icn2.png

Frekvencije:» FM Sarajevo,Travnik, N. Travnik i Vitez 103,3 MHz» FM Banja Luka 98,9 MHz» FM Mostar i okolica, Široki Brijeg 89,4 MHz» FM Jajce; 101,2 MHz» FM Fojnica, Visoko te dijelovi općina Kreševo i Kiseljak 97,8 MHz» FM Žepče, Maglaj i Zavidovići 105,7 MHz» Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV» Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TVProgram uživo:Slušajte

logo2

VIJESTI

Intervju uoči mlade mise Adnana Petra Mihaela Jašarevića

66737089 1906749829424497 1925702093864173568 n
Nevjerovatna životna priča mladića iz mješovite obitelji, koji se krstio u protestantskoj zajednici, zatim stupio u puno jedinstvo s Katoličkom Crkvom i naposljetku biva zaređen za svećenika, bila je senzacija svih portala u Bosni i Hercegovini pa i šire.
Portal Nedjelja ba. donio jer priču o Adnanu Jašareviću, mladiću iz Sarajeva, koji se na svetkovinu sv. Petra i Pavla zaredio za katoličkog svećenika. Adnan je inače rođen 30. siječnja 1992. godine u Sarajevu, gdje je proveo cijelo djetinjstvo te završio osnovnu i srednju školu. Adnan potječe iz mješovite obitelji u kojoj se nije prakticirala vjera, ali je kroz svoju majku, kako kaže, više naginjao kršćanskom odgoju.

Piše: Dražen Janko, promotor RM u BiH

Danas, 13. srpnja Adnan ima mladu misu u rodnoj župi sv. Josipa na Marijin Dvoru. Inače župa Marijin Dvor je osnovana 1936., a tada je i otpočela gradnja crkve koja je završena 31. ožujka 1940. Do danas župnjani Marijin Dvora nisu nikada proslavili mladu misu u povijesti župe tako da je ovaj događaj dobiva još više na značaju.
Stoga smo odlučili napraviti intervju sa mladim mladomisnikom baš na njegov jedan od najznačajnijih dana u svećeničkom životu, kako bi osjetili svu energiju ali i radost vođenja prve sv. mise u životu.

Stoga Adnane,  kako se osjećate danas na ovaj, za vas poseban dan, ali i za sve župljane župe Marijin Dvor?

Pa osjećam se prije svega izuzetno radosno, i zahvaljujem Gospodinu, na ovome danu što je udijelijo mogućnost da sa svojim župljanima mogu proslaviti, prvu put svečano, misnu žrtvu, prikazati Bogu kao zahvalu, za celokupni svoj život, za sve moje dobročinitelje, za sve one koji su mi pomagali, ali ujedno da prinesem na oltar i one koji su me možda malje volili, jer i za njih sam dužan moliti.

Jeste li ikada u životu zamišljali ili barem željeli da se ostvari trenutak djeljenja blagoslova na sv. misli, odnosno jeste li mislili da će te biti svećenik od malih nogu?

Od malih nogu nisam mislio, kako sam naveo već za jedan intervju, ja sam od malena želio biti policajac, a nekad u srednjoj školi se to počelo mijenjati, kako osobe počnu sazrijevati i dublje promišljati, samoga sebe, svoj život. Zahvaljujem Gospodinu što je meni podijelio tu milost i snagu da mogu podijeliti mladomisnički blagoslov.

Kada ste osjetili svećenički poziv prvi put u životu da se odredite za katoličkog svećenika?

Nekada otprilike 2011. godine, bilo je svakako više faza, a možda kulminaciju je doživjelo kada sam ministrirao na izvanrednom obliku svete mise, takozvanoj Tridentskoj misi, kao i kada je sveti otac Benedikt XVI posjetio grad Zagreb, te sam tada imao malo pobliži susret, ne osobni ali se tada, možemo reći ono baš zaiskrilo oko moga poziva da postanem katolički svećenik.

Jeste li dobili ikakve preporuke župnika Olivera Jurišića, kako i na koji način da vaša prva sveta misa bude što posebnija?

Župnik je rekao da budem svoj, da budem ono što jesam, a ja ću upravo Gospodinu prepustiti ovaj dan, da će on upravo sve voditi kao i što je dosad vodio.

I za kraj, znate li gdje idete, odnosno koja vam je sljedeća destinacija, odnosno prva kao svećenika?

Prema dekretu Vrhbosanskog nadbiskupa imenovan sam župnim vikarom u župi sv. Obitelji na Kupresu.

Hvala Vam Adnane, puno sreće, zdravlja i obilje Božijeg blagoslova u budućem svećeničkom poslanju, sa željom da ne zaboravite kraj iz kojeg ste došli kao ni odgovornost za svoju matičnu župu i župljane.

Hvala vam na puno na lijepim riječima. I ja vama želim obilje Božijeg blagoslova, da vas sve prati Božji blagoslov po zagovoru Blažene Djevice Marije.

 

 

Majka Božja Bistrička

Majka Božja Bistrička

Svetište Majke Božje Bistričke je najpoznatije i najposjećenije svetište u Hrvatskoj, gdje svake godine hodočasti i do milijun vjernika iz Hrvatske i svijeta. Posebno je svečano na blagdan Majke Božje Bistričke, koji se slavi 13. srpnja.

Pogledamo li današnje sazive Hrvatskoga sabora i pogledamo li “vrijednosti” za koje se većina njegovih zastupnika borbeno zalaže – uništavanje obitelji, nacije i vjere, ne možemo se bez dubokoga osjećaja žalosti i nostalgije ne sjetiti vremena kada je upravo Sabor bio onaj koji je, uz Crkvu, budno bdio nad istinskim obiteljskim, društvenim i religioznim vrijednostima, te ih nastojao svojim zakonima i odredbama ugrađivati u sve životne pore.

Tako je, primjerice, još davne 1715. god. Hrvatski sabor podigao u Mariji Bistrici veliki zavjetni oltar i odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj, jasno uviđajući kolika je snaga u vjeri i koliko je pobožnost prema Majci Božjoj ukorijenjena u našem narodu, te koliko kao takva donosi plodova i na društvenom području. Kada bi te vrijednosti znali prepoznati i današnji saborski zastupnici, barem oni koji se nazivaju kršćanima i katolicima, i kada bi se za njih htjeli istinski i bez vlastitih interesa zauzimati, naša bi zemlja zasigurno procvjetala u svakom pogledu.

Marija Bistrica je mjesto u Hrvatskom zagorju, udaljeno od Zagreba kojih 40-tak kilometara, a spominje se kao feudalni posjed župana Vratislava još 1209. god. Negdje pred kraj 15. st. poznato je kako se u tom mjestu nalazi crni kip Majke Božje s Djetetom Isusom u naručju, a rad je nepoznatog autora. Iako kip pripada nizu crnih Madona, prilikom restauracije je postalo jasno kako ta crna boja ipak nije izvorna.

Prvotno mjesto kipa bilo je na Vinskom vrhu, a kasnije je prenesen u župnu crkvu u Mariji Bistrici. Tijekom 16. i 17. st. je dva puta bio izgubljen i nađen. Naime, kako bi sačuvali kip od opasnosti koje su prijetile, svećenici i vjernici su ga jednom zakopali, a drugi puta zazidali. Oba puta je nakon toga zaboravljen, ali kasnije i pronađen.

Od kada je pronađen drugi puta – 1684. god., počinje se hodočastiti u to svetište, a broj hodočasnika raste iz stoljeća u stoljeće, tako da sada svake godine ondje godišnje prođe oko milijun vjernika.

Počevši od 1688. god., kada povijesni izvori bilježe prva uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke, postoje mnoga i mnoga svjedočanstva, koja su itekako pridonijela da Marija Bistrica postane najpoznatije svetište kod nas.

Za njega je posebno značajan datum 15. kolovoza 1971. god., kada je u Mariji Bistrici održan XIII. međunarodni marijanski kongres, a tom su prigodom biskupi Mariju Bistricu proglasili hrvatskim nacionalnim svetištem, te uveli Blagdan Majke Božje Bistričke, koji se slavi 13. srpnja.

Ondje je održan i Nacionalni euharistijski kongres 1984. god., a svetište je posjetio i papa Ivan Pavao II., te tom prilikom, 3. listopada 1998. god., proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

Preuzeti: https://www.vjeraidjela.com/majka-bozja-bistricka/

Sveti Henrik II. -njemački kralj (spomendan 13. srpanj)

sveti henrik ii njemaki kralj

Sveti Henrik II. -njemački kralj

njemački kralj

( 973. - 1024. )

U Svetom Henriku svetost se popela na carsko prijestolje, što dokazuje da je ostvariva u svakom staležu. Bog sve zove na svetost, svima daje milost, sveci su bolje od drugih čuli taj zov, bolje prihvatili darovane milosti. I to je njihova temeljna poruka svima nama.

Sveti Henrik je bio najstariji sin bavarskog vojvode Henrika Svadljivca. Rođen je 6. svibnja 973. u Abbachu kraj Regensburga. Nitko nije slutio da će on jednog dana postati njemački car, i još više od toga: svetac Katoličke crkve, u svojoj domovini naročito od puka štovan. Odgoj i izobrazbu dobio je u katedralnoj školi u Hildesheimu. Car Oton II. spremao ga je zapravo za duhovni stalež jer je bio u napetim odnosima s njegovim ocem pa ga je kao njegova prvorođenca želio udaljiti od politike i vladavine.

Kad se Sveti Henrik iz Hildesheima vratio u Bavarsku, predan je regensburškom biskupu Wolfgangu da pod njegovim vodstvom završi svoje naukovanje. Nakon smrti svog oca Henrik je g. 995. postao bavarski vojvoda. Kao veoma izgrađen i zauzet kršćanin odmah je uočio opalu redovničku stegu po benediktinskim samostanima, sve veće udaljavanje od onog ideala što ga je benediktincima namro i u svome slavnome Pravilu veoma mudro opisao njihov utemeljitelj. Revni je vojvoda samostane na svome području htio vratiti tome prvotnome idealu, nailazeći pri tom na otpore kako kod redovnika, tako i kod nekih bavarskih biskupa. Povijest nas uči da je tako teško obnoviti pale samostane, redovnike i redove. Oni kao da su najokorjeliji. Henrik će samostanima posvećivati veliku brigu za vrijeme cijele svoje vladavine. Poslije smrti cara Otona godine 1002. Henrik je kao posljednji potomak saksonske kuće postao njemački kralj. Okrunjen je 8. rujna u Aachenu za kralja zajedno sa svojom ženom Kunigundom, kćerkom luksemburškoga grofa Sigfrida. Na svetkovinu Sviju svetih 1007. osnovao je u Bambergu biskupiju i to je jedna od njegovih najdražih zadužbina. Papa Benedikt VIII. 14. veljače 1014. okrunio ga je zajedno sa ženom u crkvi Sv. Petra u Rimu za rimskoga cara.

Na povratku iz Rima Sveti Henrik je samostan Bobbio uzdigao na dostojanstvo biskupije, a u Veroni se susreo s velikim svecem sv. Romualdom. Odviše bogatim crkvama oduzimao je suvišna dobra, a pomagao one siromašnije. U braku s Kunigundom nije imao djece.

Car Henrik je za svoga života bio poznat kao veoma pobožan čovjek koji je svoju pobožnost provodio na razne načine, a bio je i pokornik. Znao je dobro vrijednost pokore pa se za svoje duhovno usavršavanje često laćao i toga sredstva. Nenadano je umro 13. srpnja 1024. u Groni kod Göttingena. Tijelo mu je preneseno u Bamberg te ondje sahranjeno u katedrali što ju je sam bio podigao. Papa Eugen III. proglasio je 12. ožujka 1146. Henrika II. svecem i to je jedini sveti njemački car. Narod ga je kao sveca dijelom štovao već za života, a u još većoj mjeri odmah poslije njegove smrti. Crkva je Henrikovom kanonizacijom posvjedočila da je on kao vladar prema svojim silama nastojao što pravičnije vladati i Bogu služiti.

Preuzeto:https://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/581-sveti-henrik-ii

BiH na visokom 25. mjestu po broju zaređenih svećenika

phpThumb cache nedjelja.ba src61853774fac163a224293cc610b4d14e par237e4a9ca0b8b807a10bf3329368f378 dat1562914765

Na vrhu tablice je Mjanmar, zemlja u kojoj živi 680 tisuća katolika, a u njoj su od 2015. do 2017. godine zaređena čak 83 svećenika.

Centar za primijenjena istraživanja apostolata (CARA), koji djeluje pri Sveučilištu Georgetown, svake tri godine objavljuje broj zemalja u kojima je bilo najviše zaređenih dijecezanskih svećenika s obzirom na broj katolika u toj zemlji.

Inače, CARA je osnovana 1964. godine i od tada provodi razne društvene znanstvene studije o Katoličkoj Crkvi.

U najnovijem istraživanju su korišteni svi dostupni podaci o svećeničkim ređenjima u 2015., 2016. i 2017. godini te podaci o broju katolika u pojedinim državama iz Statističkog godišnjaka Crkve. U istraživanje su uključene zemlje u kojima živi barem 100 tisuća katolika.

Drugi preduvjet bio je da se tijekom navedene tri godine u zemljama zaredilo barem devet svećenika te da je bilo najmanje jedno svećeničko ređenje u svakoj godini.

Naviše svećenika, odnosno njih 1269, zaredilo se u Brazilu, ali se ova zemlja našla tek na 85. mjestu jer u njoj živi gotovo 175 milijuna katolika. U Indiji je zaređeno više od tisuću muškaraca, a budući da ondje živi gotovo 22 milijuna katolika, ona se našla na 8. mjestu.

Na vrhu tablice je Mjanmar, zemlja u kojoj živi 680 tisuća katolika, a u njoj su od 2015. do 2017. godine zaređena čak 83 svećenika. Na drugom mjestu je Tajland, a na trećem Togo.

U Hrvatskoj, gdje je registrirano 3,6 milijuna katolika, u istom razdoblju je zaređeno 89 dijecezanskih svećenika, pa je na tablici zauzela 41. mjesto, dok je Bosna i Hercegovina sa 16 dijecezanskih svećenika i 402 tisuće registriranih katolika na visokom 25 mjestu.

KT

ČUDESNO! Pročitajte sve o svetinji naše domovine – kipu Majke Božje Bistričke

PXL 080907 311 660x413

"Sudbina tog kipa je zapravo sudbina i povijest cijelog hrvatskog naroda. Sastoji se od zbjegova, prognaništva i iseljavanja", izjavio je jednom vlč. Koren, bivši voditelj Svetišta.

Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je to živopisna Marija Bistrica.

U ovom hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom stoljeća milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišanje.
Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je puta pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište.

Marijin kip izradio je nepoznati pučki majstor po uzoru na svjetske gotičke madone. Posve od drveta, kip je visok 112 cm i crne je boje. Nema materijalnu vrijednost niti su ga ukrasili da blješti zlatom.
Stajao je u Marijinoj kapeli na Vinskom vrhu, blizu Marije Bistrice. Turci su 1545. godine nahrupili u kraj i doprli sve do Konjščine, a župnik Benedikt je kao najveću vrijednost župe uzeo taj kip i donio ga u crkvu sv. Petra i Pavla te je zakopao pod korom. Bojao se kako će ga osvajači oštetiti ili čak uništiti.

Spletom okolnosti Marijin kip ostaje zakopan, a uskoro i zaboravljen. Naime Turci nisu poharali bistrički kraj, a seljaci su zapitkivali župnika gdje je nestao kip. Nekoliko godina poslije, uvjeren kako je opasnost prošla, odlučio je iskopati kip i vratiti ga na staro mjesto. Međutim, legenda kaže kako je pao s konja i poginuo prije nego je ikome stigao ispričati gdje je Djevica. Otkrivena je 40 godina poslije, 1588.

Tadašnji župnik Luka volio je večernje sate provoditi u crkvi gdje se u miru i tišini mogao moliti. I te večeri nije bilo ništa drugačije. Već je završio svoju molitvu i spremao se na počinak, no pogled mu je zaustavila neka čudna svjetlost pod korom. Pogledao je bolje, a u tom trenutku kao da je vatra buknula, cijelu crkvu obasjala je snažna svjetlost. Preneraženi Luka pomislio je da crkvica gori te je pritrčao kako bi počeo gasiti požar, no kad se približio nije više vidio ništa neobično. Sutradan je otišao do kora i čekićem i šipkom razbio beton. Ispod naslaga materijala iznenadio ga je pogled na crni lik Djevice Marije koja je u rukama nosila Isusa. Izvadio ga je i očistio. Postavili su ga iznad oltara, na mjesto na kojem su je svi mogli vidjeti.

Prolazile su godine i opet se turska opasnost nadvila nad kraj. Župnik iz tog razdoblja opet je u strahu za kip odlučio zazidati ga u prozor. Bilo je to oko 1650 godine.

No Marija nije mogla dugo ostati u mraku i daleko od ljudi. Župnik Petar Brezarić 1676. godine pripovijedao je kako je tijekom mise iz naroda odjedanput prema njemu i oltaru došla prekrasna mlada žena u modroj haljini. Predala mu je svijeću i zatražila od njega da s narodom moli kako bi joj se vratio vid. Priča župnik kako se začudio jer se činilo da žena nije slijepa i samostalno se uspela stepenicama do propovjedaonice. Kasnije istoga dana vidio ju je kako hoda po putu, no kada ju je dostigao nestala je. Tada je kip koji je zazidan u zidu bio gotovo već zaboravljen.
Zagrebački biskup Martin Borković, podrijetlom iz bistričkog kraja sjetio se kako je s majkom kao dječak dolazio pred kip crne Gospe i zajedno su joj se molili. Na njegovo izričiti inzistiranje, uspjeli su 1684.g. pronaći kip.

Prilikom obnove i izgradnje crkve 1789. godine izbio je veliki požar u kojem je sve izgorjelo osim velikog oltara i kipa Majke Božje. U narodu je čudotvorno spasenje kipa bilo samo još jedan pečat koji je utvrdio moć i čudotvornu snagu kipa.

Crkvu je papa Pio XI 1923.g. proglasio bazilikom i time je dobila veliki značaj u vjerskom pogledu, jer bazilikom papa naziva posebno privilegiranu vjersku građevinu. Dobila je titulu basilica minor, čime se pokazuje kako je iznimno bliska Svetom Ocu. Svjesni važnosti i veličine svetišta, crkvene vlasti su ga 1953.g. proglasile Nacinalnim marijanskim svetištem. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer je Gospin kip i Isusa uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca okrunio zlatnom krunom i Majku Božju nazvao Kraljicom Hrvata.

Preuzeto: https://www.dnevno.hr/vjera/iz-zivota-crkve/pon-cudesna-prica-o-svetinji-nase-domovine-kipu-majke-bozje-bistricke-946401/

Potkategorije

Dragi i poštovani naši slušatelji,

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili preko radio valova ili stranice pa čak i stranice na facebooku da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Nova je, zamjenica glavnog urednika i promotor. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Nova zamjenica glavnog urednika je Ruža Hrkać (Mostar),

Novi promotor je Dražen Janko  (Žepče),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim, Kristini Biokšić, Danici Škutor i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 

 

uplatnica

Za milodare i potporu Radio Marije BiH:
Račun otvoren kod Intesa Sanpaolo Banke BiH:
Br. Rn.: 1541602001977216
Za uplatu iz inozemstva:
SWIFT CODE: UPBKBA22
IBAN: BA391541602001977126
Intesa SanPaolo Banka Bih
Obala Kulina bana 9A
71000 Sarajevo

 

na danasnji

Duhovni kutak


U te dakle, Gospode Bože, stavljam svu svoju nadu i utočište: na tebe stavljam svu svoju nevolju i stisku; jer što god vidim izvan tebe nalazim da je slabo i nestalno.

(Toma Kempenac)

Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

RM BIH 2

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Ukoliko imate neka pitanja javite nam se na e-mail: info@radiomarija.ba

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
+387 33 263 055, +387 33 260 260 (program uživo)
+387 33 260 261

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E, Mostar 88 000, BIH
+387 63 312 401, +387 63 312 400 ( program uživo)

www.radiomarija.ba
 

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17