Prvim kršćanima židovskog podrijetla sedmi dan u tjednu i dan odmora bio je šabat. Kao i svi dani židovskog kalendara, počinje navečer i traje do izlaska sunca. Prema našem kalendaru šabat počinje u petak navečer. Prvi kršćani nežidovskog podrijetla prebacili su dan odmora i molitve na rimski dan koji se zvao dies solis (dan Sunca) jer je prema evanđeljima Isus uskrsnuo treći dan nakon šabata. Tome odgovara današnja nedjelja te su taj dan počeli zvati danom Gospodnjim. Stoga je u mnogim romanskim jezicima naziv za nedjelju povezan s riječi Gospodin: francuski dimanche, talijanski domenica španjolski domingo.

Godine 321. Konstantin I. proglasio je dies solis obveznim praznikom i za kršćane i za mitraiste: “Svi sudci i stanovnici gradova te svi umjetnici trebaju mirovati na častan dan Sunca.” Od obveznog odmora bili su izuzeti seljaci ako su u pitanju bili hitni poljoprivredni radovi. Konstantin je time zadovoljio poklonike dviju religija, a sebe je i dalje na kovanicama prikazivao kao božanstvo Sol invictus(Nepobjedivo Sunce).

-

Vilim Osvajač postao je vojvodom od Normandije 3. srpnja 1035. godine. U tom mu je trenutku bilo samo sedam ili osam godina pa je nastala problematična situacija. Naime, normanski i strani moćnici pokušali su se domoći vlasti, s obzirom na Vilimovu maloljetnost. Normandija je u to vrijeme bila moćno vojvodstvo, de facto nezavisno od Francuske. Predstavljala je jednu od najmoćnijih organiziranih vojnih i političkih sila u Zapadnoj Europi, što joj je kasnije i omogućilo osvajanje Engleske.

Vilim Osvajač rodio se u dvorcu Falaise (franc. Château de Falaise) u središnjoj Normandiji. Vojvoda Vilim konsolidirao je svoju vlast u Normandiji tek oko 1060. godine, kad je već bio u tridesetim godinama života. Njegovo vojvodstvo obuhvaćalo je vjerojatno oko 30.000 četvornih kilometara, a imalo je glavnu prijestolnicu u Rouenu. Osvajanjem Engleske 1066. godine Vilim je svoj posjed višestruko povećao, a u Westiminsteru je  okrunjen za engleskog kralja.

-

Još u srednjem vijeku igrale su se razne igre na sreću, što je bio izvor poreza za feudalce. Tako se na proizvodnju igraćih karata u mnogim zemljama morao plaćati porez. Njega su ubirali feudalci, odnosno njegovi podložnici. U Francuskoj se porez na igraće karte pojavio već 1583. godine. Proizvođač karata je na zakonom određenu kartu morao otisnuti bijeli krug. Kad bi poreznici došli ubrati porez, udarili bi na to mjesto žig kao dokaz o plaćenom porezu. Tek tada su igraće karte smjele u prodaju. Kako su se povećavali porezi, tako se povećavala i cijena igraćih karata.

Ovaj način označavanja preuzeli su Nijemci. Prvi žigovi pojavili su se u Pruskoj 1714. godine. U Njemačkoj je 3. srpnja 1878. porez na igraće karte uređen na razini Carstva. Dotad je svaka savezna država samostalno odlučivala o njegovom iznosu. Za špil od 36 karata plaćao se porez od 30 pfeninga, a 60 pfeninga za špilove s više karata. Ovaj je porez ukinut 1939. godine. Budući da taj porez nije donosio mnogo novca ukinut je 1981. godine.

Od ostalih događaja izdvajamo:

• 1944.- Crvena armija ušla je u Minsk, što Bjelorusija slavi kao Dan neovisnosti
• 1988.- Mornarica SAD-a navođenim projektilom oborila je iranski putnički zrakoplov iznad Hormuškog tjesnaca
• 2013.- Egipatska vojska u državnom udaru svrgnula predsjednika Mohameda Mursija.

Pripremio: Dražen Janko