Pjesnik, novelist, esejist, putopisac i polemičar Antun Gustav Matoš rodio se 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku. Matoš je središnja ličnost hrvatske moderne, koji je u književnost unio elemente europske moderne istovremeno radeći na jačanju nacionalne svijesti. Matoš je hrvatsku književnost trgnuo iz letargije provincijalizma te je uveo na svjetsku scenu. Poseban je njegov doprinos putopisnoj prozi gdje uvodi motiv pejzaža kao samostalne tematike.

Matoš se poezijom, s kojom je stekao vječnu slavu, počeo baviti dosta kasno, u tridesetim godinama života, a pisao je o Hrvatskoj, prirodi, smrti, prolaznosti, boli i ljubavi miješajući san i stvarnost. Spomenut ćemo neka njegova djela: Samotna ljubav, Utjeha kose, Djevojčici mjesto igračke, Jesenje veče, Noturno, Stara pjesma, Pri svome kralju i Iseljenik. Osim toga Matoš je ostavio duboki trag u žanru esejistike, kritike i feljtonike koje je prožeo impresionizmom.

U političkom djelovanju bio je pristaša pravaštva što se odražava u njegovim političkim radovima koji se i dan danas smatraju najboljim komentarima hrvatske nesreće i propadanja u to doba. Budući da je kao malo dijete s roditeljima iz Srijema preselio u Zagreb za sebe je znao reći: “Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrebčanin odgojem”. Matoš je imao buran život, još 1894. godine dezertira iz vojske tadašnje Austro-Ugarske te bježi u Srbiju. Nakon toga živi u Ženevi i Parizu, gdje piše svoja najznačajnija djela. Godine 1908. je pomilovan te se vraća u Zagreb gdje ostaje do smrti 1914. Za kraj navest ćemo zanimljivu činjenicu – jedan od najvećih hrvatskih pjesnika pao je razred, u zagrebačkoj Gornjogradskoj gimnaziji, iz hrvatskog jezika.

-

Dana 13. lipnja 1878. godine započeo je Berlinski kongres, važan sastanak na visokoj državnoj razini, na kojem se odlučivalo o sudbini jugoistočne Europe. Berlinski kongres bio je jedan od rijetkih europskih kongresa velikih sila u drugoj polovici 19. stoljeća na kojem je Austro-Ugarska Monarhija imala ključnu ulogu (obično je bila u sjeni većih igrača). Od sudionika Berlinskog kongresa spomenimo njemačkog kancelara Otta von Bismarcka, koji je bio domaćin, ruskog ministra vanjskih poslova kneza Gorčakova i britanskog premijera Disraelija (šef Vlade iz vremena britanske kraljice Viktorije).

Veliku ulogu na Berlinskom kongresu imao je austrougarski ministar vanjskih poslova grof Gyula Andrássy. Naime, Austro-Ugarskoj je na tom kongresu odobrena okupacija Bosne i Hercegovine, koja je u to vrijeme bila pod vrhovnom vlasti Osmanskog Carstva. Osim toga, dobila je pravo postaviti svoje trupe i u Novopazarskom sandžaku, što joj je teoretski otvaralo put za prodor prema Solunu, a ujedno je sprečavalo mogućnost teritorijalnog povezivanja Srbije i Crne Gore.

Inače, na kongresu su Rumunjska, Srbija i Crna Gora priznate kao suverene države, a nizdrugih osmanskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji. Zemlje koje su ovim pregovorima dobile neovisnost trebale su preuzeti i dio osmanskog državnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije nikad postignut dogovor o tome kako podijeliti taj iznos.

Moć Osmanskog Carstva u Europi i ovim je mirovnim sporazumom drastično smanjena i od tada se naziva bolesnikom Europe. Utjecaj Rusije također je smanjen u korist Austro-Ugarske, što je povećalo napetosti između dva Carstva. Usto, ovo je novo uređenje Balkana dovelo do novih napetosti na tom području, koje će uroditi Balkanskim ratovima što će na kraju dovesti do izbijanja Prvog svjetskog rata.

-

Dana 13. lipnja 1871. godine rođena je princeza Helena od Orléansa, majka nesuđenog hrvatskog kralja Tomislava II. (princa Aimonea tj. vojvode od Aoste iz savojske kraljevske dinastije). Princeza Helena od Orléansa rodila se u Engleskoj kao pripadnica svrgnute francuske kraljevske dinastije Capet-Bourbon-Orléans. Otac joj je nosio uglednu titulu grofa od Pariza, koja je tijekom velikog dijela 19. stoljeća označavala pretendenta na francusku kraljevsku krunu. Po izravnoj ženskoj liniji bila je princeza Helena od Orléansa poljskog podrijetla, kao potomak Marije Leszczyńske, supruge francuskog kralja Luja XV. i kćeri poljskog kralja Stanislava Leszczyńskog.

Princeza Helena udala se 1895. godine za talijanskog princa Emanuela Filiberta, vojvodu od Aoste, koji je bio sin španjolskog i unuk talijanskog kralja. Postala je time vojvotkinjom od Aoste (tal. Duchessa d’Aosta), što je bio prestižan položaj u Kraljevini Italiji (vojvode od Aoste imali su rang sličan vojvodama od Yorka u Velikoj Britaniji tj. bili su vodeći vojvode kraljevskog podrijetla). U dobi od 28 godina rodila je Helena princa Aimonea, koji je za vrijeme režima NDH trebao postati hrvatskim kraljem. Aimone je umro 1948. godine, a majka ga je nadživjela, preminuvši 1951. godine u 80. godini.

Od ostalih događaja izdvajamo:

• 313.- Carevi Konstantin i Licinije, suvladari Rimskog Carstva, izdaju ukaz o vjerskoj toleranciji - Milanski edikt, kršćanstvo dobiva slobodu
• 1917.- Prvi svjetski rat: Njemačka bombardira London
• 1927.- Održana parada u čast avijatičara Charlesa Lindbergha na New Yorkškoj 5. aveniji.
• 1934.- Adolf Hitler i Benito Mussolini sastaju se u Veneciji, Italija; Mussolini kasnije opisuje njemačkog diktatora kao "smiješnog malog majmuna".
• 1943.- Započelo prvo zasjedanje ZAVNOH-a održano u Otočcu i na Plitvičkim jezerima
• 2000.- U Pyongyangu je održan prvi sastanak između predsjednika Sjeverne i Južne Koreje, 55 godina nakon razdvajanja.

Uredio i pripremio: Dražen Janko