Dana 10. lipnja 1190. godine utopio se rimsko-njemački car Fridrik Barbarossa tijekom križarskog pohoda u Trećem križarskom ratu. Okupio je desetke tisuća vojnika i vitezova te krenuo u Svetu Zemlju putem Mađarske, Srbije i Bugarske. Car se utopio u rijeci Salefu na području današnje Republike Turske. Rijeka Salef danas nosi ime Göksu, a nalazi se u južnom dijelu Male Azije (ušće joj je na području na kojem tursko kopno gleda prema Cipru). Barbarossa je vjerojatno umro od srčanog udara nakon pada u ledenu vodu.

Zbog svoje pogibije u rijeci car Fridrik Barbarossa nikada nije uspio doći do Svete Zemlje. Dapače, zbog njegove tragične pogibije uvelike se raspala i vojska koju je predvodio. Ipak, u istom Trećem križarskom ratu do Svete Zemlje došli su engleski kralj Rikard Lavljeg Srca i francuski kralj Filip II. August pa su oni nastavili taj križarski pohod. Oko 5.000 njemačkih vojnika pod Barbarossinim sinom Fridrikom VI. Švapskim uspjelo im se pridružiti. Namjeravali su carevo tijelo očuvati u bačvi octa kako bi ga pokopali u Jeruzalemu, ali im to nije uspjelo. Stoga su njegovo meso pokopali u crkvi sv. Petra u Antiohiji, kosti u katedrali u Tiru, a organi u Tarzu.

-

Na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. godine, jednoglasnom odlukom, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. U Protokolu tog zasjedanja nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine kao zaštitnika bolesnih i umirućih te uzoru obiteljskog života. U sjevernu Hrvatsku ovaj običaj donijeli su isusovci u 17. stoljeću. Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije. Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.

Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa nalazi se u staroj karlovačkoj župi Sv. Marije Snježne na Dubovcu. U neovisnoj Hrvatskoj 14. srpnja 2008. godine na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef kao trajan spomen na odluku iz 1687., a blagoslovio ga je pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić.

-

Književnik, pravnik, vojni časnik i diplomat koji je napisao hrvatsku himnu, Antun Mihanović, rođen je 10. lipnja 1796. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju i pravo u Zagrebu i Beču, a zatim je bio u vojnoj službi te na raznim političkim i diplomatskim dužnostima.

Zalagao se za pisanje književnih djela i službenih tekstova na hrvatskom jeziku, te je promicao narodnu kulturu. Godine 1815. objavljuje brošuru Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku, kojom je dva desetljeća prije Ljudevita Gaja najavio hrvatske preporodne težnje. Mihanović je u Veneciji pronašao rukopis Gundulićeva Osmana 1818. te potaknuo njegovo objavljivanje, koje je ostvareno tek 1848. godine.

Istraživao je, otkrivao i strastveno prikupljao stare listine i rukopise, rijetke knjige i drugu spomeničku građu a poglavito građu o hrvatskoj prošlosti. U slavistici je poznat po otkriću spomenika rane slavenske pismenosti ( Zografsko evanđelje, Mihanovićev odlomak apostola).

Antun Mihanović je pisao ljubavne i domoljubne pjesme, a vječnu slavu stekao je pjesmom Horvatska domovina koja je objavljena 1835. godine u Gajevoj Danici. Pjesmu je uglazbio Vinkovčanin Josip Runjanin, a prema prvim stihovima nazvana je Lijepa naša. Prvi put izvedena je 1861. godine, a kao nacinalna himna prihvaćena je trideset godina kasnije.

Antun Mihanović preminuo je u Novim dvorima kraj Klanjca 1861. godine.

Od ostalih događaja izdvajamo:

• 1829. - Prva trka veslača Oxfordai Cambridgea.
• 1849. - „junačkom igrom“ Ivana Kukuljevića SakcinskogJuran i Sofija ili Turci kod Siska u izvedbi novosadskog Domorodnog teatralnog društva svoju djelatnost započinje Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.
• 1924. - Fašisti oteli i ubili talijanskog socijalističkog vođu Giacoma Matteottijau Rimu.
• 1940.- Italija staje na stranu nacističke Njemačke.
• 1942. - Njemačke su okupacijske snage predvođene SS-om pokrenule krvavu odmazdu širom Češke, kojoj je povod bio kada je češki antifašist u Pragu ubio 27. svibnja 1942. Reinharda Heydricha, njemačkog protektora Češke i Moravske, u sklopu koje je češko selo Lidice, zajedno sa svojim stanovnicima do temelja uništeno: ukupno je ubijeno 340 osoba.
• 1998. - Vjenčali se jordanskikraljevski par, Njihova Veličanstva kralj Abdullah Bin Al-Hussein i kraljica Rania Al-Abdullah.

Uredio i pripremio: Dražen Janko