U Međugorju je obilježen 4. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba koji se održava pod geslom »Ne napusti me u starosti« (usp. Ps 71, 9).
Izvor: Digital Foto Video Studio ĐANI
U Međugorju je, u nedjelju 28. srpnja 2024. godine, obilježen 4. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba koji se održava pod geslom »Ne napusti me u starosti« (usp. Ps 71, 9)., izvijestila je mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
Na početku je nazočne u dvorani sv. Ivana Pavla II. pozdravio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te pozvao sve da posjete nekoga od starijih osoba i na taj način im izraze svoju kršćansku ljubav, a onda se pred početak kateheze fra Svetozar Kraljević najprije pomolio, a svojoj katehezi navodeći brojne primjere kazao je kako su nam ”bake i djedovi kao prenositelji sjećanja i svjedoci vjere, kao učitelji kulture življenja stalni izvor spoznaje o našem identitetu; odakle dolazimo i kamo idemo”.
”Oni su sve to dok su živi i ni malo manje kada umru. Oni su ti koji dolaze iz Božje vječnosti i vode nas u Božju vječnost. Bake i djedovi znaju tajnu, nose vrijednosti i puninu postojanja. Oni donose blaga prošlosti u nova vremena gdje danas živimo. Od njih učimo temeljne vrijednosti. U njihovim molitvama učimo Božji govor. Pokazuju nam put i vode nas na mjesta koja život znače”, kazao je fra Svetozar navodeći potom i nekoliko misli na temu ”kako biti najbolji djed i najbolja baka”.
”Nemojte od drugih tražiti diplomu da postaneš djed i baka. To u sebi imaš. Ti to jesi. Ne morate imati djecu i unučad da biste bili djed i baka. To postaješ po duši koja je u tebi, po srcu koje u tebi kuca, po godinama koje ti je Bog podario, po mudrosti koju si u životu stekao. To postaješ po ljubavi. Nemoj se bojati biti to što jesi. Svakoga dana postajemo ono što trebamo biti. Ti si Božji dar ne svojom silom nego čudesnom snagom svoga postojanja, postojanja u kojemu se svakoga dana očituje Božje postojanje. Pa i onda kada ne znate i kada niste svjesni – vi ste uvijek Božje dar. Taj dar neprestano oplemenjujemo, nanovo istražujemo i uvijek nanovo nadopunjavamo. U jednom sociološkom istraživanju 1.000 ljudi koji su za sebe kazali da su uspješni i sretni njih 96 posto značajno vrijeme u djetinjstvu živjeli sa djedom i bakom.
Veliki problem kod nas današnjih modernih kršćana jest da kušamo biti previše normalni, kušamo biti kao drugi. Previše smo ono što svijet od nas očekuje. Uhodani u svagdašnjici ne usuđujemo se izići iz mase i biti po Božjoj mjeri, drugačiji. Ne usuđujemo se proročku riječ kazati, proročko djelo činiti”, kazao je fra Svetozar te sve zamolio i preporučio ima da učine ”nešto neočekivano, iznenađujuće za sebe, za svoje, za Gospodina”.
”U ljubavi, u kršćanskoj ljubavi ne možemo biti i ne smijemo biti normalni. U svijetu čovjek uči biti normalan. Biblijska logika nije od svijeta. Ona je nebeska, uvjetovana stvaranjem, uvjetovana ljubavlju. Sveti Franjo u jednome trenutku razbjesnio je i duboko razočarao svoga oca Petra Bernadonea, dijeleći sve što je imao siromasima. Nije bio normalan kao što su bili njegovi suvremenici. Gledajte ostavštinu svetoga Franje, gledajte sve što je za uzvrat dobio”, kazao je fra Svetozar i naglasio kako ”djedovi i bake ostavljaju sveto sjećanje na kojemu djeca grade život”.
U svojoj propovijedi fra Zvonimir Pavičić govorio je, između ostalog, o potrebi stavljanja Boga na prvo mjesto te pojasnio: Što znači staviti Boga na prvo mjesto?
”Možemo jednostavno reći Isusovim riječima: tražiti najprije Boga i njegovo kraljevstvo, a sve drugo će nam se nadodati. U tome se krije mudrost života. Tko pronađe Boga, onda lako živi ostatak života. Jer Bog nikada ne ostavlja svojih vjernika. Nudi nam uvijek susret u sakramentima, a osobito u sakramentu euharistije u kojem nas hrani svojoj riječju i kruhom života. Za jednog kršćanina nema ništa važnije i veće od nedjeljne euharistije. Ona je ono što je zdravi ritam srca za čovjekov život. Ako srca kuca pravilnim otkucajima, život se bez problema nastavlja. Nedjelja euharistija označava ritam Božje spasenjske ljubavi prema nama. Ako svetkujemo svaku nedjelju, onda taj ritam ostaje pravilan i daruje život. To ponavljanje nije neka dosada, nego ono što nam daruje život. Poput hrane koju unosimo uvijek iznova kako bi naše tijelo funkcioniralo. Bez Božje hrane ni naš život ne funkcionira.
To sigurno znaju oni stariji i mudriji od nas mlađih, naši djedovi i bake, čiji dan danas slavimo. Oni svojim životom mogu sigurno posvjedočiti da Bog nikada ne napušta svoje vjernike i da uvijek otvara svoju ruku, ruku punu darova, i nasićuje i tijelo i duh, čitavo biće te daruje svemu smisao”, kazao je fra Zvonimir koji se osvrnuo na poruku pape Franje povodom ovoga dana te geslo ovogodišnje proslave, stih iz psalma sedamdeset i prvog: „Ne napusti me u starosti.“
”To nije nesigurnost u Božju blizinu, nego je potvrda njegove stalne prisutnosti i pratnje kroz čitav život, od rođenja do današnjega dana, te duboke uvjerenosti da i dalje nastavlja pratiti svojom dobrotom.
U svojoj poruci povodom ovoga dana, papa Franjo naglašava problematiku individualizma, mišljenja da sve mogu sam, da mi nitko drugi nije potreban. Štoviše, da mi je drugi teret i preprjeka ostvarivanju moji planova. U tome se gubi i svijest o pripadnosti, o ljubavi koju svaki čovjek treba. Često dolazi do odbacivanja onih koji mi ne koriste, osobito onih koji su ostarjeli i ne pridonose u materijalnome. A onima koji prihvate takav način života, starost pokaže kako su živjeli promašeno. I to zapravo govori o životu bez Boga i o težini njegovih posljedica”, kazao je fra Zvonimir koji je na kraju bakama i djedovima te svima koji su dosegli visoke godine života, čestitao ovaj dan, blagoslovio ih i pozvao da svojom molitvom nastave pratiti Crkvu na njezinom putovanju kroz ovaj svijet.
Izvor: radio-medjugorje.com
Objavljeno: 29. 7. 2024.
