icn2.png

» FM 89,4 MHz Mostar i okolica » FM 97,8 MHz Fojnica i Visoko » FM 98,9 MHz Banja Luka » FM 101,2 MHz Jajce » FM 103,3 MHz Sarajevo, Kreševo, Kiseljak, Travnik, N. Travnik i Vitez » FM 105,7 MHz Žepče, Maglaj i Zavidovići » Putem interneta: www.radiomarija.ba » Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV » Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TV » Pretplatnici Telemach

logo2

PISMO UREDNIKA

Dragi i poštovani naši slušatelji

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Novi je koordinator, zamjenica glavnog urednika i promotorica. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Novi koordinator je Dario Lasica (Sarajevo),

Nova zamjenica glavnog urednika je Danica Škutor (Mostar),

Nova promotorica je Kristina Biokšić (Mostar),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Tijekom ovog ljeta imali smo i dva kvara na našim predajnicima; Žepču i Mostaru. U Žepču nije bio velik i već je otklonjen a onaj u Mostaru će biti riješen ovaj tjedan. Hvala Vam na strpljenju.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 

Hvaljen Isus i Marija – Krist uskrsnu!

Dragi slušatelji i prijatelji Radio Marije, sretan vam Uskrs! Isus Krist je nadvladao smrt i uskrsnuo od mrtvih! Ovaj bez sumnje najveći kršćanski blagdan kojim slavimo središnju istinu naše vjere – uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih – ove godine slavimo na samom početku travnja. To je ujedno i najstariji kršćanski blagdan.
Događaj Uskrsa ima i svoju povijesnu i svoju duhovnu, odnosno nadnaravnu razinu. Isus trećega dana po svojoj smrti nije samo «oživio» od mrtvih, vrativši se u svoj prethodni ljudski život nego je iskusio neusporedivo uzvišeniji kvalitet života. Mi, kršćani, vjerujemo u zbiljnost Kristova uskrsnuća. U toj našoj vjeri blistaju nam i poziv i nada da ćemo i mi, vjernim nasljedovanjem života Isusa Krista, po ovome životu na Dan uskrsnuća, također uskrsnuti na taj novi i savršeni život, kojega je naš Gospodin prvina i najava. Taj život nadilazi svako naše ljudsko iskustvo te mu u potpunosti izmiče. U svetkovini Uskrsa slavimo pobjedu Života nad smrću! Slavimo taj veliki nadvremenski, ali i povijesni događaj te se krijepimo nadom da ćemo i mi uskrsnuti poput Gospodina u kojega smo i kojemu smo vjerovali te baštiniti život koji daleko nadilazi i najsmjelije snove naših zemaljskih nada i nastojanja.

Kalendarski se Uskrs, kao svetkovina, može slaviti najranije 21. ožujka, a najkasnije 25. travnja. Njegova proslava proizlazi iz proslave židovske Pashe koja se slavila 14. dana mjeseca Nisana, što po našem računanju vremena pada između ožujkai travnja. Prva tri stoljeća sam blagdan Uskrsa nije se posvuda slavio istoga dana, stoga je 325. godine na Nicejskom saboru odlučeno da se Isusovo uskrsnuće slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca i nakon proljetne ravnodnevnice ili ekvinocija. To je naime prva nedjelja koja nakon židovske Pashe koja se obilježava 14. dana mjeseca Nisana.
Od reforme kalendara 1528 g., zapadna ili latinska Crkva Uskrs slavi prema gregorijanskom, a istočna Crkva prema julijanskom kalendaru. Sve je očitija potreba i nastojanje da svi kršćani proslavu Isusova uskrsnuća obilježavaju na isti datum. Sveti Ignacije, u svojim duhovnim vježbama navodi kako se Isus kao prvoj osobi, nakon što je uskrsnuo, objavio svojoj Majci, našoj miloj Gospi. Iako to evanđelja ne spominju, to se ne čini nemogućim budući da je upravo Isusova i naša Majka Marija bila ona čija je vjera, u tmini i užasu Velikoga petka, ostala jedina svijetla točka na Zemlji. Stoga nam se čini opravdanim i pravednim ako je upravo Nju – svoju Majku – Gospodin prvu počastio svojim ukazanjem, kao što ju je prvu – prije svih ljudi – kao Majku i savršenu vjernicu, počastio i tjelesnim uznesenjem na nebo.

Neka je svima još jednom blagoslovljen Uskrs i hvaljen Isus i Marija!

Urednik

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

KORIZMENO VRIJEME

Dragi čitatelji i prijatelji Radio Marije, mir vama! Ušli smo u korizmeno vrijeme! O korizmi svake godine ima dosta govora i napisa no, što je to korizma?! Sam naziv korizma potječe od latinske riječi quadragesima, što znači četrdesetnica ili razdoblje od 40 dana. Jednostavnim jezikom možemo reći, da je korizma jedno intenzivnije razdoblje liturgijske godine u kojemu kršćanski vjernici (posebno katolici) – na neki način – dublje ulaze u svoje biće, u svoje srce, kako bi intenzivnije razmatrali o Božjoj ljubavi, savršeno izraženoj u Gospodinu našem Isusu Kristu; kao i o svom osobnom odgovoru na tu ljubav! Tako se, kroz kršćanski post, odricanje, molitvu i djela milosrđa prema potrebnima, vjernici dostojno pripravljaju za vrhunac kršćanske liturgijske godine i najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs!
Korizma započinje na tzv. Čistu srijedu ili Pepelnicu, a traje kroz četrdeset (40) dana, sve do svečane večernje mise Velikoga četvrtka, kada je ustanovljen sakrament Presvete euharistije. Nedjelje u krizmi se ne računaju ili ne ubrajaju u korizmeno vrijeme (nedjelja jest i označava, naime, sam dan Uskrsa)! Na prve tragove korizme kao priprave na Uskrs nailazimo već na Općem saboru u Niceji (325. g.). Čini se da je priprava na Uskrs postojala i ranije, ali ne kroz 40-dnevno razdoblje nego samo kroz Veliki tjedan ili samo Sveto trodnevlje.

KORIZMA ili PRIPRAVA

Korizma ili četrdesetnica, kako smo spomenuli, traje 40 dana. Četrdeset (40) je biblijski broj punine. U bibliji na više mjesta nailazimo na taj broj kad se Bog sprema ili čini nešto važno i veliko za ljude (za Božji narod, koji je danas Crkva). Izraelci, nakon izlaska iz Egipta, u pustinji lutaju četrdeset godina. Njihov veliki vođa i Božji prijatelj, Mojsije, posti na Božjemu brdu 40 dana i 40 noći te od Boga prima ploče Saveza. Zatim je i veliki Ilija 40 dana išao ususret Božjoj objavi na Horebu. Naš se Gospodin Isus, nakon svoga krštenja i prije početka svojega javnoga djelovanja, 40 dana postom i molitvom pripravljao za svoje poslanje i td. Broj 40 je broj punine i savršenosti, a može označavati i cjelovitost odn. potpunost ljudskog života ili službe.
Kroz povijest, prema našem vremenu, korizma je bila obilježena strogim postom no, nakon II. Vatikanskog sabora, post i nemrs su propisani samo za Pepelnicu i Veliki petak, a u petke kroz korizmu se prakticira samo nemrs.

POST

Post je kod katolika najčešće shvaćen kao odricanje od hrane, odn. od – za život važne sastavnice. Ipak, u korizmenom vremenu, Bog nas na poseban način poziva i uvjerava da je njemu milo milosrđe, a ne žrtva! Time nam želi reći da post ili odricanje ne trebaju samo biti odricanje od hrane, nego i od nekih stvari ili užitaka bez kojih mogu. Postiti se može od vlastitih navika – pa i onih koje nisu grješne! Može se postiti od mnogih stvari na koje – po sebi – imamo pravo. Smisao posta nije u tome da se sebi zagorča ili «zacrni» život nego da se čovjek bolje upozna; da upozna svoje granice, vlastitu grješnost; nezahvalnost prema Bogu ili možda neosjetljivost ili bezobzirnost prema bližnjemu. Da se pokaje i obrati i naprijed kroči Božjim putem. Cilj posta je u prvom redu duhovan, a ne toliko tjelesan ili zdravstven. Čovjek kroz odricanje otkriva koliko je slobodan od vlastitih navika, užitaka i stvari za koje obično i ne osjeća zahvalnost i uzima ih kao zdravo za gotovo odn. ne doživljava ih kao dar Božje naklonosti i dobrote, nego nešto što ga «ide».

NEMRS

Nemrs je odricanje od mesa, kao osnovne ili kako se počesto zna čuti «najvažnije» namirnice, u suvremenoj prehrani. Kod mnogih vjernikâ posljednjih nekoliko desetljeća je običaj da se u korizmene petke ne jede meso («jer je nemrs»). Ipak, za petak se traži i nabavlja dobra i kvalitetna riba (koja je neki put i skuplja od mesa, a koja na neki način – po njihovu shvaćanju – «nadomješta» meso. Ali ako jabuke nadomjestim kruškama, jesam li se time odrekao voća?! – Nisam! Budimo iskreni… Petkom bi se u korizmi trebala jesti lagana posna hrana, bez mesa bilo koje vrste ili čovjek sebi podilazi i zavarava se…

DJELA MILOSRĐA

Djela milosrđa – kako ona duhovna tako i ona tjelesna – Bogu su draža i pred Njim su zaslužnija nego naše odricanje od hrane ili odricanje općenito (post). Zbog čega je to tako? Bogu post o kruhu i vodi ili – neki put isključivo o vodi – nije po volji, ako smo zatim skloni ispadima, zavisti, klevetanju i ogovaranju u odnosu prema bližnjemu. Odricanje od nečega može biti nekakvo dobro za mene, ali ne pomaže nužno bližnjemu – osim ako je upravo radi toga i poduzeto! Ako postim i trapim se zbog sebe, to može biti i sebično; ali ako postim radi dobra bližnjega, onda je u to utkana nesebična ljubav i onda je to Bogu milo i blagonaklono na to gleda.
Isus je upravo zbog toga kritizirao svoje suvremenike: da, naime, ocu i majci uskraćuju uzdržavanje, kako bi imali za korban ili sveti hramski dar za Boga. Isus to naziva ljudskim predajama ili uredbama kojima se dokida četvrta Božja zapovijed (Poštuj oca i Majku…). Bog ne traži da mu služimo bez obzira na bližnjega, niti mimo bližnjega nego upravo po bližnjemu, u bližnjemu i zajedno s njime! Ne kaže li On da štogod učinimo jednom od njegove najmanje braće – Njemu učinismo! Zbog toga je, eto, Bogu milije milosrđe prema bližnjemu nego teški postovi koji znaju odisati ohološću i sebičnošću…
Dragi čitatelji i prijatelji Radio Marije, odricanje nije samo sebi cilj nego svoj smisao i ispunjenje nalazi u ljubavi prema Bogu, odjelotvorenoj u djelima ljubavi i milosrđa prema najmanjima i najpotrebnijima, koji su oko nas! Dakle, što ćemo odlučiti ili smo već odlučili za ovu korizmu…?! Štogod to bilo neka bude manji ili skromniji korak s više ljubavi nego teška žrtva i odricanje s malo ili čak bez ljubavi. Da bismo uistinu služili bližnjemu – jer na to smo pozvani i tako zapravo služimo Bogu – potrebno je odricati se vlastitog sebeljublja (egoizma) i zbog toga je post moćno, ali zahtjevno sredstvo koje podupire – kako samu molitvu – tako i cjelokupni duhovni život. Cijeli je naš život, ako hoćete, korizma koja nas pripravlja na vrhunac i slavlje vječnog Uskrsa! Svima vam, u tom smislu, želim plodonosnu i ljubavlju prožetu korizmu. Bog vas blagoslovio i Hvaljen Isus i Marija!

Urednik

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA – SVIJEĆNICA

Poštovani čitatelji!

Slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova, koji se kod nas još zove i svijećnica. Na taj dan Marija i Josip su Bogu, u jeruzalemskom hramu, prikazali Isusa i tako ispunili «ono što propisuje Zakon». Isus je prikazan Bogu kao prvorođenac, kao jaganjac i kao žrtva za spasenje svijeta. Ipak, ovaj put taj Prvorođenac, Jaganjac i Žrtva, dokida potrebu svih dotadašnjih žrtava, koje su se prikazivale za očišćenje i oproštenje grijeha. On je žrtva sveta, savršena, «Bogu mila» i neprocjenjiva.
Danas se na poseban način sjećamo i molimo za redovnike i redovnice koji su – svojim zavjetima i po Isusovu primjeru – svoj život posvetili Bogu, za spasenje svijeta. I njihov je život žrtva Bogu za spas bližnjega i cijeloga svijeta – ali u Isusu, s Isusom i po Isusu. Podržimo ih svojom molitvom da ostanu vjerni vršitelji Božje volje i navjestitelji kraljevstva Božjega. Oni su potrebni naše molitve i našeg povjerenja. I sam Isus je Maslinskom vrtu bio potreban molitve svojih najbližih učenika…
U svetom bogoslužju, na blagdan Svijećnice, susrećemo «svjetlost svijeta» i «svjetlo istinito» simbolizirano u svijeći koju prima svaki vjernik. Mojsijev Zakon je propisivao da, 40 dana poslije poroda, roditelji donesu svoga prvorođenca u Hram te ga posvete Bogu. Roditelji su pritom bili dužni žrtvovati Bogu janje ili – ako su siromašni – «dvije grlice ili dva golubića».
Dok su Marija i Josip s Isusom ulazili u hram, došao je onamo, po nadahnuću Duha i čovjek imenom Šimun. Duh Sveti mu je bio objavio da «neće umrijeti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega». Šimun ga primi na srce te pun radosti zahvali Bogu za ispunjeno obećanje i što je napokon i uistinu vidio «svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga.» (Usp. Lk 2, 25-32)
Krist je svjetlo istinito koje dolazi na svijet; koje Bog šalje da nam svijetli u ovom životu, na našem putu prema punini vječnog života. U spomen na taj događaj, vjernici pale svijeću, koja je simbol vjere. Čovjek bez vjere tapka u mraku i ne vidi jasno put prema istinskom životu te upada u zablude i luta. Vjera nije nekakvo ljudsko nastojanje i postignuće nego Božji dar!
Čovjek vjere traži i nalazi smisao svojega života. Patnja je sastavni dio života i zato kad ga snađe, vjernik ne očajava jer smisao koji nalazi u svjetlu vjere, nadilazi ono svjetovno i opipljivo te njegov pogled upravlja prema onome uzvišenom i vječnom. Vjera budi i nadu po kojoj čovjek unatoč težini života; patnji i boli koje ga snalaze, nastavlja čeznuti i hoditi putem ljubavi i prema Ljubavi, koje je žedan, a kojom ga može savršeno ispuniti jedino ona sama.
Na primjeru starca Šimuna vidimo da čovjek koji susretne Spasitelja, ne žeđa za ovim životom nego u svom srcu čezne za onim što je u Isusu samo blago naslutio, a što ga je tako snažno ispunilo radošću. Šimun je našao smisao svoga života; vidio je obećanog Mesiju i osvjedočio se u vjernost Božju te sad može umrijeti u miru. Svjetlo vjere je u njemu upalilo čežnju za Mesijom; svjetlilo mu na putu iščekivanja i traženja. Sada ga je pronašao i susreo te je njegova duša «kao sala i mrsa sita» – kako kaže psalam. Bog po svršetku ovog života nagrađuje ustrajnost naše vjere i daruje nam život vječni, u vječnoj svjetlosti koja je On sam.
Poštovani čitatelji, dobrotvori, simpatizeri i prijatelji Radio Marije! Molite za osobe posvećenog života. U trenutku oduševljenja i pohodu Milosti, lako je donijeti odluku za Krista; lako se odlučiti za korijeniti život duha, usred svijeta, ali to nije lako obnavljati u sebi svaki dan. I onda kad nailaze na nerazumijevanje, pa i tvrdoću vlastite obitelji ili vlastite zajednice, u kojoj žive i kojoj pripadaju. Ako takvih dana ne manjka, neka ne pomanjka ni vaše molitve! Nije lako biti «u svijetu, ali ne od svijeta». Zato su redovnice i redovnici i sve osobe posvećenog života potrebni vaše molitve; vaše pažnje i potpore. Potrebni su vašeg razumijevanja, jer su ljudi koji – poput svih ostalih – imaju također svoje potrebe, rane, nesavršenosti, ali i svoje darove i sposobnosti koje stavljaju na službu svakoga čovjeka. Oni su već sada – u ovom životu – odlučili živjeti životom neba, što na zemlji nije nimalo jednostavno; no – zato imaju vas: braću i sestre koji ih razumiju, vole, za njih Bogu zahvaljuju i za njih se Bogu mole. Hvala vam od srca i Bog neka vam uzvrati za vašu ljubav!

Urednik: p. Siniša Štambuk

Sretan Božić i Nova Godina

Poštovani čitatelji!

Ponovno smo ušli u ono doba godine kad je život nekako uzbuđen i užurban; i kad je zrak prožet onim poznatim i svečanim raspoloženjem, koje na neki način ukazuje na radost i dobru volju – ili barem na čežnju za mirom među ljudima – koji danas itekako nedostaje.

Za neke je ovo vrijeme obiteljskih i prijateljskih posjeta i druženja; vrijeme slavlja i svečanijih i obilnijih trpeza; ili pak vrijeme razmišljanja o protekloj godini i donošenja novih odluka za godinu koja slijedi. Bilo da je riječ o jednom, drugom ili trećem; bilo da netko ima tradicionalne ili moderne svjetonazore; bilo da je vjernik, agnostik, pa i ateist – vrijeme Kristova rođenja nesumnjivo je razdoblje koje mnogima godi. 

Božić je blagdan svjetla, mira i radosti. Slaveći ga, slavimo Božji odgovor ljubavi iskonskoj čežnji ljudskoga srca za slobodom, pravednošću, za mirom i za onom srećom koja ne prestaje niti blijedi. Utoliko je svetkovina Božića radosna vijest za sve narode svijeta – ponuda potpunog i konačnog spasenja i ostvarenja ljudskog. Od nas Bog na svoju ponudu očekuje odgovor; odgovor svake pojedine osobe, a vrijeme čekanja i odaziva je upravo vrijeme našega zemaljskog života...

U Evanđelju se nigdje ne spominje da Mesija dolazi svoj narod osloboditi od rimske vlasti, nego kad se anđeo Gospodnji u snu javio Josipu, kaže mu kako će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih (usp. Mt 1,21). Grijeh je pak duhovna stvarnost koja je zahvatila i zahvaća sve ljude, bez iznimke i utoliko je to problem cijeloga Čovječanstva. Taj nas redak, dakako, jasno upućuje i na to da se Isusovo poslanje ne odnosi na oslobođenje od neke vojne ili političke vlasti nego na oslobođenje od grijeha te od vječne smrti, kao konačne posljedice grijeha. Tome u prilog ide i činjenica, da Isus nije nikada dolazio u sukob s rimskom vlašću, osim na prijevaru i neizravno, kad je došao njegov čas. Oslobođenjem od grijeha i vlasti Đavla, čovjek – po Božjoj milosti, koju nam donosi Isus – živi u Kristovoj ljubavi i pravednosti. Ta pak ljubav i pravednost rađaju slogom, prihvaćanjem i mirom među narodima, kao i svim onim što ljudsko društvo bezuspješno nastoji ostvariti mimo Isusa Krista.

Isto tako, mesijansko Isusovo poslanje se ne odnosi samo na Židovski narod nego na potomke Abrahamove (napomenimo da se Abraham još naziva i Ocem vjere), dakle, na sveti Božji narod tj. na sve one koji poput Abrahama, vjerom prihvate Božje obećanje, čije savršeno ispunjenje predstavlja Isus Krist i koji žive po Njemu, s Njime i u Njemu. Kada su to u Jeruzalemu spoznali prvi židovski kršćani, počeli su slaviti Boga govoreći: Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život! (usp. Dj 11,18).

Božić ili Mali Bog se dakle rodio radi spasenja svakoga čovjeka. To je učinio bez obzira na čovjekovu rasu, dob, spol, bez obzira na njegovo kulturno, povijesno ili religijsko nasljeđe i okruženje, niti na vrijeme u kojemu živi. Bog je u Isusu Kristu zaista s nama Bog – Emmanuel.

Dragi čitatelji, dok ovih dana u jaslama promatramo Boga koji je postao Dijete, sjetimo se da je takav postao kako bi ukazao na nenasilnost i miroljubivost svojega dolaska. Sićušno Dijete, umotano u pelene nikome nije prijetnja, nikome prisila. Ono je najdivnija i živa ponuda posrnulom čovjeku koju nam je Bog mogao dati. Isus, Mali Bog ili Božić, rodio se i čeka… Čeka da ga primimo i ljubimo priprosta srca, poput betlehemskih pastira jer – kako nas uvjerava sveti Ivan: Onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja (usp. Iv 1,12).

Uz ovaj ivanovski poticaj, cijenjeni čitatelji, neka vam je svima blagoslovljeno Isusovo rođenje – Božić te mirom i ljubavlju ispunjena Nova 2018. godina.

Urednik: p. Siniša Štambuk

na danasnji

Duhovni kutak

Žito i kukolj rastu u meni, Gospodine. Želio bih ljubiti čitavim bićem, ali popustim i nadvlada me sebičnost. Želim služiti onima koji me okružuju, a opet tražim udobnost i pažnju za sebe. Pomozi mi spoznati samoga sebe, a osobito upoznati i voljeti Tebe. Amen.

Koji dio našeg programa najradije slušate?
Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

FGTAB.png

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
Program uživo: +387 33 260 260, +387 33 260 261 | Redakcija: +387 33 263 055 | Fax: +387 33 263 056

 

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E. Mostar 88000, BiH
Program uživo: +387 36 312 400 | Redakcija: +387 36 312 401

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17