Svečanim Euharistijskim slavljem u crkvi Kraljice svete krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu, te prigodnom akademijom KŠC Sveti Josip proslavio je svoga nebeskog zaštitnika i obilježio trideseti Dan ovoga Centra utemeljenog ratne 1994. godine

Izvor: KTA

Svečanim Euharistijskim slavljem u crkvi Kraljice svete krunice, u okviru zdanja sestara Kćeri Božje ljubavi na Banjskom Brijegu u Sarajevu, te prigodnom akademijom, na uočnicu svetkovine sv. Josipa 18. ožujka 2024., Katolički školski centar Sveti Josip proslavio je svoga nebeskog zaštitnika i obilježio trideseti Dan ovoga Centra utemeljenog ratne 1994. godine u tada opkoljenom glavnom gradu Bosne i Hercegovine, izvijestila je Katolička tiskovna agencija.

Misno slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju v. d. predsjednika Pedagoškog vijeća katoličkih „Škola za Europu“ mons. Ivice Božinovića, ravnatelja sarajevskog KŠC-a vlč. Marija Ćosića i ravnatelja drugih KŠC-a u BiH, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupija mons. Slađana Ćosića i drugih svećenika.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Katoličkog školskog centra pod ravnanjem prof. Ane Andrle-Imamović, a čitanja i molitvu vjernika, čitale su također učenice KŠC-a.

Nakon što je odgojitelj u Internatu KŠC-a vlč. Darko Endrich navijestio evanđeoski misni odlomak (Iv 8,1-11), prigodnu propovijed uputio je nadbiskup Vukšić. „Milosrđe tvoje veće je nego moje sve krivice. Tako glasi, draga braćo i sestre, stih jedne od korizmenih pjesama, koji, osim što je tvrdnja i konstatacija o snazi i veličini Božjega milosrđa i, s druge strane, o količini ljudskih prekršaja, istovremeno je molba, uzdah i uzdisaj, da se milosrđe Božje veće negoli naše krivice primijeni na naše krivice. I taj stih, kao vjerojatno malo koji od drugih od pjesničkih izričaja na hrvatskom jeziku, vrlo priliči i vrlo lijepo ide uz današnji odlomak iz Evanđelja, kad se veličina Božjega milosrđa, naspram ondašnje pravde i civilne, građanske i religiozne, očituje u nevjerojatno velikoj snazi“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

„Nalazimo se pred opisom događaja kad određena grupa ljudi pred Isusa dovodi javnu grešnicu čiji je prekršaj u zakonu ondašnje religije bio toliko velik da se prekršitelja trebalo čak kamenovati odnosno oduzeti mu fizički život zbog prekršaja kojega je napravio. I pitaju Isusa, da li da to naprave. I kao redovito, umjesto izravnoga odgovora na postavljeno pitanje i još više provokaciju, Isus ne odgovara ni na jedan od naoko dva moguća načina nego izabire treći put, svoj, Isusov put, kršćanski put koji se sastoji u tome da je milosrđe način odnosa Boga samoga prema ljudima i način odnosa koji bi trebao vladati među samim ljudima. Među onima u poodmakloj dobi, koji su javnu grešnicu doveli na sud, Isus ustvari šuti. Saginje se i crta nešto po prahu i ostaje zagonetka do dana današnjega, da li je išta suvišno pisao ili tek toliko, neke crte povlačio. Ono što je sigurno šutio je. Šutio je pred količinom nakupljenih grijeha tih staraca tijekom njihovih života i šutio je pred snagom preljubničinoga grijeha koji je počinjen. Šuti i javno ne osuđuje. Šutnjom se ne slaže i jasno daje do znanja da se ne slaže. Ali ne osuđuje ni starce koji su doveli preljubnicu niti preljubnicu samu. Ustaje se i pogledom, koji više govori negoli tisuće izgovorenih riječi, starcima kaže - tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen. I opet odlazi u šutnju. Opet ide svojim putem. A onda jedan po jedan, pred gromoglasnom osudom šutnje vlastite savjesti, odlaze i napuštaju pozornicu“, rekao je nadbiskup Tomo.

„Otkrivamo u ovom događaju snagu šutnje savjesti, draga i sestre. Šutnje koja svojim govorom, iako ga se uhom ne čuje, ostaje nezgodnija osuda od svih mogućih drugih oblika osude. Ni pred kim nije tako teško stajati kao pred osudom vlastite savjesti. Savjesti koja je, naravno, odgojena u skladu s Božjim pravilima i pravilima prirode. Prirodnog zakona. I s druge strane, otišli su svi i ostala je samo ona grešnica dovedena pred proroka da bude osuđena. Ni s njom se ne slaže. Odnosno ne slaže se s njezinim načinom života. Ali ni nju ne osuđuje. Da se ne slaže, vidimo po tome što kaže - nemoj griješiti više. Nemoj griješiti više. Ali idi. Idi u život bez grijeha. Poruka je to, draga braćo i sestre, svima nama večeras ovdje okupljenima koji smo vrlo često u napasti, svi su to ljudi u napasti takvoj da druge zbog različitih razloga, osuđujemo, ogovaramo, klevećemo, da im prigovaramo. Ponekad pripovjedimo i istinite priče o drugima koje nisu u redu, ali koje kršćanski nisu prihvatljive. I preljub ove žene nisu oni starci izmislili. Istina je bilo da je preljub počinjen. Ali nije uvijek istinita priča i moralna priča. Čuvanje tuđega dobroga glasa dio je kršćanskog morala. I s druge strane, neslaganjem s nemoralom dio je kršćanske baštine i kršćanskog morala. I kršćanin po Isusovu primjeru pozvan je živjeti između ta dva pravila: zaštite dobroga glasa svakoga drugoga čovjeka, s jedne strane, i otvorenoga neslaganja s onim što nije u redu“, poručio je nadbiskup Vukšić u svojoj propovijedi.

Nakon Svete mise uslijedila je svečana akademija u dvorani KŠC-a. Riječi dobrodošlice svima uputio je ravnatelj mario Ćosić. „Nakon sv. Mise kojom smo Bogu zahvalili za 30 godina rada i molili blagoslov za budućnost ovoga Centra, započinjemo s drugim dijelom obilježavanja 30-og Dana KŠC-a Sveti Josip. U tom duhu, u svoje osobno ime, kao i u ime Uprave i svih djelatnika našega Centra, riječ dobrodošlice i zahvale za prisutnost upućujem, prije svega Vama, nadbiskupe Tomo, kao i svima Vama, poštovani uzvanici, prijatelji, roditelji i učenici, onim redom, kako su to učinili Anja i Igor“, kazao je vlč. Ćosić te napomenuo da će tijekom akademije uživati u poetsko-glazbeno-plesnoj izvedbi pod naslovom: Lijep si – kažem životu, prema stihovima poljske književnice i nobelovke Wislawe Szymborske koju si priredili učenici sa svojim nastavnicima

„Riječ je o stihovima koji odmah dozivaju u sjećanje naslov jednog od poznatijih talijanskih filmova: Život je lijep – La vita è bella. U tom filmu, radnja kojeg se vrti oko delikatne priče o ocu i sinu u koncentracijskom logoru tijekom Drugog svjetskog rata, provlači se pozitivna ideja o ljudskom duhu, o spašavanju onoga što je dobro, o nadi i budućnosti, o spoznaji da će ljudi učiniti sve što je potrebno da bi zaštitili ono što najviše vole – a to je upravo život! – i da će na taj način stvari biti bolje za djecu od toga kakve su sada. To je spoznala i spomenuta poljska književnica, koja u središte svoje poezije stavlja čovjeka o kome razmišlja kroz razne životne prilike i neprilike, iz neočekivanih mjesta, dajući osjećaj da je tajnu čovjeka i života pronikla, i u isti mah pozivajući na sve dublje zaranjanje u, još neistražene i još istinitije, njezine slojeve. Možda je upravo to razlog da sebi i drugima koji o životu razmišljaju, s uvjerenjem, makar i bilo samo jednom, kaže da je život lijep, i stoga ga vrijedi živjeti“, pojasnio je ravnatelj Mario.

„Po uzoru na svog nebeskog zaštitnika, Svetog Josipa, naš Katolički školski centar već 30 godina svjedoči da su odgoj i obrazovanje za Vrhbosansku nadbiskupiju istinsko poslanje u ovoj našoj domovini BiH u korist mladog naraštaja. U ovoj prigodi, kao ravnatelj Centra, svim djelatnicima koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu naših škola izražavam zahvalnost ponajprije za osobni primjer, ljudsko i vjerničko svjedočenje, kao i za profesionalnu zauzetost i razumijevanje prema svakom učeniku“, kazao je ravnatelj Ćosić te zahvalio svima, a posebno Vladi Kantona Sarajevo te načelnicima općina Centar i Ilidža na čijem se teritoriju nalaze KŠC i područna škola.

Izvor: KTA
Objavljeno: 19.3. 2024.