U srijedu , 26. lipnja u kapelici samostana sestara Klanjateljica Krvi Kristove Novi Nazaret u četvrti Budžak u Banjoj Luci vlč. Marijan Mišo Stojanović, župnik župe Budžaka i župni upravitelj župe Šimići, proslavio je 40. obljetnicu svećeništva

Dugogodišnji bivši vojni kapelan vlč. Marijan Mišo Stojanović, župnik banjolučke gradske župe Budžak i župni upravitelj obližnje župe Šimići, 26. lipnja 2024., Euharistijskim slavljem u kapelici samostana sestara Klanjateljica Krvi Kristove Novi Nazaret u banjolučkoj prigradskoj četvrti Budžak, svečano je proslavio 40. obljetnicu svećeništva, javlja KTA.

Na nesvakidašnje misničko slavlje odazvali su se: nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, biskup banjolučki mons. Željko Majić, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren i biskup u miru mons. Franjo Komarica. Koncelebrirala su i devetorica svećenika. Na Misnom slavlju sudjelovale su časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove i župljani župe Budžak. Tu su bili i predstavnici Oružanih snaga BiH iz obližnje vojarne na čulu s generalom Zdravkom Rezom, umirovljenim generalom Markom Stojčićem i pomoćnikom ministra odbrane Slavenom Galićem.

Uvodeći u Euharistijsko slavlje vlč. Marijan je kazao da želi Bogu zahvaliti na daru svećeničkog poziva. Izrazio je želju da ovo Misno slavlje bude zahvalnica Bogu i svima koji su ga pratili na njegovu svećeničkom putu među kojima ima puno živih, ali i veliki broj pokojnih osoba počevši od njegovih dragih roditelja Milana i Marije te pokojnih svećenika posebno onih koji su svjedočki dali svoj život iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Prigodnu propovijed uputio je kardinal Puljić. Nastojao je povezati cijeli misnički život vlč. Marijana od njegove Mlade mise, na kojoj mu je također bio propovjednik, preko proslave srebrnog jubileja i ovoga jubileja kojega je nazvao „predzlatnim“. Naglasio je da su proslave svećeničkih jubileja prigoda da svaki od prisutnih misnika obnovi u sebi svoj svećenički identitet i sebi posvijesti da taj identitet izvire iz poziva koji im je Krist uputio i kojemu su se oni odazvali.

„Biti svećenik je čisti Božji dar, a naš je sveti zadatak da u ovom svijetu uprisutnjujemo živoga Krista posebno u Euharistiji izgovarajući Isusove riječi pretvorbe u Svetoj misi, riječi odrješenja u sakramentu ispovijedi pomirujući raskajane grješnike s Bogom milosrdnim te u sakramentu bolesničkog pomazanja dajući vjernicima u teškim životnim trenutcima Božju snagu i ohrabrenje“ kazao je kardinal Puljić prisjećajući se pojedinih zgoda i poticajnih primjera iz svojih župničkih dana u prvim godinama svećeništva.

Na kraju Svete mise vlč. Marijan kazao je da je njegova baka, zajedno sa svojom sestrom, pohađala školu časnih sestra Klanjateljica Krvi Kristove u njihovu bivšem samostanu Nazaret. Dodao je da se baka udala, a njezina sestra postala časna sestra uzevši ime Marija Gergija. Istaknuo je da se ona posebno molila da netko iz njezinoga roda postane svećenik. „Eto, na mene su se spustile njezine molitve i ja sam ovdje sada gdje jesam i ovo što jesam“, rekao jer vlč. Marijan.

Kardinal Puljić, koji je iz Doma u Lugu pokraj Kiseljaka došao u pratnji ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirka Šimića, darovao je vlč. Marijanu kalež od maslinova drveta kojega je on dobio od svetog pape Ivana Pavla II.

Tijekom Misnog slavlja liturgijsko pjevanje animirao je zbor satsavljen od časnih sestara i župljana uz orguljsku pratnju s. Blanke Šturm.

Nakon Svete mise druženje je nastavljeno u sestarskoj blagovaonici tijekom zajedničkog objeda kojega su pripremile sestre Klanjateljice Krvi Kristove.

Vlč. Marijan je Prijedorčanin i zaređen je 23. lipnja 1984. u svoj rodnom gradu Prijedoru po rukama tadašnjeg banjolučko biskupa mons. Alfreda Pichlera. Misnički motu je uzeo iz Knjige Otkrivenja: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života“. Tijekom 40 godina svećeništva vlč. Stojanović obnašao je brojne službe. Bio je najprije župni vikar u središnjoj banjolučkoj gradskoj župi, a zatim župnik župa Zadarske biskupije Ugljan i Lukoran na otoku Ugljanu. Početkom ratnih događanja dvije godine obnašao je službu rektora banjolučke katedrale i vicekancelara u Biskupskom ordinarijatu nakon čega biva imenovan župnikom u Sasini. Tu ostaje do kraja rata kada odlazi s roditeljima i preuzima župničku službu u župama Zadarske nadbiskupije Sv. Filipa i Jakova i Turnja. Potom se vraća u svoju biskupiju i preuzima službu župnika u rodnom gradu Prijedoru i službu upravitelja župa Gornja Ravska, Bos. Krupa, Bos. Novi, Bos. Kostajnica i Bos. Dubica. Tijekom obavljanja župničke službe u Prijedoru je izgrađena nova crkve na mjestu one koja je u ratu srušena. Potom preuzima službu vojnog kapelana i župnika župe Šimići. Tijekom desetogodišnjeg obavljanja službe vojnog kapelana u Oružanim snagama BiH ujedno je bio župnik u Šimićima i Staroj Rijeci, a zatim župnik u Budžaku i Šimićima gdje nastavlja pastoralno djelovati sve do danas i nakon što je umirovljen kao vojni kapelan

Izvor: KTA
Objavljeno: 28. 6. 2024.