icn2.png

» FM 89,4 MHz Mostar i okolica » FM 97,8 MHz Fojnica i Visoko » FM 98,9 MHz Banja Luka » FM 101,2 MHz Jajce » FM 103,3 MHz Sarajevo, Kreševo, Kiseljak, Travnik, N. Travnik i Vitez » FM 105,7 MHz Žepče, Maglaj i Zavidovići » Putem interneta: www.radiomarija.ba » Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV » Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TV » Pretplatnici Telemach

logo2

VIJESTI

Humanitarnu pomoć treba 24 milijuna osoba

jemen

U Jemenu, zemlji na jugu Arapskog poluotoka, već četiri godine traje rat u kojem je poginulo oko 10.000 osoba, a oko 3 milijuna osoba nalazi se u izbjeglištvu.

Stanje je u Jemenu vrlo teško. Sukob ne jenjava i nema naznaka primirja – rekao je za Radio Vatican  Simone Garroni, ravnatelj humanitarne organizacije Akcija protiv gladi (Azione Contro la Fame, ACF), koja je u toj zemlji na jugu Arapskog poluotoka prisutna od 2013. godine.

Istaknuo je također da u Jemenu, zemlji u kojoj rat traje od 2015. godine, oko 24 milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć, dok je 7 milijuna osoba pothranjeno, neke čak i teško. Zemlja je praktički na rubu gladi – upozorio je Simone Garroni.

Liječenje akutne pothranjenosti, dostava čiste vode i ugradnja sustava za pročišćavanje glavne su aktivnosti humanitarne organizacije „Akcija protiv gladi“ u Jemenu, gdje između 16 i 20 milijuna stanovnika nema sanitarnoga čvora i mogućnost pristupa vodi.

Garroni je napomenuo da djeluju u raznim dijelovima zemlje te su u godinu dana uspjeli pružiti pomoć oko 700.000 ljudi. Kolera, zarazna bolest koja se prenosi vodom, prije dvije godine usmrtila je milijun Jemenaca, a ove je godine, kako je rekao Garroni, utvrđeno već više od 100 tisuća slučajeva.

Garroni je podsjetio na sporazum, potpisan u prosincu u Stockholmu, kojim se traži prekid vatre kako bi se sklopilo primirje među sukobljenim stranama. Istaknuo je pritom da i njihova organizacija cijeni taj sporazum te ga smatraju pohvalnim, ali krhkim prvim korakom. Zasigurno rješenje koje se traži nije humanitarno, nego političko i zbog toga se međunarodna zajednica mora mnogo više uključiti – upozorio je ravnatelj humanitarne organizacije Akcija protiv gladi.

Preuzeto: https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/svijet/humanitarnu-pomoc-treba-24-milijuna-osoba/11101

Na Radio Mariji Bosne i Hercegovine u Sarajevu održati će se sveto misno slavlje

MISA 2

U četvrtak, 4. srpnja 2019. godine u kapeli Milosrdnoga Isusa na Radio Mariji Bosne i Hercegovine u Sarajevu održati će se sveto misno slavlje koje će predvoditi p. Tomislav Magić, župni vikar župe sv. Ignacija Lojolskog.

Euharistijsko slavlje biti će upriličeno za sve volontere, suradnike i dobročinitelje radio Marije u Bosni i Hercegovini.

Inače, u kapeli Milosrdnog Isusa na Radio Mariji u BiH svakog prvog četvrtka u mjesecu slavi se sveto misno slavlje. Svi ste dobro došli, uz zajedničko druženje i molitvu, a teta Vikica će pripremiti skromu zakusku za goste.

Za one koji ne znaju, nalazimo se u Ul. Zagrebačka 18., Kovačići.

Pripremio: Dražen Janko

Posveta nove župne crkve sv. Ignacija Lojolskog u sarajevskom naselju Grbavica

 

neimenovano

Posveta nove župne crkve sv. Ignacija Lojolskog u sarajevskom naselju Grbavica

U subotu, 6. srpnja 2019. s početkom u 11 sati u župi Sv. Ignacija Lojolskog u sarajevskom naselju Grbavica (Hercegovačka bb) bit će posvećena nova župna crkva. Misno slavlje predvoditi će nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a poslije Mise i posvete bit će upriličen objed i druženje.

 

Apostol Toma – nepravedno zapamćen kao ‘nevjerni Toma’, a evo kako je o njemu govorio Benedikt XVI.

Sveti Toma

Današnji svetac najviše je poznat po svojoj nevjeri koja je iščezla kad mu se ukazao uskrsli Krist. Tada je ispovjedio uskrsnu vjeru Crkve riječima: “Gospodin moj i Bog moj!” O sv. Tomi kao uzoru vjere za kršćane govorio je i papa Benedikt XVI. čije razmišljanje donosimo u nastavku.

Nastavljajući svoje susrete s dvanaestoricom apostola koje je sam Isus izabrao, danas posvećujemo svoju pozornost Tomi. Prisutan je u sva četiri popisa što ih donosi Novi zavjet, u prva tri Evanđelja smješten je uz Mateja (usp. Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15), dok se u Djelima apostolskim nalazi uz Filipa (usp. Dj 1,13). Njegovo ime izvedeno je iz hebrejskoga korijena ta am što znači “u paru, blizanac”. Tako mu Evanđelje po Ivanu više puta daje nadimak “Didimos” (usp. Iv11,16; 20,24; 21,2), što na grčkom znači upravo “blizanac”.

Nije jasno zašto je dobio taj nadimak. U prvom redu Četvrto evanđelje nudi nekoliko informacija koje naznačuju pokoju važnu crtu njegove osobnosti. Prva se odnosi na poticaj što ga daje ostalim apostolima, kad Isus, u kritičnom trenutku svoga života, odlučuje poći u Betaniju i uskrisiti Lazara, opasno se približujući Jeruzalemu (usp. Mk 10,32). Tom prilikom Toma reče učenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” (Iv 11,16). Ta njegova odlučnost u nasljedovanju Učitelja doista je za primjer te nam daje dragocjenu pouku: ona otkriva potpunu raspoloživost za prianjanje uz Isusa, sve do poistovjećivanja vlastite sudbine s Njegovom i želje da se smrću s Njime podijeli najviše svjedočanstvo. Zapravo najvažnija stvar i jest nikada se ne odvojiti od Isusa. Osim toga, kad Evanđelja koriste glagol “slijediti”, to znači da kamo On krene, onamo kreće i njegov učenik. Na taj se način kršćanski život određuje kao život s Isusom Kristom, život što ga valja provesti skupa s Njime. Sveti Pavao opisuje nešto slično kad ovako ohrabruje korintske kršćane: “U srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno” (2 Kor 7,3). To što je vidljivo između apostola i njegovih kršćana, mora, naravno, vrijediti ponajprije za odnos između kršćana i samoga Krista.

Druga Tomina riječ zabilježena je s Posljednje večere. Tom prilikom Isus, predviđajući svoj skori odlazak, naviješta da će otići pripraviti mjesto učenicima kako bi i oni bili ondje gdje se on nalazi; te im pojašnjava: “Kamo ja odlazim, znate put” (Iv 14,4). Tada uzima riječ Toma govoreći: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? (Iv 14,5). On se zapravo ovim pitanjem stavlja na vrlo nisku razinu razumijevanja; no te riječi pružaju Isusu priliku da izgovori slavnu definiciju: “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14,6). Tako je ova objava otkrivena ponajprije Tomi, ali ona vrijedi za sve. Svaki put kad čujemo ili čitamo ove riječi, možemo se mišlju staviti uz Tomu te zamisliti da Gospodin govori i nama kao što je govorio njemu. U isto vrijeme, njegovo pitanje na neki način daje i nama pravo da od Isusa tražimo objašnjenja. Na taj način doživljavamo slabost svoje sposobnosti razumijevanja, a istovremeno zauzimamo stav povjerenja onih koji očekuju svjetlo i snagu od onoga koji ih može dati. Vrlo je poznat, pa je čak ušao i u svijet narodnih izreka, prizor nevjernoga Tome, koji se dogodio osam dana nakon Uskrsa.

U početku on nije vjerovao da se Isus ukazao dok njega nije bilo, te je rekao: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati” (Iv 20,25). U biti, iz ovih riječi izvire uvjerenje da je Isus prepoznatljiv, ne toliko po svome liku, koliko po svojim ranama. Toma smatra da su dokazni znakovi Isusova identiteta sada u prvom redu rane, kojima se otkriva do koje nas je mjere On ljubio. U tome ovaj apostol ne griješi. Kao što znamo, osam dana kasnije Isus se ponovno pojavljuje među svojim učenicima, no ovaj je put prisutan i Toma. A Isus ga poziva: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran” (Iv 20,27). Toma odgovara najsjajnijom ispovijesti vjere u čitavom Novom zavjetu: “Gospodin moj i Bog moj!” (Iv 20,28). S tim u vezi sveti Augustin tumači: Toma je “gledao i dodirivao čovjeka, no ispovijedao je svoju vjeru u Boga kojega nije ni gledao ni dodirivao. No, ono što je gledao i dodirivao vodilo ga je prema vjeri u ono u što je dotada sumnjao” (In Iohann, 121,5). Evanđelist nastavlja donoseći još i posljednju Isusovu riječ Tomi: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Iv 20,29). Ova se rečenica može prereći i u sadašnjem vremenu: “Blaženi koji ne vide, pa ipak vjeruju”. U svakom slučaju, Isus ovdje navješćuje temeljno načelo za kršćane koji će doći nakon Tome, dakle za sve nas. Zanimljivo je promotriti kako jedan drugi Toma, veliki srednjovjekovni teolog iz Aquina, ovoj formuli blaženstva pridružuje onu koja joj je naizgled suprotna, a donosi je Luka: “Blago očima koje gledaju što vi gledate” (Lk 10,23). No, Akvinac tumači: “Zaslužio je mnogo više onaj koji vjeruje bez gledanja od onoga koji gledajući vjeruje” (In Johann. XX lectio VI čl. 2566). Zapravo, Poslanica Hebrejima, podsjećajući na čitav niz biblijskih Praotaca, koji su povjerovali u Boga bez da vide ispunjenje njegovih obećanja, opisuje vjeru kao “neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo” (Heb 11,1). Slučaj apostola Tome važan je za nas iz najmanje tri razloga: prvo, jer nas tješi u našim nedoumicama; drugo, jer nam pokazuje da svaka sumnja može dovesti do jasnog ishoda iznad svake nesigurnosti; te, konačno, jer nas riječi što mu ih je Isus upravio podsjećaju na pravi smisao zrele vjere te nas ohrabruju da nastavimo, unatoč teškoćama, svojim putem prianjanja uz Njega.

Posljednja bilješka o Tomi sačuvana nam je u Četvrtom evanđelju koje ga predstavlja kao svjedoka Uskrsloga u prizoru koji slijedi, a opisuje čudesan ulov na Tiberijadskom jezeru (usp. Iv21,2). Tom je prilikom čak spomenut odmah nakon Šimuna Petra, što je očiti znak velike važnosti koju je imao u krugu prve kršćanske zajednice. Doista, pod njegovim su imenom kasnije napisana Djela apostola Tome i Tomino evanđelje. Oba su ova spisa apokrifi, ali ipak važni za proučavanje kršćanskih početaka. Spominjemo na koncu da je, prema drevnoj predaji, Toma evangelizirao najprije Siriju i Perziju (tako izvješćuje Origen, a prenosi Euzebije Cezarejski, Hist. eccl. 3,1), odakle je potom kršćanstvo pristiglo i u južnu Indiju. Tako, imajući u vidu misijsku djelatnost, završavamo svoje razmišljanje, izričući nadu da će Tomin primjer sve više jačati našu vjeru u Isusa Krista, Gospodina našeg i Boga našeg.

Preuzeto: https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/apostol-toma-nevjerni-toma-benedikt-xvi-o-svetom-tomi/

SVEĆENIČKA REĐENJA I KRIZA ZVANJA Treba li za svećenike rediti i žene?

 

00404188w 696x464

Sljedećih će se dana i tjedana i u Glasu Koncila opet više pisati o duhovnim zvanjima, kako je to i red. U svim će se našim katedralama slaviti mise na kojima će za svećenike biti zaređen određeni broj kandidata koji su se odlučili za svećeničko zvanje. A takvih je sve manje, pa se često uz svećenička ređenja postavlja i pitanje ređenja žena za svećenike. Svi mi vjernici se pitamo: Ako ne bude svećenika, tko će nam slaviti misu i tko će nam dijeliti sakramente? Neke kršćanske zajednice imaju žene svećenice i žene biskupe, pa se i našoj katoličkoj zajednici često postavlja pitanje ređenja žena, što su pape do sada odbijali. No dokle i zašto? Ne bi li bilo dobro da se takva praksa u Crkvi promijeni?

Čitateljica

Nećemo Vam pisati o praksi drugih kršćanskih zajednica jer se one drže svojih razmišljanja, praksa, stajališta i propisa. No pitanje o tome trebaju li ili ne trebaju žene biti ređene vezano je istodobno uz stara i nova pitanja za život Crkve, pa i uz ređenja za svećenička zvanja o kojima će i naš tjednik dakako pisati. Isto tako, o pitanju ređenja žena za svećenice više smo puta pisali, ali smo svjesni da se u Crkvi, posebno među vjernicima, često na jednostavan način može zaključiti da bi se krizu zvanja (možda) moglo nadvladati ređenjem žena.

I kod protestanata tek nedavno

Poznato je da Novi zavjet svjedoči o tome da su žene pomagale Isusu u službi, o čemu piše evanđelist Luka u osmom poglavlju (Lk 8, 2-3), a isto tako novozavjetni tekstovi pišu o važnim ulogama koje su žene imale u Crkvama kojima je sveti Pavao upućivao svoje poslanice: kao primjer uzmimo samo Poslanicu Rimljanima (Rim 16, 1-12) i Poslanicu Filipljanima (Fil 4, 3) u kojima je vidljivo koliko Apostol naroda cijeni što su se one borile zajedno s njim »u evanđelju«.

Sveti Ivan Pavao II. zaključuje, otklanjajući svaku dvojbu glede toga pitanja od velike važnosti koje se tiče same biti božanskoga ustanovljenja Crkve, i proglašava »da Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama i da se te odluke kao konačne moraju pridržavati svi vjernici Crkve«.

Profesor dogmatske i ekumenske teologije na Papinskom sveučilištu »Gregoriana« u Rimu William Henn u »Enciklopedijskom teološkom rječniku« piše da »ima jasnih dokaza da su žene tijekom više stoljeća u prvome tisućljeću služile kao đakonise, premda nije sasvim jasno koja je zapravo bila uloga đakonise«. »Nebrojeni načini kako su žene laikinje i redovnice obavljale pojedine službe i zadaće, ispunjaju mnoge stranice povijest Crkve i iznose se u životima svetaca.« No istodobno – nastavlja profesor Henn – »pitanje ređenja žena za svećeništvo pojavilo se tek nedavno«. »Istina je da su neke ‘radikalnije’ skupine anabaptista imale kao svoje prepoznatljivo obilježje prihvaćanje žena pastorica i propovjednica, no toj su se praksi snažno protivili glavni predstavnici protestantske reformacije te se unutar glavnih protestantskih zajednica ta ideja javlja tek nakon 1950. Činjenica da ređenje žena postaje aktualnim u XX. st. vjerojatno je povezano s postupnom promjenom uloge žene u društvu«, piše prof. Henn, dodajući da je sveti papa Ivan XXIII. u svojoj enciklici »Pacem in terris« zapisao da je položaj žene u javnom životu jedan od najvažnijih znakova vremena.

Crkva nema ovlasti promijeniti Predaju

Istina je kao što pišete da su neke protestantske Crkve počele pripuštati žene pastoralnim službama ravnopravno s muškarcima. Rimokatolička Crkva i pravoslavne Crkve ipak »odlučno ostaju pri drevnom običaju da se za svećenike zaređuju samo muškarci«, piše prof. Henn i tumači da »pravoslavni i katolici naglašavaju da se pitanje mogu li ili ne mogu žene biti ređene ne odnosi na jednakost između muškaraca i žena i da se ono ne može riješiti na osnovi socioloških i kulturoloških studija«. »To se pitanje u biti odnosi na volju Božju s Crkvom. Ta je volja objavljena u Pismu i Predaji, a njezino je ispravno tumačenje povjereno nasljednicima apostola, biskupima.« Dokument »Inter insigniores« (1976.) Kongregacije za nauk vjere obrazlaže da »Crkva nema nikakve ovlasti promijeniti neprekinutu Predaju da se žene ne rede, Predaju koja je jednodušno i mirno očuvana tijekom 1900 godina, kako na Istoku tako i na Zapadu«. »To je stajalište zasnovano na uvjerenju da Predaja objavljuje volju Božju za Crkvu i da stoga njezino očuvanje znači vjernost Kristu«, nastavlja prof. Henn i tumači da »onima koji obrazlažu da je i Krist bio uvjetovan svojom kulturom kada u broj svojih apostola nije izabrao žene, Kongregacija za nauk vjere odgovara da je Isusovo stajalište prema ženama u mnogo slučajeva bilo odstupanje od općih pravila ponašanja tadašnjega društva i stoga se ne može pretpostaviti da se u tome jedinom slučaju ne bi osjetio slobodnim djelovati protiv takvih pravila«. Ako bolje promotrimo, »Inter insigniores« iznosi duboko uvjerenje – koje je potvrdio i sveti papa Ivan Pavao II. – da se samo muškarci imaju rediti za ministerijalno svećeništvo jer svećenik, posebno u euharistiji i u drugim sakramentima, djeluje »in persona Christi«, to jest u osobi Krista, koji je kao glava Crkve glavni služitelj sakramenata. »Budući da je Isus bio muškarac, muški ga svećenici prikladnije predstavljaju, i to je dokaz koji je u skladu sa zdravom sakramentalnom teologijom u kojoj znakovi odražavaju ono što simboliziraju«, piše prof. Henn.

Pitanje se ne tiče samo discipline Crkve

Papa Ivan Pavao II. u svojem je apostolskom pismu »Ordinatio sacerdotalis« (O ređenju za svećenike) iz 1994. godine jasno istaknuo da je činjenica da je učenje o tome da je svećeničko ređenje pridržano isključivo i samo za muškarce, i da je to bila stalna i opća tradicija Crkve koju je prenosilo i crkveno Učiteljstvo i u najnovijim dokumentima. No u današnje vrijeme na nekim se mjestima to pitanje smatra »otvorenim« i stavlja se »na raspravu« kao da je riječ o tome hoće li se žene rediti ili ne će povezana samo s »disciplinom Crkve«, tumači sveti Ivan Pavao II. i zaključuje otklanjajući svaku dvojbu glede toga pitanja od velike važnosti koje se tiče same biti božanskoga ustanovljenja Crkve te proglašava »da Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama i da se te odluke kao konačne moraju pridržavati svi vjernici Crkve« (br. 4).

Preuzeto: https://www.glas-koncila.hr/svecenicka-redenja-i-kriza-zvanja-treba-li-za-svecenike-rediti-i-zene/ 

Potkategorije

Dragi i poštovani naši slušatelji,

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili preko radio valova ili stranice pa čak i stranice na facebooku da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Nova je, zamjenica glavnog urednika i promotor. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Nova zamjenica glavnog urednika je Ruža Hrkać (Mostar),

Novi promotor je Dražen Janko  (Žepče),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim, Kristini Biokšić, Danici Škutor i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 
na danasnji

Duhovni kutak

Žito i kukolj rastu u meni, Gospodine. Želio bih ljubiti čitavim bićem, ali popustim i nadvlada me sebičnost. Želim služiti onima koji me okružuju, a opet tražim udobnost i pažnju za sebe. Pomozi mi spoznati samoga sebe, a osobito upoznati i voljeti Tebe. Amen.

Koji dio našeg programa najradije slušate?
Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

FGTAB.png

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
Program uživo: +387 33 260 260, +387 33 260 261 | Redakcija: +387 33 263 055 | Fax: +387 33 263 056

 

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E. Mostar 88000, BiH
Program uživo: +387 36 312 400 | Redakcija: +387 36 312 401

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17