Prizor urušenog južnog tornja Zagrebačke katedrale postao je simbolom potresa koji je pogoršao tešku situaciju izazvanu pandemijom koronavirusa
Foto: Borna Puškarić, Pixsell, privatni album
Prije točno četiri godine, 22. ožujka u 6:24, Zagreb je pogodio snažan potres magnitude 5,5 stupnja, podsjeća portal Bitno net.
Građane, koji su masovno izašli na ulice, dočekao je užasan prizor. Tisuće oštećenih zgrada (od kojih su mnoge ostale neuporabljive), automobili zgnječeni pod kamenim blokovima te ulice prepune cigli i građevinskog materijala.
Posebno su bili pogođeni sjeverni dio grada i uži centar, a uz stambene objekte potres je oštetio i brojne javne i sakralne zgrade.
Prizor urušenog južnog tornja Zagrebačke katedrale postao je tako simbolom potresa koji je pogoršao tešku situaciju izazvanu pandemijom koronavirusa – bolesti koja nam je dvije godine bila gotovo potpuna nepoznanica. Zbog oštećenja kasnije je s katedrale uklonjen i vrh sjevernog tornja.
Mnogi svećenici su u to vrijeme slavili jutarnju svetu misu, a premda je bila nedjelja, na njima zbog pandemijskih mjera nije bilo vjernika. Vlč. Ivan Lastovčić, župnik crkve sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi, za naš je portal tada rekao: “U svojih šest godina svećeništva slavio sam mnogo misa. Međutim sveta misa koju sam ove nedjelje slavio u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi, protresla je sve ono što sam do sada znao, vjerovao i živio.”
“U srcu sam osjetio strah. Sklonio sam se pod oltar i shvatio što se događa. Strah je bio ogroman, ali želja da nastavim služiti svetu misu bila je još veća. Dok je oko mene sve padalo i prašina ispunjala prostor crkve, završio sam čitanje Evanđelja. (…) Na samom kraju svete mise, kod završnoga blagoslova, crkvena je vrata otvorila časna sestra Ana, naša sakristanka. U prašini i razrušenoj crkvi primila je blagoslov namijenjen vjernicima. Tek sam se tada okrenuo i vidio kamenje i prašinu oko oltara te da je pala slika s glavnoga oltara.”
Posebno je stradala i bazilika Srca Isusova u kojoj se urušio strop. Snimka tog trenutka ledi krv u žilama, a obnova omiljene zagrebačke crkve vjerojatno će trajati godinama.
Iz te župe u centru grada dolazi i jedina ljudska žrtva zagrebačkog potresa, 15-godišnja Anamarija Carević. Liječnici su se satima borili za njezin život, a koliko je situacija bila teška najbolje svjedoči da su ju mediji prijevremeno proglasili mrtvom – i to dvaput.
Cijeli grad, a i šire, molio je za nju, slao poruke nade i iščekivao daljnje vijesti, u želji da one budu pozitivne. Nažalost, nisu bile.
Časna sestra Marijela Žuro, članica Družbe kćeri Božje ljubavi i prijateljica obitelji, za naš je portal tada poručila kako je 15-godišnja djevojka bila “anđeo”.
“Imali smo predivnog anđela te ju je dragi Bog uzeo sebi da svira u orkestru nebeskih anđela, sigurna sam u to.”
Uz nju, u potresu je ozlijeđeno 27 osoba.
Foto: Facebook
Jedna od najpotresnijih slika koja je kružila tog dana svakako je ona rodilja ispred potresom oštećene Petrove bolnice. Medicinske ekipe tada su sjajno reagirale te čak porodile nekoliko trudnica, a u preseljenju novorođenih beba, majki i opreme u KB Dubrava pomogli su pripadnici Hrvatske vojske i Bad Blue Boysi.
Strah tog jutra na svim je razinama zamijenila solidarnost ljudi. Ili, kako je to napisao popularni splitski svećenik fra Ante Vučković:
Odvratiš li um od traženja krivca,
usmjeriš li ga na traženje očitovanja Božjih djela,
otkriti ćeš kako svaka nevolja
otvara vrata dobroti
i kako svaku bolest možeš pretvoriti u put svjetla.
Oslobodiš li um zaraze o krivnji,
opazit ćeš da se dobrota ne hrani krivnjama
i ti ćeš u svakoj nevolji moći
tražiti očitovanje Božjih djela
i u svakoj muci pronaći put
kako s Bogom graditi dobro
na našim razvalinama.
Izvor: Bitno net (Tino Krvavica)
Objavljeno: 22.3. 2024.
