Mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić predvodio je u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru vazmeno bdjenje koje je okupilo mnoštvo vjernika koji su na početku uskrsne noći 30. ožujka došli proslaviti Uskrsnuće Gospodinovo.

Foto: Crkva na kamenu

Bdjenje je započelo pred ulazom u katedralu gdje je biskup Petar na početku Službe svjetla blagoslovio vazmeni oganj na kojem je upaljena velika uskrsna svijeća, simbol Krista Uskrsloga i pobjede svjetla nad tamom, života nad smrću. Zatim je Svjetlo Kristovo u svečanom ulasku uneseno u katedralu kako bi okupljeni vjernici upalili uskrsne svijeće. U Službi riječi katedralni čitači pročitali su više čitanja iz Staroga i Novoga Zavjeta. Liturgiju Vazmenog bdjenja pjevanjem je uzveličao katedralni zbor Marija pod vodstvom maestra don Dragana Filipovića, javlja Crkva na kamenu.

U propovijedi biskup Palić kazao je da smo, stvoreni na sliku našega Stvoritelja, pozvani biti oni koji daruju i čuvaju život. “Nakon izvješća o Stvaranju čuli smo biblijsko izvješće o Izlasku. Veliki događaj u kojem je Božji narod izveden iz poluživota ropstva u punu slobodu i u puni život. Više ne trebamo biti robovi, nego Božji narod pa ipak mnogi od nas ostaju robovi vlastitih navika i želja. Oslobođenje iz Egipta je događaj koji židovski narod slavi i obilježava do danas za svoju Pashu. Po Isusu Jaganjcu Božjem, dana nam je prilika prijeći iz ropstva grijeha i svega onoga što razara naš život, u život slobode. Dok raspeti Isus raskida okove smrti svojim slavnim uskrsnućem, otvara vrata života i za nas jer On za sebe kaže da je Uskrsnuće i Život i da je došao da imamo život u izobilju”, rekao je biskup Petar.

Završetak odlomka iz Markova evanđelja u ovoj svetoj uskrsnoj noći ne ostavlja nam baš puno prostora za radost i za svjetlo. One izađu i stanu bježati od groba, spopade ih strah i trepet i nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. Žene odlaze na grob pomazati mrtvo Isusovo tijelo. A onda iznenađenje, kamen s groba je maknut, pred njima stoji mladić u bijeloj haljini i sa zbunjujućom porukom. Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Žene imaju zapanjujuće iskustvo koje im u potpunosti mijenja živote. Isus kojega one vole nije mrtav, on je živ, živi među njima. Tako čuju i tako doživljavaju. Žene obuzima strah.
Što nama znači Uskrs danas? Uskrs ne kao neki daleki događaj nego kao događaj u nama danas u svakome od nas. To vjerojatno možemo shvatiti samo iznutra, ako se toga plašimo, ako drhtimo i oklijevamo, ako pobjegnemo ne želimo nikome reći i onda ipak to učinimo. Jer Uskrs mijenja sve u našim životima.

Uskrs znači da Isus živi, Bog živi. Bog je doista živ među nama ovdje i sada. Bog, ne puka ideja našega uma, nego Bog koji je uskrsnuo točno usred naših života. Jer što znači kada se stvarno susrećem s Bogom u svome životu izravno i odmah? Cijeli moj dosadašnji život se preispituje, sve odjednom postaje drugačije i novo.
Biskup je ukazao vjernicima na značenje Galileje gdje je sve počelo a onda se nastavlja. Isusovo djelo se nastavlja jer on živi. A gdje smo to mi, njegovi učenici, danas? I što je s nama danas? Uglavnom smo u istoj situaciji kao žene na početku današnjega evanđelja. Tradicionalno dolazimo u crkvu za Uskrs kao što žene dolaze na grob s pobožnim miomirisima i pobožnim željama da nas podsjećaju na Isusa. Zanimljivo, donijeli smo i jelo na blagoslov. A zašto? Sjetimo li se dok blagujemo da je On uskrsnuli i živi upravo kruh i blagovanje ostavio svima nama kao trajni znak svoje prisutnosti. “Ovo činite meni na spomen.” I sjetimo li se da iz blagovanja proizlazi i zapovijed za nas – dati svoj život drugima, žrtvovati se za druge?

Uskrs je, idemo u crkvu, kažemo mi smo pobožni ljudi i to s pravom. I što čujemo? Naravno poznate stvari koje već znamo i koje svi iznova ponavljamo – Sretan Uskrs! Vjerujemo li doista u to? Što ako je to stvarno istina? Sada, danas, ovdje, što bi se dogodilo? Čini se da bismo i mi morali češće u Galileju. Otići u Galileju znači dopustiti Isusovu duhu da nam u svijest doziva sve ono što je Isus učinio, a onda to ozbiljno shvatiti i prenijeti u svoj život. Kako je postupao sa ženama i djecom, kako je postupao sa strancima, kako je postupao s grešnicima i marginaliziranim ljudima, kako je postupao s Bogom kojeg je zvao svojim Ocem, kako je hranio sve oko sebe, kako je mnoštvo izraelovih zapovjedi sveo na dvostruku zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kako nam govori o Bogu, on Milosrdni Samaritanac, on sin izgubljeni i ponovno pronađeni, bio je mrtav i evo živ je!

Isus uvijek govori o sebi, njegove riječi treba doživjeti kao stvarne i istinite. Čitajte Evanđelje, sve je unutra. On živi i želi nastaviti živjeti među nama i u nama. Isusovo djelo se nastavlja danas, ovdje i sada među nama, u našoj Galileji, kad praštamo, kad izgrađujemo zajedništvo, kad u Euharistiji kruh blagujemo i kad jedni druge ljubimo. Tamo, samo tamo ćemo ga vidjeti i pronaći. To je Uskrs, Uskrsnuće ovdje i sada. A ako ne sada, i ovdje i danas, KADA?, kazao je biskup Palić na kraju homilije.

Nakon propovijedi uslijedila je krsna služba u kojoj je biskup Palić predvodio blagoslov krsne vode i obnovu krsnih obećanja prisutnih vjernika koji su ponovno upalili svijeće te ih je blagoslovio krsnom vodom. Zatim je slijedila euharistijska služba u kojoj su s biskupom Petrom suslavili katedralni župnik don Josip Galić, generalni vikar don Nikola Menalo, biskupijski kancelar don Stipe Gale, katedralni vikar don Branimir Bevanda te don Luka Mamić, umirovljeni svećenik.
Na kraju svete Mise župnik don Josip čestitao je Uskrs svima prisutnima te blagoslovio uskrsna jela u košarama preko kojih se dio blagoslova prenio u mnoge domove.

Izvor: cnak.ba
Objavljeno: 31.3. 2024.