Svečanu večernju blagdansku misu na spomendan bl. Ivana Merza predvodio je u petak, 10. svibnja, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua pri bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu gdje je blaženikov grob.
Foto: Ante Novak // Spomendan bl. Ivana Merza u Palmotićevoj u Zagrebu
Nuncij Giorgio Lingua je svu propovijed prožeo mislima bl. Ivana Merza za koje je u samom uvodu rekao da se njima poslužio sa mrežnih stranica Postulature bl. Ivana Merza, pa je tako, uz ostalo, rekao da je za Ivana Merza radost bila „samo tamo gdje je Bog“ i bit će potpuna „kada ćemo jednom Vječnoga gledati licem u lice“.
Naime, prethodno iskustvo boli, koje je, kao vojnik, proživljavao kroz strahote Prvoga svjetskog rata, poticali su Merza na traženje gdje se nalazi radost i sve to mu je otvorilo oči o ispraznosti života, shvativši da sve prolazi, a samo Bog ostaje.
„Shvaća da ‘život nije uživanje, nego žrtva’ i da je potrebno ‘boriti se za Istinu’. ‘Jedina borba koja se isplati je ona za Istinu, a Istina je Bog’, piše Merz, a zatim zaključuje: ‘Ovaj život je samo kratka priprema za vječnost’“, rekao je nadalje nuncij, te nastavio citirajući riječi da ‘u mržnji rata nema slobode’ i Ivan Merz zapravo želi „slobodu kako bismo već ovdje na zemlji mogli doživjeti nagovještaj radosti neba“.
Merz je taj put prepoznao u življenju askeze – pojasnio je nadalje mons. Lingua – ‘a to znači prinijeti Bogu svaki trenutak vlastitoga života’, te ‘usmjeriti sve svoje želje prema onom drugom svijetu’.
Nuncij je tu spomenuo blaženikovu trostruku posvećenost, odnosno ljubav prema Euharistiji, ljubav prema Mariji i prema Crkvi.
„Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega. To je bît asketskog života. Ako ljubimo jedni druge, ujedinjeni smo u Kristu, sâm Krist je tada među nama. Obećao nam je: Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18,20). A gdje je Isus, ondje je i radost“, rekao je te zaključio: Iz ovih se misli rodila i ljubav blaženog Ivana prema Euharistiji.
On, naime, kaže: ‘Euharistija je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave.’
U tom smislu donosimo nuncijev naglasak da je bl. Ivan Merz zahvaljujući hodočašću u Lurd produbio svoj odnos s nebeskom Majkom. ‘Ako imamo mogućnost’ – citirao je i ovu Merčevu misao – ‘već ovdje na zemlji, živjeti u radosti jer živimo u Kristu, očito je da moramo imati poseban odnos s njegovom Majkom, Marijom’.
„Zanimljivo je također da kada govori o Mariji, uvijek ima na umu radost i onostrani život. Iskusio je da su naše tuge prolazne kada se bacimo u zagrljaj One koja nas može utješiti jer je ostala podno križa kako bi tješila svoga Sina. Nikada ga nije napustila pa ni u trenutku smrti. Neće napustiti ni nas, svoju djecu…“
O trećoj ljubavi, prema Crkvi, izdvajamo riječi kako je Merz znao da su nasljednici apostola središte života Crkve, te da mu je bilo vrlo jasno kada je Isus rekao učenicima: Tko vas sluša, mene sluša, tko vas prezire, mene prezire. A tko prezire mene, prezire onoga koji mene posla.
Na kraju mise je postulator Merčeve kauze p. Božidar Nagy – koji je koncelebrirao zajedno s drugom subraćom isusovcima – nunciju darovao blaženikovu sliku i drugo izdanje ‘Zlatne knjige’ koju je sam Ivan Merz prije točno 100 godina objavio i priredio za formaciju hrvatske katoličku mladež. Nju je bl. Alojzije Stepinac – i sam kao mladić član Orlovske organizacije – opisao kao ‘suho zlato’.
Brojni hodočasnici su i prije i poslije mise molili kod groba bl. Ivana Merza koji je smješten u oltaru privremenog bogoslužnog prostora budući da se bazilika i dalje obnavlja nakon potresa, javlja IKA.
Izvor: IKA
Objavljeno: 11. 5. 2024.
