, za grijehe moje Zajednice, Braće, vjernika, posebno za duše koje vodim, koje mi je Gospodin povjerio, za sve ljude.“ (AP II/6,35).
„Takav je bio ovaj sveti svećenik franjevac, koji je cijelim životom i svojom svećeničkom službom želio služiti Bogu i braći ljudima. U tome je vidio smisao svojeg svećeničkog i redovničkog života“, rekao je biskup Vlado Košić.
„Časni sluga Božji o. Ante Antić bio je čovjek Euharistije. Subrata dr. fra Stanka Petrova 15. ožujka 1951. potiče na euharistijsku pobožnost i stavljanje mise u središte njegova života: „Sveta misa neka bude za vas posebni duhovni doživljaj, gdje se u vama obistinjuje mistično preobraženje u Isusa Krista. To je vaša žrtva, vaša pretvorba u Kristu, vaše sjedinjenje, preobraženje u Krista, da ne živite vi, ne radite vi, ne djelujete vi kod đaka, kod duša, nego Krist, ne trpite vi nego Krist, ne govorite vi nego Krist“ (AP /34, 58), a Kongregacija za kauze svetih objavila je 2015. dekret o Antićevom kreposnom životu u junačkom smislu.“
Završna relacija promicatelja vjere Kongregacije za kauze svetih o sluzi Božjem ocu Anti Antiću u jednom dijelu glasi: „ Sluga Božji predstavlja jednu od najzanimljivijih osoba hrvatske Katoličke Crkve u 20. stoljeću. Kao dostojan učenik sv. Franje, bio je jednostavan i revan. Strog sa samim sobom, a blag s drugima, znao je pobijediti svjetovni duh, nutarnjom usredotočenošću na sudjelovanje u Kristovu otajstvu. Bio je sposoban živjeti u željeznoj strogoći, ali bez pretjerivanja. Žarka i duboka molitva u kontemplaciji pomagala mu je staviti Boga u središte svega. (…) Izvori pokazuju njegovu sposobnost umiriti savjesti i približiti osobe Bogu. Njegovo svjedočanstvo života zaista ga je učinilo istinskim drugim Kristom. Glas svetosti dovoljno je potvrđen, kako u životu tako u smrti, kao i poslije smrti. Dostojan ocjene također je i glas o znakovima svetosti.“
Govoreći o poniznosti, biskup Košić je citirao: „26. VII. 1926. S pomoću Božjom, spoznao sam da se neprestano imam vježbati u svetoj poniznosti. Za ustrajno doći do savršenosti, nužno je čuvati muk, nutarnju i vanjsku samoću, ne stavljati se nigdje gdje nije volja Božja i nastojati doći do neprestane molitve i sabranosti.“
„Ovime bismo mogli zaključiti ovo razmatranje izražavajući nadu da će Časni sluga Božji o. Ante Antić u skoro vrijeme biti proglašen blaženikom Svete Crkve. Njegovo je svjedočanstvo života doista poruka svima prvenstveno nama, kršćanima i osobito svećenicima i redovnicima, da je lijepo slijediti Krista i da se može ići za njim nepodijeljena srca služeći mu čitavim bićem, ali i svima ljudima dobre volje, bili oni vjernici ili ne, katolici i pripadnici drugih vjera, da je čovjek dijete Božje i da samo u Bogu ima i može naći svoj mir. Neka za nas moli i zagovara nas na našem životnom putu Časni Sluga Božji fra Ante Antić!“
Svečanoj proslavi spomendana smrti sluge Božjega fra Ante Antića prethodila je trodnevna duhovna priprava od 1. do 3. ožujka. Mise su predvodili vicepostulator dr. fra Ante Crnčević, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. vlč. Željko Tanjić i docent na Hrvatskome katoličkom sveučilištu dr. vlč. Odilon Singbo.
Izvor: IKA
Objavljeno: 5.3. 2024.
