Od 24. do 27. lipnja u Beogradu je održana plenarna skupština CCEE-a na temu: „Hodočasnici nade. Za sinodalnu i misijsku Crkvu“. Nadbiskupi Vukšić, Nemet i Hranić u svojim izjavama pred kraj zasjedanja ukratko su se za KTA osvrnuli na spomenutu skupštinu

Nadbiskupi Vukšić, Nemet i Hranić

Od 24. do 27. lipnja 2024., u hotelu Metropol Palace u Beogradu održana je plenarna skupština Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) na temu: „Hodočasnici nade. Za sinodalnu i misijsku Crkvu“. Domaćin je bio predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda i potpredsjednik CCEE-a mons. Ladislav Nemet, nadbiskup metropolit beogradski. Između ostalih, sudjelovali su predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, i potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki. Nadbiskupi Vukšić, Nemet i Hranić u svojim izjavama Katoličkoj tiskovnoj agenciji BK BiH pred kraj zasjedanja ukratko su se osvrnuli na spomenutu plenarnu skupštinu.

KTA: S nama je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Nalazite se ovdje na zasjedanju predsjednika biskupske konferencije Europe u Beogradu od 24. do 27. lipnja 2024. Ovo zasjedanje je pri kraju. Molim Vas ukratko Vaš osvrt!

Nadbiskup Vukšić: Prije svega, volio bih se vratiti na osnovnu temu ovoga susreta koja glasi „Hodočasnici nade“ u smislu da Crkva treba biti unutar sebe solidarna i svi članovi suodgovorni i misionarski aktivni. Kad govorimo o hodočasnicima nade, prije svega treba znati da je Isus naša nada – on je tako nazvan u Svetome Pismu. I onda radni naslov ovoga sastanka koji glasi „Hodočasnici nade“ hoće reći da, zapravo, smo mi svi u prolazu kroz ovaj svijet na hodočašću prema svojoj nadi koja se zove Isus Krist i zajedno s Njim koji je prisutan na način Crkve. Pri tomu, osim osobnoga obraćenja i posvećenja, suodgovorni smo unutar same Crkve i svi smo poslani biti misionari, svjedoci i navjestitelji te nade. To je osnovni okvir ovoga susreta i osnovna poruka ovoga susreta. I u okviru toga onda članovi Vijeća europskih biskupskih konferencija su razmijenili svoje dojmove, svoja mišljenja, svoje načine svjedočenja nade i življenja u hodu zajedno s Isusom kroz ovaj svijet. Tako da je, osim povratka ovoj osnovnoj kršćanskoj temi koja je zapravo apostolska, bilo vrlo ugodno slušati različita iskustva pojedinih predstavnika iz biskupskih konferencija Europe.

KTA: Beograd je poznat kao multikulturalni grad, kako to kaže nadbiskup Nemet, a tu prevladava, naravno, velika pravoslavna većina. Dana 25. lipnja imali ste prigodu tijekom zajedničkog objeda susresti se i s Patrijarhom Srpske pravoslavne Crkve. Možete li se ukratko osvrnuti na taj susret?

Nadbiskup Vukšić: Mogu se osvrnuti i treba se osvrnuti. Prije svega, kad govorimo o multikulturalnosti i prisutnosti ljudi različitih naroda, različitih jezika, različitih kultura i različitih vjerskih uvjerenja, onda jedva da više postoji u svijetu neko mjesto, pogotovo veliki grad, koji ne bi bio obilježen tom suvremenom pojavom. I, naravno, ni ovaj veliki grad u tome nije iznimka. Žive ljudi različitih uvjerenja, različitih naroda, različitih jezika i različitih vjeroispovijesti. To je stvarnost koju svi trebamo i moramo prije svega zapaziti i onda na lijep način uvažavati. Mi, kršćani, u promatranju i u življenju zajedno s tom pojavom, promoviramo dijalog i ekumenizam. To je nešto što je i naš ponos, s jedne strane, i naš doprinos suvremenoj kulturi, suvremenoj teologiji, ali istovremeno ponekada je to i nemali križ. Jer, potrebno je mnogo volje, potrebno je mnogo poniznosti, mnogo samopouzdanja i spremnosti da bi se ulazilo u dijalog i u ekumenske razgovore, dogovore i zajedničke molitve. I, naravno, da onda u kontekstu toga je dragocjen svaki susret pa i susret s njegovom svetošću Patrijarhom koji je ovdje na čelu Crkve koja je dominantna vjerska zajednica u Srbiji i samim time, osim što je to sestrinska Crkva, kršćanska Crkva, ona je i većinska i treba je, naravno, i poštivati i uvažavati.

KTA: S nama je predsjednik Međunarodne biskupska konferencija sv. Ćirila i Metoda, nadbiskup metropolit beogradski mons. Ladislav Nemet. Vi ste domaćin zasjedanja Skupštine predsjednika Vijeća Europskih biskupskih konferencija, koje se održava ovdje u Beogradu. Možete li reći nekoliko rečenica o tom zasjedanju?

Nadbiskup Nemet: Beogradska nadbiskupija slavi ove godine 100 godina od uspostavljanja i, u sklopu tih različitih proslava, htjeli smo dovesti u Beograd predsjednike biskupskih konferencija. To nam je uspjelo. Prošle godine smo ih pozvali, a ove godine su došli i, za sada, treći dan radimo zajedno. Danas se završava susret. Glavne teme su: sinoda biskupa – drugi dio koji će biti sada u listopadu u Rimu – i druge zadaće koje nas čekaju. Drago mi je da su biskupi prihvatili taj poziv. Beograd se pokazao kao dobar domaćin. Uspjeli smo sastati se s njegovom svetošću patrijarhom srpskim Porfirijem i nadam se da će dolazak i boravak toliko biskupa u Beogradu ostaviti trajan dojam za sve nas.

KTA: Vi ste predvodili, 26. lipnja u večernjim satima Svetu misu u vašoj konkatedrali koja se nalazi pokraj Vašega Biskupskog ordinarijata. Uputili ste i prigodnu riječ biskupima. Možete li se kratko osvrnuti na to Misno slavlje i prijem koji je uslijedio?

Nadbiskup Nemet: Glavni cilj tog Misnog slavlja je bilo sjetiti se našeg Svetog Oca pape Franje. U Srbiji toga dana slavio se Papinski dan. Zajedno s gospodinom Apostolskim nuncijem u Republici Srbiji mi smo slavili Misu i, poslije, organizirali prijem u nadbiskupskom dvoru. Bilo je važno s jedne strane – kao što sam rekao – Papinski dan, podvući ulogu Svetoga Oca za jedinstvo naše Crkve Katoličke, ali isto tako za jedinstvo svih kršćanskih Crkava. Ne tako davno, prije tjedan dana, Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana objavio je dokument o ulozi pape pod naslovom „Rimski biskup. Primat i sinodalnost u ekumenskim dijalozima i odgovorima na encikliku Ut unum sint“. Ovaj dokument svakako će pomoći da vidimo drugačije i ulogu i mjesto Pape u zajedničkom kršćanskom svijetu. Druga ideja je bila da nastavimo dalje tražiti putove i načine kako danas evangelizirati sebe i cijelu Europu.

KTA: S nama je potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki. Ovdje smo u Beogradu gdje sudjelujete na zasjedanju predsjednika Europskih biskupskih konferencija u organizaciji Vijeća europskih biskupskih konferencija. Možete li se ukratko osvrnuti na svoje sudjelovanje?

Nadbiskup Hranić: Naš predsjednik mons. Dražan Kutleša, nadbiskup i metropolit zagrebački, koji je predsjednik Biskupske konferencije, nije mogao sudjelovati, pa je zamolio mene kao potpredsjednika da idem na ovo zasjedanje. Za mene je ovo prvo iskustvo sudjelovanja na jednom takvom skupu gdje se doista dobije jedna europska širina, gdje su prisutni predsjednici biskupskih konferencija iz svih europskih zemalja. S jedne strane, to je jedno veliko obogaćenje, zato što se tu događa određena razmjena iskustava. Međusobno se upoznajemo, međusobno se i razgovara. Koliko je god obogaćujuće ono što se razgovara za stolom, toliko je i ono u slobodnim susretima. Tu se promišlja istodobno o različitim stvarima, dobivaju se nove ideje i mislim da je ovo itekako korisno. Na osobit način, recimo, jučerašnje diskusije. Jučer popodne sam vidio koliko se to promišlja i koliko se nastoji ići u dubinu i u širinu kada je u pitanju problematika Crkve i njezina života u Europi.

KTA: Vi već imate višegodišnje iskustvo kao predsjednik jedne od komisija Vijeća europskih biskupskih konferencija. Možete li se ukratko osvrnuti na svoj rad u toj komisiji?

Nadbiskup Hranić: Da, sada sam već u trećem mandatu predsjednika sekcije CCEE-a za katehezu. Prije je ta sekcija bila u okviru rada s mladima. Međutim, sada su stavili naslov „evangelizacija i kultura“ i tu su stavili sekciju za katehezu. Predsjedništvo Vijeća europskih biskupskih konferencija izabire određene teme kojima se želi posvetiti i onda te postojeće sekcije stavlja u različite komisije. Trenutno postoje četiri takve komisije. Sekcija za katehezu postoji i, dakle, u nju se stavlja ovisno od tome što se želi postići s tim u pojedinim komisijama. Očito je da se ovdje u ovom mandatu želi promišljati uopće o jednoj sekulariziranoj europskoj kulturi i pitanju navještaja vjere i pouke u vjeri suvremenih mladih ljudi i suvremenog čovjeka uopće danas.

Razgovarao: Ivo Tomašević

Izvor: KTA
Objavljeno: 28.6. 2024