U nedjelju, 14. srpnja 2024. godine večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiksup Giorgio Lingua
Izvor: Radiopostaja MIR Međugorje
U nedjelju, 14. srpnja 2024. godine večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiksup Giorgio Lingua. Koncelebrirali su apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorju nadbiskup Aldo Cavalli, biskup biskupije Limerick u Irskoj mons. Brendan Leahy. Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, gvardijan međunarodnog zavoda Antonianum u Rimu fra Miljenko Šteko, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i još 34 svećenika, piše mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
U svojoj propovijedi, osvrćući se na misna čitanja govorio je o Amosu, koji je protjeran zbog svoga prorokovanja, a koji se branio riječima: »Nisam ja prorok ni proročki sin, nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: ’Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’«
”Amos je sve ostavio jer ga je Gospodin pozvao. To nije bio njegov posao nego misija”, kazao je nadbiskup Lingua ističući dvije stvarnosti.
”Amosovo propovijedanje koje stvara probleme javnom redu, sije paniku među ljudima i ne sviđa se civilnoj i vjerskoj vlasti, koja intervenira izdavanjem naloga za protjerivanjem. Druga je stvarnost nutarnja, povezana s Amosovim odnosom s Bogom koja je u njemu stvorila sigurnost – Bog je taj koji ga je pozvao i poslao. Tu drugu stvarnost njemu vrlo očitu nitko drugi ne vidi i ne može se provjeriti, ne postoje objektivni kriteriji i svima vidljivi znakovi koji to potvrđuju”, kazao je mons. Lingua ističući kako su ove dvije stvarnosti prisutne u životu svakoga od nas.
”S jedne su strane riječi i djela koja govorimo i činimo, koja svi vide i o kojima se može prosuđivati. S druge strane svaki muškarac i žena imaju osoban, intiman, tajanstven odnos s Bogom. To je dijalog koji se u vlastitoj savjesti uspostavlja s vječnim otajstvom koje je nevidljivo, ali ništa manje stvarno. Zbog toga je pred savješću svake osobe potrebna poniznost, najveće poštovanje, stav strahopoštovanja, jer je odnos s Bogom svakome jedinstven i neponovljiv te se odvija u tajnosti”, kazao je nadbiskup Lingua te naglasio kako ”ovo razmišljanje ima duboko značenje i za ono što se živi ovdje u Međugorju”.
”Postoji vanjska, objektivna, vidljiva stvarnost koju nitko ne može poreći, kao što je priljev hodočasnika koji dolaze iz cijelog svijeta od kojih mnogi ponovno otkrivaju vjeru, mijenjaju svoj život i počinju ljubiti Boga i bližnjega. U određenom je smislu i zbunjujuće, poput Amosove propovijedi koja je uznemirila narod i zabrinula vlasti.
Zatim imamo nutarnju stvarnost, skrivenu koja je poznata samo onome tko je iskusi i samo on zna odakle dolazi. I kada govorimo o tome nikada je ne uspijevamo prenijeti u potpunosti. Od svih nas se traži da Božjem djelu pristupamo ponizno i s poštovanjem bez predrasuda u srcu i pameti.
Crkva, koja je Majka i Učiteljica, ima dužnost i zahtjevnu zadaću razlučivanja kako nitko ne bi bio prevaren, makar i u dobroj vjeri. Vjernici imaju pravo biti usmjereni jer se pitaju: Je li to što mi govore istina ili nije istina? Je li stvarnost ili iluzija ono što vidim i čujem? Je li to u skladu s objavom ili je obmana?”, govorio je nuncij Lingua pa se osvrnuo i na norme za postupanje u razlučivanju nadnaravnih fenomena koje je u svibnju objavio Dikasterij za nauk vjere.
Kazao je kako je ”najviša razina priznanja koju Crkva može dati nihil obstat, odnosno da će nakon pažljivog i dugotrajnog proučavanja vidljivih manifestacija moći izjaviti da nema elemenata koji su protivni doktrini i moralu Crkve i da stoga nema zapreke za slobodno i osobno priklanjanje takvim pojavama i porukama koje one sa sobom nose” te dodao kako je pomislio kada je prvi put čitao ovaj dokument da crkvena vlast njime želi oprati ruke kako se ne bi morala izjašnjavati o tako osjetljiv temama.
”Tada sam shvatio da je ovo, naprotiv, stav velikog poštovanja prema individualnoj savjesti koja je, kako kaže Drugi vatikanski koncil, najtajnija jezgra i svetište čovjeka gdje je on sam s Bogom, čiji glas odjekuje u intimi. Nitko drugi ne može proniknuti i stoga prosuditi pojedinačnu savjest. Mogu se vidjeti i prosuđivati samo djela, vanjski fenomeni, ali ne i osobni odnos tih pojedinaca s Bogom”, kazao je nadbiskup Lingua, naglašavajući kako postoji samo jedna konačna i sigurna objava, a to je ona koja se dogodila u Sinu Božjem…
”Kristov život i riječ jedini su univerzalni i konačni kriterij Božje objave čovjeku. Međutim, ako je sve rečeno u riječi koja je tijelom postala to i ne znači da je već i sve shvaćeno”, kazao je nadbiskup Lingua.
Izvor: radio-medjugorje.com
Objavljeno: 15. 7. 2024.
