U poruci koju je uputio sudionicima međunarodnoga međuvjerskog simpozija o palijativnoj skrbi koji se održava u Torontu papa Franjo potiče na skrb o bolesnima i umirućima kako bi shvatili da nisu izolirani ili sami, da njihov život nije teret

U današnje vrijeme, suočeni s tragičnim posljedicama rata, nasilja i različitih nepravdi, vrlo je lako prepustiti se boli, čak i očaju. Ipak, kao članovi ljudske obitelji i ponajviše kao vjernici, pozvani smo s ljubavlju i suosjećanjem pratiti osobe koje se bore i teško pronalaze razloge za nadu – piše to papa Franjo u poruci upućenoj sudionicima prvoga međunarodnog međureligijskog simpozija o palijativnoj skrbi koji se od 21. do 23. svibnja 2024. održava u Torontu, u Kanadi, o temi „Prema narativu nade”. Na susretu sudjeluju predsjednici dvaju tijela koji su potaknuli skup – u ime Papinske akademije za život nadbiskup Vincenzo Paglia, te u ime Kanadske biskupske konferencije biskup William McGrattan – uz stručnjake iz zdravstvenoga sektora, među kojima liječnici i medicinske sestre, koji dolaze iz cijeloga svijeta, a pripadaju različitim vjerskim konfesijama.

Konkretan znak blizine i solidarnosti za one koji pate

Osvrćući se u poruci na engleskom jeziku, objavljenoj danas, u srijedu 22. svibnja, na temu skupa, Papa podsjeća da nam nada daje snagu da se suočimo s pitanjima koja pred nas postavljaju izazovi, teškoće i brige života. Doista, svima koji su iskusili neizvjesnost koja često proizlazi iz bolesti i smrti – primjećuje papa Franjo – potrebno je svjedočanstvo nade onih koji se o njima brinu i ostaju uz njih. U tom smislu palijativna skrb – dodaje Papa – dok nastoji što više ublažiti teret patnje, prije svega je konkretan znak blizine i solidarnosti s našom braćom i sestrama koji pate. Istodobno, ta vrsta pažnje pomaže pacijentima i njihovim bližnjima prihvatiti ranjivost, krhkost i ograničenost koje karakteriziraju ljudski život na ovom svijetu.

Eutanazija, neuspjeh ljubavi

Papa jasno ističe da se istinska palijativna skrb radikalno razlikuje od eutanazije, koja nije nikada izvor nade ili istinske brige za bolesne i umiruće. Ona je više neuspjeh ljubavi, odraz "kulture odbacivanja" u kojoj se osobe više ne smatra temeljnom vrijednošću o kojoj se treba brinuti i koju valja poštovati (Fratelli tutti, 18). Naime – ističe Papa – eutanaziju se često lažno prikazuje oblikom suosjećanja.

Naprotiv, stav "suosjećanja", što znači "osjećati s drugim", ne uključuje namjerno djelovanje u svrhu okončanja života, nego spremnost da se podijeli teret osoba koje se suočavaju s posljednjim dijelom našega zemaljskog hodočašća. Palijativna skrb je pravi oblik suosjećanja jer odgovara na patnju, bilo fizičku, emocionalnu, psihološku ili duhovnu, potvrđujući temeljno i nepovredivo dostojanstvo svake osobe, a posebno umirućih, i pomažući im da prihvate neizbježni trenutak prijelaza iz ovoga života u život vječni.

Pomoći bolesnima i umirućima shvatiti da nisu sami

U toj perspektivi, vjerska uvjerenja nude dublje razumijevanje bolesti, patnje i smrti, smatrajući ih dijelom otajstva Božje Providnosti i, što se tiče kršćanske tradicije, sredstvom za postizanje posvećenja. Nije slučajno – primjećuje Papa – suosjećajno djelovanje i poštovanje medicinskog osoblja i specijaliziranih zdravstvenih radnika često uspjelo učiniti to da su ljudi na kraju svog života uspjeli pronaći duhovnu utjehu, nadu i pomirenje s Bogom, s članovima svoje obitelji i s prijateljima. Tu službu papa Franjo definira važnom te dodaje – čak bih rekao ključnom u pomoći bolesnima i umirućima shvatiti da nisu izolirani, ni sami, da njihov život nije teret nego da su i dalje dragocjeni u Božjim očima i sjedinjeni s nama vezom zajedništva.

Izvor: RV
Objavljeno: 23. 5. 2024.