Dana 5. srpnja 1044. godine poginuo je kralj Samuel Aba, treći po redu kralj u povijesti Ugarskog Kraljevstva. Specifičan je po tome što nije bio pripadnik dinastije Arpadovića, za razliku od većine ostalih srednjovjekovnih ugarskih kraljeva. Samuel je možda bio i nemađarskog podrijetla. S Arpadovićima je bio povezan jer je obitelj Aba ušla s njima u ženidbene odnose. Naime, sestra prvog ugarskog kralja – sv. Stjepana Arpadovića – udala se ili za Samuela osobno, ili za njegovog oca (ne zna se točno). Kraljem je Samuel Aba postao 1041. godine.
Sv. Stjepan postavio je Samuela Abu za kraljevskog palatina, što je otada najviša dvorska funkcija u Ugarskom Kraljevstvu. Samuel je bio prvi palatin u ugarskoj povijesti (posljednji je bio nadvojvoda Stjepan, koji je tu funkciju vršio do 1848. godine).
Samuel Aba napao je iz Ugarske susjednu Austriju, što je izazvalo odmazdu njemačkog vladara Henrika III. iz Salijske dinastije. Konačno je Henrik III. porazio 1044. godine Samuela Abu u bitki kod mjesta Ménfő u Ugarskoj (10-ak kilometara od Dunava i oko 40 kilometara od današnje granice Mađarske s Austrijom). U toj bitki Samuel Aba izgubio je život.
-
Dana 5. srpnja 1792. godine austrijski nadvojvoda Franjo II. proglašen je carem Svetog Rimskog Carstva. Povijest će kasnije pokazati da je on ujedno bio posljednji car tog carstva, koje je postojalo gotovo tisuću godina (Sveto Rimsko Carstvo naslanjalo se na tradiciju carstva Karla Velikog, ali i na još stariju tradiciju Rimskog Carstva iz starog vijeka). Povjesničari ponekad nazivaju Sveto Rimsko Carstvo i Rimsko-Njemačkim Carstvom ili Svetim Rimskim Carstvom Njemačke Narodnosti jer je većinom pokrivalo njemačke zemlje.
Car Franjo II. bio je unuk znamenite vladarice Marije Terezije. Njegova vladavina u Svetom Rimskom Carstvu trajala je do 1806. godine, kad se odrekao te titule u kontekstu Napoleonove dominacije nad njemačkim prostorima. Vrlo je zanimljivo da je već dvije godine prije odricanja te titule uzeo zamjensku carsku titulu – onu cara Austrije. Njegovi su potomci zatim bili carevi Austrije sve do propasti Austro-Ugarske nakon Prvog svjetskog rata.
-
Dana 5. srpnja 1891. rodio se u Vrgorcu jedan od najpoznatijih hrvatskih pjesnika – Tin Ujević. Zanimljivo je da danas u Vrgorcu postoji određena nedoumica oko toga u kojoj je točno kući rođen. Naime, arhitekturu Vrgorca karakteriziraju utvrđene kule, koje su još u doba turske vlasti služile begovima, serdarima i dizdarima za stanovanje i obranu. Ostalo je sačuvano 7 takvih kula. Sigurno je da se Tin rodio u jednoj od njih, no postoji spor oko toga u kojoj točno.
Dugo se kula Dizdarevića navodila kao Tinovo mjesto rođenja, no sam je pjesnik jednom zapisao: “Rodio sam se 5. jula 1891. u Vrgorcu, selu Dalmatinske zagore, koje je spadalo u makarski kotar, u turskoj kuli Cukarinovića”. Sukladno tom navodu, za vrijeme vrgoračkog župnika fra Ivana Vrčića kula Cukrinovića (poznata i kao Fratarska kula) obnovljena je i na nju je postavljena ploča s natpisom o Ujevićevom rođenju. Svejedno, danas se i kula Dizdarevića naziva Tinovom kulom, a i u većini Tinovih biografija i dalje stoji da se baš u njoj rodio Ujević. Inače, puno Tinovo krsno ime bilo je Augustin Josip Ujević. Otac mu je bio po zanimanju učitelj, rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, a majka Bračanka iz mjesta Milne.
Od ostalih događaja izdvajamo:
863. - Ćiril i Metod su počeli širiti kršćanstvo po Velikomoravskoj kneževini
1687. - Engleski fizičar Isaac Newton napisao je Philosophiae naturalis principia mathematica, gdje je iznio teoriju gravitacije i tri osnovna zakona gibanja
1811. - Venezuela postala prva južnoamerička država koja je proglasila neovisnost od Španjolske
1865. - U Engleskoj je donesen prvi zakon o ograničenju brzine
1943. - Nacistička Njemačka poduzela je golemu ofanzivu protiv sovjetske vojske kod Kurska na istočnom bojištu
1946. - Na modnoj reviji u Parizu po prvi put je predstavljen bikini
1975. - Zelenortski otoci stekli neovisnost
1977. - U Pakistanu izvršen vojni udar kojim je general Mohamad Zija ul Hak zbacio s vlasti premijera Zulfikara Ali Buta

Pripremio: Dražen Janko