Ludovik I. Veliki (mađ. I. (Nagy) Lajos, polj. Ludwik Węgierski, hrv. Ludovik I., slovački Ľudovít I Veľký) (Višegrad, 5. ožujka 1326. - Nagyszombat, 10. rujna 1382.), hrvatsko-ugarski (1342. do 1382.) i poljski kralj (1370. - 1382.) iz dinastije Anžuvinaca.
Bio je kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije od 1342., a Poljske od 1370. godine. Bio je jedan od najboljih i najaktivnijih vladara kasnog srednjeg vijeka, koji je proširio svoj teritorij do obala Jadranskog mora i čvrsto osigurao Dalmaciju, s dijelom Bosne i Bugarske pod ugarskom krunom. Dosta je vremena proveo u ratovima s Mlečanima i u nadmetanju za Napuljsko Kraljevstvo.
Vodio je česte ratove. Osim njegovih najpoznatijih kampanji, ratovao je u Bugarskoj, Bosni, Vlaškoj, i protiv Zlatne Horde. Prvi ugarsko-osmanlijski sukob se desio tijekom njegove vladavine.
Nazvan je Ludovik po svom stricu Svetom Ludoviku, a bio je najstariji sin Karla Roberta Anžuvinca i Elizabete Poljske, kćeri poljskog kralja Vladislava I. i sestre Kazimira III. Velikog iz dinastije Pjastovića, restaurirane dinastije u Poljskoj. Postao je kraljem nakon očeve smrti 1342. godine.
Poražen od strane Mletaka u ranijem pohodu protiv Zadra (1346.), Ludovik se iskrcao na ekspediciji protiv Napulja da osveti ubojstvo svog brata Andrije, kneza Kalabrije, muža Ivane I. Napuljske. Okolnosti njegove smrti su vezane za dvorsku urotu u kojoj je sudjelovala i sama kraljica. Ludovik je došao u Italiju 3. studenog 1347. i poslije je dobio potporu mnogih mjesnih prinčeva, ušao je u Benevent rane 1348, zahvaljujući podršci napuljskog baruna. 15. siječnja, Ivana je otišla iz Napulja brodom za Provansu, uskoro će to isto napraviti i njen muž, Luj od Taranta. Postavio se za napuljskog kralja bez većih problema, usprkos tome Ludovik se morao brzo povući zbog dolaska kuge. U svojoj žurbi da napusti opustošenu Italiju, imenovao je dva ugarska službenika da zadrže prijestolje. Oni su uskoro izgubili potporu baruna i otvorili su put povratku Ivane i njenog muža.
Dvije godine kasnije, 1350. godine, Ludovik je došao u Manfredoniu i predstavljao je veliku opasnost Napulju. Međutim kasnije je morao prekinuti kampanju na inzistiranje njegovih iscrpljenih vojnika i odrekao se svih prava na napuljsku krunu. Prije negoli je napustio Italiju, papinska kurija iz Avignona počela je istragu o Andrijinom ubojstvu, ali papinski je sud proglasio Ivanu nevinom, uvelike zbog političkih razloga, zato što se Ivana složila da će svoja prava na grad Avignon predati papinstvu. Sukob s Napuljem je prestao 1381. godine, jednu godinu prije Ludovikove smrti. Papa je oduzeo kraljevsku titulu Ivani i ovlastio kralja Ludovika da izvrši svoju odluku. Bio je previše bolestan da ide sam, ali njegov nećak Karlo Drački potpomognut ugarskim zlatom sa svojim vojnicima se domogao prijestolja i ubio Ivanu.
Od 1356. do 1358. Ludovik je počeo novi rat protiv Venecije za vlast nad Dalmacijom. Poslije uspješnog organiziranja protumletačke lige, Ludovik je naredio dalmatinskim gradovima da pale i ubijaju sve Venecijance. Zadarskim mirom (1358.), svi Ludovikovi zahtjevi za Jadransku regiju bili su prihvaćeni. Odmah je sagradio jadransku flotu. Zadarskim mirom većina dalmatinskih gradova i obale došla je pod vlast Ludovika i hrvatskoga bana, osim Dubrovnika, koji je prizmnao vrhovnu vlast hrvatskoga bana i hrvatsko-ugarskog kralja, ali ostao samostalan, odnosno Zadarskim mirom te poslije Višegradskim ugovorm je stvorena Dubrovačka Republika.
Ludovik je osmislio nove pravne i feudalne sustave za Poljsku i Ugarsku. U Ugarskoj je otvorio prvo sveučilište, Pečuško sveučilište, te pridonio razvoju umjetnosti. Danas je u Mađarskoj zapamćen kao jedan od najvećih kraljeva.
Godine 1353. oženio se Elizabetom, kćerkom bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Imali su dvije kćeri: Hedvigu i Mariju. U nedostatku muškog nasljednika, održavanje personalne unije Poljske i Mađarske nije bila ostvarila: Hedviga je 1384. godine okrunjena za kraljicu Poljske, te je nastavila tom državom kraljevati zajedno sa svojim suprugom Vladislavom Jagelovićem, za kojeg se litvanskog velikog vojvodu udala 1386. godine. Marija je, pak, naslijedila Hrvatsku i Ugarsku te se udala za Žigmunda Luksemburškog, koji je postao novi hrvatsko-ugarski kralj (1386.).
-
Saint-germainski ugovor ugovor između Republike Austrije i zemalja pobjednica u Prvom svjetskom ratu (Velika Britanija, Francuska, Italija, SAD, Japan i dr.), potpisan 10. 9. 1919. u Saint-Germain--En-Layeu kraj Pariza. Pripadao je nizu mirovnih sporazuma potpisanih tijekom Pariške mirovne konferencije (sječanj 1919. – sječanj 1920), na kojoj se rješavalo i pitanje teritorijalne pripadnosti Hrvatske nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Krajem Prvog svj. rata djelove Hrvatske je okupirala Kraljevina Italija. Na te zemlje su polagale prava i novonastale države – kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba (Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba), a potom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ugovorom se Austrija u korist Kraljevine SHS odrekla velikoga dijela teritorija koji je pripadao austr. polovici Monarhije (dio Koruške, južna Štajerska, Kranjska, Dalmacija, Bosna i Hercegovina). Za sporni dio Koruške bio je predviđen plebiscit koji je za Kraljevinu SHS završio nepovoljno, dok je nastavljena diplomatska borba za područja koja su saveznici obećali Italiji Londonskim ugovorom. Pregovori o Jadranskom pitanju prekidani su u više navrata, a nastavljeni su i nakon što je konferencija 21. sječanj 1920. zaključila zasjedanje Rapallski ugovor.
-
Simon Bolivar, vojskovođa i državnik, 10. rujna 1823. izabran je za predsjednika Perua. Taj borac za nezavisnost u trogodišnjem ratu za oslobođenje Južne Amerike prešao je Ande, ujedinio Ekvador, Novu Granadu i Venezuelu pod imenom Republika Kolumbija, te oslobodio Peru. Proglašen je osloboditeljem domovine i izabran za prvog predsjednika Kolumbije i prvog predsjednika Gornjeg Perua, nazvanog po njemu Bolivija. Težio je ujedinjenju južnoameričkih zemalja u neovisnu i jaku državu, ali mu se san nije ostvario jer se već 1830. Venezuela proglasila neovisnom republikom, a uskoro su isto učinile Bolivija i Ekvador.
Iako su mnogi prije njega imali ideju o stvaranju stroja za šivanje, američki izumitelj Elias Howe ideju je pretvorio u djelo i na današnji dan 1846. patentirao šivaću mašinu. Uskoro je bio prisiljen braniti se, jer kad se vratio u SAD nakon putovanja u Europu, otkrio je da je Isaac Singer usavršio njegov stroj i prodavao ga kao svoj izum. Howe je pobijedio u raspravi i zaradio prihode od autorskih prava. Osnovao je i kompaniju Howe Machine te za svoju šivaću mašinu osvojio zlatnu medalju na izložbi u Parizu 1867. Umro je kao multimilijunaš a 2004. ušao je u američku kuću slavnih izumitelja.
Norveški političar i državnik Vidkun Quisling političku karijeru započeo je kao ministar obrane tridesetih godina 20. stoljeća, a ubrzo je utemeljio političku stranku Narodni savez. Kao politički srodnu stranku, pomagali su je njemački nacisti. Početkom Drugog svjetskog rata Quisling je održao brojne sastanke s Hitlerom kako bi ga uvjerio u nužnost osvajanja Norveške. 1940. je kao ministar uništio komunikacijska sredstva između norveške vojske i tako olakšao Nijemcima proboj bez ikakvog otpora, a već u svibnju Norveška je kapitulirala. Tako se Quisling velikodušno odužio svojim suradnicima nacistima. Trudio se u norveško društvo usaditi nacističke principe, a organizirao je i progone Židova. Po završetku Drugog svjetskog rata uhvaćen je i norveški sud ga je 10. rujna 1945. osudio na smrt strijeljanjem. Quislingovo ime postalo je sinonim za izdaju i suradnju s neprijateljem širom svijeta.
Borba američkih crnaca za ravnopravnost bila je dugotrajna i mukotrpna te je iznjedrila nekoliko poznatih boraca za prava manjina kao što su Rosa Parks ili Martin Luther King. Do prije nekoliko desetljeća Afroamerikanci ni u čemu nisu bili ravnopravni s bijelcima - nisu smjeli sjediti u istom dijelu autobusa, nisu smjeli zalaziti u bilo koji restoran, a nisu smjeli pohađati ni iste škole. 1963. godina bit će zapamćena kao godina u kojoj crnci više nisu mogli šutjeti. Na današnji dan te godine 20 crnih učenika ušli su u državnu školu u Alabami. Iste godine Savezni je sud naredio Sveučilištu u Alabami da po prvi puta u povijesti upiše dva crna studenta.
10. rujna rođen je Robert Wise, filmski redatelj zapamćen po filmu Dan kad se Zemlja zaustavila. Na današnji dan rođeni su i kozmonaut Yevgeny Khrunov, gitarist i tekstopisac grupe Aerosmith Joe Perry, te američka glumica Amy Irving. Danas su se rodili i redatelj Guy Ritchie te filmski ljepotani Colin Firth i Ryan Phillippe. U njihovom su društvu i modni kreator Karl Lagerfeld, pisac Razgovora s Bogom Neale Donald Walsch i slijepi gitaristički virtuoz i pjevač Jose Feliciano.
Pripremio: Dražen Janko
