U šesti korizmeni petak, 22. ožujka 2024. večernje Euharistijsko slavlje predvodio je i prigodnu propovijed uputio duhovni asistent Franjevačke mladeži Bosne Srebrene fra Antonio Baketarić iz franjevačkog samostana sv. Ante Padovanskog u Sarajevu
Izvor: KTA
U šesti korizmeni petak, 22. ožujka 2024. večernje Euharistijsko slavlje predvodio je i prigodnu propovijed uputio duhovni asistent Franjevačke mladeži Bosne Srebrene fra Antonio Baketarić iz franjevačkog samostana sv. Ante Padovanskog na Bistriku u Sarajevu, javlja KTA.
Prije Svete mise brojni vjernici sudjelovali su na pobožnosti Križnoga puta koji je predvodio katedralni župni vikar vlč. Štefan Marković.
Prije početka Svete mise pozdrav fra Antoniju i svim okupljenima uputio je katedralni župnik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu vlč. Oliver Jurišić koji je je kazao da će večerašnji propovjednik govoriti na temu: „Bog kao Prijatelj, s kojim drugujem u molitvi“.
„Sestre i braćo, u životu jednog običnog čovjeka vjernika, molitva je jedan od osnovnih događaja kojim se manifestira čovjekov odnos s Bogom. Kroz povijest postojale su razne forme molitvi. Te forme mogu podrazumijevati govor srcem, izgovaranje riječi, pa i činjenje dobrih dijela može biti neki oblik molitvi. U starozavjetnim vremenima sve je bilo propisano do sitnica, tko, što, kada, kako, zašto, zbog čega. Zakonski je jasno bilo regulirano sve ono što u religioznoj praksi treba obaviti, sve ono što treba izmoliti. Međutim, često su takve prakse ostajale samo besmislene pojave bez stvarnoga sadržaja. Isus mijenja taj pristup. On ne dokida religiozne prakse, već im daje pravi smisao. Na više mjesta u evanđelju Isus je govorio o molitvi“, kazao je fra Antonio te podsjetio na dobro poznatu evanđeosku zgodu kada su u hramu molili farizej i carinik. Kazao je da farizej nije došao moliti nego informirati Boga o izvršavanju svojih religijskih dužnosti, a carinik je bio svjestan vlastitih grijeha.
„U molitvi se ne smijemo pred Bogom hvaliti uspoređujući se s drugim ljudima i smatrajući druge ljude grešnijima od sebe. U molitvi zahvaljujemo i tražimo. Zahvaljujemo za darovano Božje dobro i tražimo oprost za vlastito počinjeno zlo. Konkretniji Isusov govor o molitvi je govor koji se događa u sklopu onoga čuvenoga Isusovoga govora na gori. Isus kaže doslovno: 'Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti'“, podsjetio je propovjednik na Isusove riječi te progovorio o važnosti zajedničke, ali i osobne molitve
„Sestre i braćo, Isus nas kroz molitvu Oče naš upoznao s nježnim Bogom koji je nježan prema svima, koji ne poznaje nikakve razlike, kojemu nije bitno jesmo li bogati i siromašni, jesmo li plemići ili seljaci, pripadnici ovoga ili onoga naroda, pravednici ili grešnici. Svi smo njegova ljubljena djeca. Oče naš nas uči putu i drugih naših osobnih molitava. Uči nas da možemo svako jutro kad se ustanemo osobno Bogu reći: Bože hvala ti na još jednom darovanom danu. Daj mi snage da ga proživim po Tvojoj volji. Te svaku večer kad legnemo pred spavanje isto tako: Bože hvala ti što sam proživio još jedan dan. Znam, nije bilo sve dobro što sam učinio, žao mi je zbog mojih pogrešaka. Sestre i braćo, s ovakvim pristupom, kroz određeno vrijeme, Bog će postati naš prijatelj s kojim drugujemo u molitvi“, poručio je fra Antonio u svojoj propovijedi.
Izvor: KTA
Objavljeno: 23.3. 2024.
