U homiliji na misi svetkovine Duhova, koju je, 19. svibnja slavio u vatikanskoj bazilici, papa Franjo je potaknuo vjernike da naviještaju evanđelje snažno, ali bez nametanja i nježno kako bi svi bili prihvaćeni

U homiliji na misi svetkovine Duhova, koju je, 19. svibnja 2024. slavio u vatikanskoj bazilici, papa Franjo je potaknuo vjernike da naviještaju evanđelje snažno, ali bez nametanja i nježno kako bi svi bili prihvaćeni. Kršćanin – rekao je – nije prepotentan, njegova snaga je snaga Duha.

Snažan i nježan. Moćan i ljubazan – tim je riječima papa Franjo opisao Duha Svetoga u homiliji na misi današnje svetkovine Duhova, slavljenoj u bazilici svetoga Petra. One se čine suprotstavljene jedna drugoj; međutim, naprotiv, izraz su djelovanja koje Duh udahnjuje u nas i hrani poslanje Crkve. 'Paraklet' koji preobražava srca čini nas također hrabrima u širenju poruke evanđelja svima, i to ne prepotentno i nametanjem – napomenuo je Papa te istaknuo – kršćanin nije prepotentan; drugačija je njegova snaga, to je snaga Duha; niti kalkulacijama i lukavstvom, nego energijom koja proizlazi iz vjernosti istini kojoj Duh poučava naša srca i čini da ona raste u nama.

I tako se prepuštamo Duhu, ne prepuštamo se snazi svijeta, nego nastavljamo govoriti o miru onima koji žele rat, govoriti o oprostu onima koji siju osvetu, govoriti o prihvatu i solidarnosti onima koji zaključavaju vrata i podižu barijere, govoriti o životu onima koji biraju smrt, govoriti o poštovanju onima koji vole ponižavati, vrijeđati i odbacivati, govoriti o odanosti onima koji odbacuju svaku vezu, brkajući slobodu s površnim, mutnim i praznim individualizmom. Ne dopuštajući da nas zastraše teškoće, ni ismijavanje, ni protivljenje kojih, danas kao i jučer, nikada ne nedostaje u apostolskom životu (usp. Dj 4,1-31).

Srce izliječeno Duhom

Sveti je Otac potom govorio o snazi vjetra i vatre, simbolima Božje snage. Bez te snage – istaknuo je – nikada ne bismo mogli pobijediti zlo, niti nadvladati želje tijela”...

…nečistoću, idolopoklonstvo, neslogu, zavist… S Duhom se oni mogu pobijediti, On nam daje snagu za to, jer On ulazi u naša srca „suha, kamena i ledena“. Ti porivi kvare naše odnose s drugima dijeleći naše zajednice, a On ulazi u srce i liječi sve.

Duh nas pomazuje

U isto vrijeme, djelovanje Parakleta u nama također je ljubazno – objasnio je Papa te se poslužio primjerom žuljevite ruke koja je iskopala grumenje strasti, a zatim nježno posadila biljčice vrline, štiteći ih ljubavlju kako bi rasle i ojačale, a mi, nakon umora borbe protiv zla možemo okusiti slast milosrđa i zajedništva s Bogom. Vjetar i vatra, dakle, ne uništavaju ono što dotaknu: vjetar ispunjava kuću u kojoj su učenici, a vatra se nježno, u obliku plamena, spušta na glavu prisutnih.

Takav je Duh: snažan, daje nam snagu za pobjedu, ali i nježan. Govori se o pomazanju Duha, Duh nas pomazuje, s nama je. Kao što kaže jedna lijepa molitva starodrevne Crkve: „Tvoja blagost, Gospodine, neka ostane sa mnom i plodovi tvoje ljubavi!“ (Ode Salomonove, 14,6).

Pozivajući sve

Duh mijenja srca i ulijeva hrabrost. Pozvani smo, poput apostola snažno i ljubazno naviještati evanđelje – napomenuo je rimski biskup – idući uvijek dalje čak i izvan etničkih i religijskih barijera, za istinsko univerzalno poslanje.

I u isto vrijeme dok to činimo tom snagom, naše naviještanje želi biti ljubazno, kako bismo prihvaćali sve osobe – nemojmo to zaboraviti: svi, svi, svi; nemojmo zaboraviti onu prispodobu o pozvanima na gozbu koji nisu htjeli ići: „Pođite na raskrižja i dovedite sve, sve, sve, dobre i zle, sve“. Duh nam daje snagu da idemo naprijed i pozivamo sve tom ljubaznošću, daje nam ljubaznost da prihvaćamo sve ljude.

Potreba za nadom

Svi mi, braćo i sestre – dodao je Papa – imamo veliku potrebu za nadom, koja nije optimizam, nego nešto drugo. Nada je prikazana kao sidro, a mi se držimo za uže, [okrenuti] prema nadi.

Potrebna nam je nada, potrebno nam je da podignemo pogled prema horizontima mira, bratstva, pravednosti i solidarnosti. To je jedini put života, nema drugoga. To se naravno, nažalost, često ne čini lako; štoviše, katkada se put čini mukotrpan i kao da idemo uzbrdicom. Ali znamo da nismo sami, imamo tu sigurnost da uz pomoć Duha Svetoga, s njegovim darovima, taj put možemo proći zajedno i učiniti ga sve prohodnijim i za druge.

Na kraju homilije papa Franjo je potaknuo sve da obnove svoju vjeru nastavljajući moliti:

O dođi, Stvorče, Duše Svet, prosvijetli naše umove,
ispuni naša srca svojom milošću, vodi naše korake,
daruj našem svijetu svoj mir.
Amen.

izvor: RV
Objavljeno: 19. 5. 2024.