Misu je po prvi put u župi Presnače predslavio novi banjolučki biskup mons. Željko Majić, u zajedništvu s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom i biskupom banjolučkim u miru mons. Franjom Komaricom te uz koncelebraciju jedanaest svećenika

U banjolučkoj župi Presnače, u subotu, 11. svibnja 2024. počeo je ovogodišnji niz liturgijskih slavlja uz obilježavanje godišnjica mučeničkih stradanja članova Banjolučke biskupije – ovoga dana župnika vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić, katehistice i orguljašice, iz Družbe sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog.

Misno je slavlje po prvi put u ovoj župi predslavio novi banjolučki biskup mons. Željko Majić, u zajedništvu s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom i biskupom banjolučkim u miru mons. Franjom Komaricom te uz koncelebraciju jedanaest svećenika.

U slavlju su sudjelovale i brojne redovnice milosrdnice iz: Banje Luke, Sarajeva, Žepča, Livna, Mostara, Ljubuškog, Zagreba i Daruvara ne čelu s provincijalom poglavaricom s. M. Vinkom Bilješko, te savjetnicama iz Vrhovne i Provincijske uprave, zatim redovnice Družbe Klanjateljice Krvi Kristove i Misionarke Ljubavi iz Banje Luke. Bili su nazočni i članovi rodbine ubijenog župnika Filipa i ubijene s. Cecilije, te vjernici iz domaće i susjednih župa.

Liturgijsko su pjevanje predvoditi članovi župnog zbora iz Livna.

Na početku misnog slavlja nazočne je pozdravio župnik domaćin mons. Ivica Božinović. Zahvalio je svima što su „i ove godine došli na molitveno slavlje za ovo dvoje nezaboravnih svjedoka vjere“. Posebnu je dobrodošlicu uputio biskupu Željku Majiću.

Biskup Željko je u prigodnoj propovijedi najprije protumačio pročitane prigodne svetopisamske tekstove. Posebno se zadržao na odlomku iz Ivanova evanđelja, gdje je opisana Isusova drama pred učenicima uoči njegove mučeničke smrti: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,9), te je ustvrdio: „To je proslava Boga“!

Usporedio je zatim Isusovu mučeničku smrt s nasilnom mučeničkom smrću svećenika Filipa i redovnice Cecilije. Rekao je „kako duboko vjeruje da i njihova mučenička smrt, koju su bez zadrške svjesno prihvatili, da budu Božje zrno koje će biti bačeno u zemlju i istrunuti, neće ostati besplodno, da će Božjom milošću u svoje vrijeme roditi obilnim plodom te da će iz krvi, bola i pepela njihova života i ovog svetišta niknuti novi život, roditi se nova duhovna zvanja, baš kao što se podigla i ova crkva na ruševinama one, koju je vlč. Filip zajedno s tolikim vjernicima i dobročiniteljima gradio.“

Pri kraju propovijedi biskup Željko je naglasio: „Objavljujem da započinjemo sa sustavnim radom prikupljanja potrebite dokumentacije i svjedočanstava koje ćemo u svoje vrijeme, zajedno s ostalom braćom, svjedocima vjere, ubijenima 'in odium fidei' predstaviti Dikasteriju za svete u Vatikanu, kako bi bili uzdignuti na čast oltara. Za to sam već imenovao osposobljenog svećenika, koji će s ljubavlju i znanjem sustavno na ovom raditi.“ Zamolio je nazočne da i ovo djelo prate svojim molitvama, te izmolio molitvu da Bog „ove svoje sluge i službenicu ubroji među blaženike svoje Crkve“.

Po završetku misnog slavlja svi su se uputili pred crkvu i pred spomenikom u čast „presnačkih mučenika“ izmolili opijelo.

Svi su nazočni također pohodili „sobu molitve“ u župnoj kući, gdje su spaljeni župnik i redovnica u noći između 11. i 12. svibnja 1995.

Izvor: tabb
Objavljeno: 14. 5. 2024.