icn2.png

» FM 89,4 MHz Mostar i okolica » FM 97,8 MHz Fojnica i Visoko » FM 98,9 MHz Banja Luka » FM 101,2 MHz Jajce » FM 103,3 MHz Sarajevo, Kreševo, Kiseljak, Travnik, N. Travnik i Vitez » FM 105,7 MHz Žepče, Maglaj i Zavidovići » Putem interneta: www.radiomarija.ba » Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV » Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TV » Pretplatnici Telemach

logo2

VIJESTI

Molim svoju duhovnu obitelj, cijelu Crkvu u Hrvatskoj – čuvajte i živite cjelovitu katoličku vjeru!

 kuharic gk 4002

“Obredi moga ukopa neka budu prožeti vjerom u život vječni, u uskrsnuće tijela. Uvijek sam čvrsto i radosno vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku. To je najsvetija, najpotresnija i najsudbonosnija istina o postojanju čovjeka. Posljednje stvari stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijek Božju Ljubav ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našeg postojanja. Zato je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Kad budete čitali ovu oporuku, ja ću već proći kroz iskustvo toga otajstvenog prijelaza i susreta s božanskim Sucem.

Kakva spoznaja!
Nova i vječna!
Ljudima na zemlji nepriopćiva!
Istina je otkrivena!
Prijatelji, samo to je važno!

Kao zagrebački nadbiskup i metropolita, molim svoju veliku duhovnu obitelj – Zagrebačku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu da čuva i živi cjelovitu katoličku vjeru, vjeru u osobnom, obiteljskom i narodnom životu. Istina će vas osloboditi! Božje zapovjedi su temelj života svakog čovjeka, obitelji i naroda.”

Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću, u filijali župe Pribić kraj Jastrebarskog, od roditelja Ivana i Ane r. Blažić. Bio je trinaesto i najmlađe njihovo dijete. Maturirao je 10. lipnja 1939. godine kao pitomac Nadbiskupskog dječakog sjemeništa na Šalati u Zagrebu u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Studij teologije upisao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1945. godine. Za svećenika ga je zaredio, 15. srpnja 1945. godine, nadbiskup Alojzije Stepinac. Službu kapelana vršio je u župi Radoboj u Hrvatskom Zagorju, a potom je dekretom nadbiskupa Stepinca imenovan upraviteljem župe Rakov Potok i Pavučnjak.

U župu Rakov Potok došao je 12. rujna 1946. Kako je 12. rujna iste godine bio ubijen župnik susjedne župe Sv. Martina pod Okićem, Pavao Bedenik, F. Kuhariću bila je povjerena na upravu i ta župa, kojom je upravljao iz Rakovog Potoka. Samo pukim slučajem izbjegao je 22. veljače 1947. planiranom ubojstvu.

U razdoblju najžešćih progona svećenika, da bi mogao ostati među svojim vjernicima, noću je spavao u privatnim kućama, dok se nije nastanio kod obitelji Razum gdje je ostao do 1955. godine. Nakon napada na župnika župe Okićka sv. Marija 1950. godine Lovru Galića, F. Kuharić je i tom župom upravljao oko 2 godine. U jesen 1957. Kuharić je iz župe Sv. Martina pod Okićem premješten u Samobor, najprije u svojstvu subsidijara i upravitelja župe Rude, a nakon umirovljenja samoborskog župnika Stjepana Kolandera, imenovan je za župnika u Samoboru gdje je ostao do imenovanja za pomoćnog zagrebačkog biskupa i za naslovnog biskupa od Mete, bulom pape Pavla IV. od 16. veljače 1964. Za biskupa ga je posvetio u zagrebačkoj prvostonici, 3. svibnja 1964. nadbiskup Franjo Šeper, s pomoćnim zagrebačkim biskupom Josipom Lachom i porečko-pulskim biskupom Dragutinom Nežićem.

Nakon odlaska kardinala Franje Šepera u Rim 20. kolovoza 1969., F. Kuharić je bio imenovan apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a bulom pape Pavla VI, od 16. lipnja 1970., imenovan je zagrebačkim nadbiskupom. Od jeseni iste godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije. Na konzistoriju 2. veljače 1983., papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom.

Franjo Kuharić uvijek je ustajao i ustrajao u obrani vjere, prava pojedinca, inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i u Domovinskom ratu. Ostajući trajno na načelima vjere kardinal F. Kuharić brani je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je i s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih, naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi.

U svojem četvrtstoljetnom nadbiskupovanju doživio je uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske, postao je prvi predsjednik prve Hrvatske biskupske konferencije i pripala mu je čast da kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti jednoga rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II., na hrvatskom tlu, prigodom prvog papina dolaska u Hrvatsku.

Zasigurno, poseban dan u životu kardinala Franje Kuharića predstavlja datum 3. listopad 1998. godine kada je papa Ivan Pavao II. na svečanom euharistijskom slavlju u Svetištu Majke Božje Bistričke blaženim proglasio njegovog zareditelja i svjedoka vjere kardinala Alojzija Stepinca.

Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
Bitno.net

Papa: Milostinja, molitva i post vode do bogatstva koje traje

cq5dam.thumbnail.cropped.750.422 2

Korizma je vrijeme za pronalaženje smjera života, za povratak Gospodinu, odredištu našega putovanja na svijetu – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na misi s obredom pepeljenja, koju je jučer poslijepodne slavio nakon pokorničke procesije od crkve svetoga Anzelma do bazilike svete Sabine na rimskom brežuljku Aventinu
Objašnjavajući u propovijedi prvo čitanje, Papa je potaknuo vjernike da budu pozorni na zvuk trublje koja objavljuje post. To je snažan zvuk koji želi usporiti naš život koji uvijek ide žureći, ali često ne zna kamo ide. To je poziv da se zaustavimo, da idemo na ono bitno, da postimo od suvišnoga koje skreće našu pozornost. To je za dušu buđenje – istaknuo je Sveti Otac.
Pronaći pravi smjer života
Korizma je vrijeme za pronalaženje smjera života; ona je vraćanje Gospodinu, odredištu našega putovanja na svijetu. A pepeo na glavi znak je koji nam nježno i iskreno govori da od mnogo stvari koje imamo u glavi, oko kojih svakoga dana žurimo i mučimo se, neće ostati ništa – napomenuo je Papa. Velika je zabluda kultura vanjštine koja nas tjera da živimo od prolaznih stvari. To je samo kratkotrajan plamen koji završava u prašini – primijetio je Papa te istaknuo – Korizma je ponovno otkrivanje da smo stvoreni za vatru koja stalno gori, a ne za pepeo koji se odmah ugasi; za Boga, a ne za svijet; za nebesku vječnost, a ne za zemaljsku zabludu; za slobodu djece, a ne za robovanje stvarima.

Blago molitve, milosrđa i posta
Na putu povratka na bitno važne su tri stvari: milostinja, molitva i post, koji nas – prema Papinim riječima – vraćaju na samo tri stvarnosti koje ne nestaju. Molitvom gledamo u visinu; milosrđem prema drugomu, a postom gledamo u sebe kako bismo se oslobodili svjetovnosti koja umrtvljuje srce – objasnio je Sveti Otac. Molitva nas ponovno povezuje s Bogom; milosrđe s bližnjim; post sa samima sobom. Bog, braća, moj život; to su stvarnosti koje ne završavaju u ništavilu, u njih valja ulagati. Molitva, milosrđe, post; tri su ulaganja za bogatstvo koje traje.

'Ne' sirenama koje opčinjuju
Isus je rekao: „Gdje je tvoje blago tamo će biti i tvoje srce“ – ponovio je papa Franjo te ljudsko srce usporedio s kompasom koji traži smjer, magnetom koji se hvata za nešto, često postajući robom toga, jer stvari kojima se valja služiti postaju stvari kojima treba služiti. Vanjski izgled, novac, karijera, zabave; ako živimo za njih, postat će idoli koji nas iskorištavaju, sirene koje nas opčinjuju, a poslije nas vode na stranputicu.

Ako se, naprotiv, srce hvata za ono što ne prolazi, ponovno pronalazimo sebe i postajemo slobodni – istaknuo je Papa te napomenuo da je korizma milosno vrijeme za oslobađanje srca od ispraznosti. To je vrijeme ozdravljenja od ovisnostī koje nas zavode. To je vrijeme za upiranje pogleda na ono što ostaje – napomenuo je Papa potičući sve da uprave pogled na Raspetoga.

Pozvani na život užaren Bogom
Isus na križu je kompas života koji nas usmjerava prema nebu – istaknuo je Sveti Otac. Siromaštvo drveta, Gospodinova šutnja, njegovo lišavanje svega iz ljubavi pokazuju nam da je potreban jednostavniji život, bez previše brige za stvari; i poučava nas velikoj hrabrosti odricanja.

Potrebno nam je da se oslobodimo ticala konsumizma i omčā samoljublja; da se oslobodimo sve većih želja, toga da nikada nismo zadovoljni; trebamo se osloboditi srca koje je zatvoreno za potrebe siromašnih. Isus, koji na drvetu križa izgara od ljubavi, poziva nas na život užaren Njime, koji se ne gubi u pepelu svijeta; na život koji gori od milosrđa i ne gasi se u osrednjosti. Je li teško živjeti kako On traži? – upitao je Papa te odgovorio – Jest, ali to vodi do cilja.

Korizma nam pokazuje upravo taj put. Započinje pepelom i dolazi do vatre vazmene noći; pokazuje da Isusovo tijelo ne postaje pepeo, nego slavno uskrsava. To vrijedi i za nas. Ako se sa svojim slabostima vratimo Gospodinu, ako krenemo putom ljubavi, postići ćemo život koji ne zalazi. I bit ćemo u radosti – rekao je na kraju papa Franjo.

Preuzeto s portala: https://www.vaticannews.va/hr/papa/news/2019-03/papa-franjo-pepelnica-korizma-milostinja-molitva-post.html 

Pepelnica - znakovit ili magijski čin?

27

Bogoslužje po definiciji uključuje simboličan govor i simbolične geste. Tako je to bilo u Starom zavjetu, tako je činio Isus, a tako se od samih početaka čini i u Crkvi. Što je – barem u svom temeljnom smislu – značilo obredno pranje? Potrebu pripadnika židovskog naroda da bude čista srca pred Bogom. Slično je Isus polagao ruke, premazivao oči blatom, dao se krstiti. U Crkvi je slično bilo od samih početaka. I apostoli su polagali ruke, pomazivali uljem. Pustimo li po strani sakramentalne znakove (polijevanje vodom kod krštenja, kruh i vino u euharistiji) u prvoj je Crkvi bilo i drugih znakova u bogoslužju. U bogoslužjima s katekumenima se veoma rano smatralo i važnim i znakovitim davanje soli, mazanje uljem, duhanje u lice…

1. Obred pepeljenja u povijesti
Tako je i posipanje pepelom bio još starozavjetni obred, kojim se, kao što je poznato, označilo duboku žalost i ulazak u pokoru. Ninivljani poste zbog svojih grijeha, a proroci često navode posipanje pepelom kao znak pokore i obraćenja. Konačno i sam Isus navodi kostrijet i pepeo kao očit znak kajanja i obraćenja: “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili” (Mt 11,21). Nije, dakle, čudo da je i prva Crkva od 4. stoljeća nadalje uzela pepeljenje kao znak ulaska u dublju pokoru. Naime, Crkva je tada imala poseban “program” za pokornike. To su bili kršćani koji su osobito teško bili sagriješili, pa su morali proći dulje vrijeme pokore i odijeljenosti od liturgijske zajednice, da bi nakon nekoliko godina – na Veliki četvrtak – bili sakramentalno pomireni i uključeni u zajednicu. Oni su te godine na Čistu srijedu primali pepeo kao znak pokore i neposredne priprave za pomirenje koje je slijedilo na koncu korizme – dakle, na Veliki četvrtak. Uskoro su i ostali vjernici toga istoga dana primali pepeo kao znak njihove korizmene pokore i priprave na vazmene blagdane, pa je i za njih korizma praktički počinjala na Čistu srijedu. Naime, korizma, da bi trajala točno četrdeset dana, u počecima je započinjala na Prvu nedjelju korizme i završavala na Veliki četvrtak. I onda, budući da su se uskoro svi vjernici – zajedno s pokornicima koji su to morali – pepelili na Čistu srijedu (jer se nedjeljom, pa bila to i Prva nedjelja korizme nisu mogli vršiti pokornički čini), od petoga je stoljeća u rimskom obredu korizma započinjala već na Čistu srijedu i tako sve do naših dana korizma traje točno 44 dana, a ne četrdeset kako obično kažemo i na što samo ime upućuje.[1] Toliko je bilo važno pepeljenje!

2. Pepeljenje danas
Obred pepeljenja na Čistu srijedu ostao je značajan sve do naših dana. Rubrike kažu da se pepeo spravlja od grančica koje su ostale od prethodne Cvjetnice. U misi se ispušta pokajnički čin kojeg zamjenjuje pepeljenje. Poslije homilije slijedi blagoslov pepela i pepeljenje vjernika uz riječi: “Obratite se i vjerujete evanđelju!” ili “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti!”

Važnost pepeljenja. Pastoralni djelatnici znaju koliko je vjernicima ovaj obred važan. Što god neki pesimističniji glasovi govorili, velika većina vjernika itekako pokušava na poseban način doživjeti i proživjeti korizmu. Zato im je ovaj obred veoma važan. Upravo zbog toga, nasuprot drevnim odredbama, u našim crkvama se obred pepeljenja obavlja i na Prvu korizmenu nedjelju, jednostavno zato što velika većina ljudi na Čistu srijedu ne može doći u crkvu.[2]

Važnost znakova. Ljudima je važan individualni pristup, a psiholozi će reći da je od posebne važnosti doticaj, vidljivi znak. Tako npr. kod slavlja sakramenta potvrde svima je upečatljiv čin pomazivanja, a većina i ne zapazi posvetnu molitvu koja se kazuje dok krizmatelj ima ispružene ruke nad svim krizmanicima. Uvijek je dojmljivije ono što je osobno od onoga što je opće. Slično je i s pepeljenjem. Vidi se to i po tome što roditelji donose i sasvim malenu djecu da prime pepeo, iako je svima jasno da to njima stvarno nije potrebno. Možemo samo ponoviti kako su znakovi konstitutivni dio liturgije. Zato je važno pravilno se njima služiti. U tome smislu važno je da sve liturgijske geste i čini budu dostojanstveni i odmjereni, da svaki znak zadrži svoje dostojanstvo. Tako će onda – kako i dolikuje – sam znak govoriti bez našeg suvišnog tumačenja. Npr. poljubac oltaru ili evanđelistaru bremenit je značenjem i važno je kako se čini. Slično tome polaganje ruku kod sakramenta pomirenja i bolesničkog pomazanja. A što reći o ophodima za vrijeme euharistije? Ako se skladno i pravilno vrše, oni su doista u službi otajstva koje se odvija i ostvaruje. Možemo dalje nabrajati i blagoslov grančica i blagoslov svijeća, kao i popularni blagoslov grla, tj. molitve za zdravlje. A kada su u pitanju znakovi, misionari iz Afrike bi nam mogli puno toga ispričati koliko su oni tim ljudima važni i koliko su oni u njihovim slavljima lijepi.

Kršćanski liturgijski znakovi – ustuk magiji. Neće biti nevažno spomenuti kako su liturgijski znakovi važni i za one koji su “slabi” u vjeri pa se znaju utjecati vidovnjacima, vračarima i nazovi-vjerskim službenicima koji im nude različite predmete, obrede, magične čine. Ako se nekome čini da smo se u povijesti isuviše služili blagoslovima i nekim blagoslovljenim predmetima (dovoljno je pogledati Obrednik iz 1929. i vidjeti što se sve u ono vrijeme blagoslivljalo i kakvih je sve obreda bilo), možda smo danas skloniji nekom čistunstvu pa da samo naglašavamo striktno misu i Božju riječ. Znakovi su nam važni.[3] Liturgija ih nudi u velikom broju. Potrebno je samo dobro razumjeti njihovo značenje, pravilno ih slaviti i tako dopustiti da svi zajedno slavimo bogoslužje svim svojim bićem. Tako onda možemo imati prekrasna bogoslužja isprepletena ophodima, gestama, pokretima, simboličnom činima, baš kao što je i ovo primanje pepela koje je ovih dana aktualno.

Zaključimo. Možda su u starini budući svećenici temeljito učili rubrike, a mladi svećenici skrupulozno obdržavali “svaki potezić”. Možda. Međutim, trebamo paziti da ne pristupamo znakovima u liturgiji olako, kao da nam je sve unaprijed poznato i da ne minimaliziramo znakove, nego se potrudimo da nam znakovi – znače.

[1] Kao što je poznato, za razliku od rimskog obreda, u milanskoj liturgiji korizma je oduvijek, pa i danas, započinjala na Prvu nedjelju korizme.

[2] I ovdje možemo primijeniti onu Isusovu da je “subota radi čovjeka”. Naime, u starini je bilo lako zahtijevati od vjernika da pepeo prime na Čistu srijedu, jer su svi bili ili seljaci ili samostalni obrtnici pa su si to mogli priuštiti, što danas nije slučaj. Kada bismo inzistirali da se pepeo ne smije primati na Prvu korizmenu nedjelju, onda bismo većini uskratili obred pepeljenja, a onda bismo, dosljedno, sve pokorničke elemente trebali izbaciti iz nedjeljne mise: klečanje, pokajnički čin (udaranje u prsa) itd.

[3] Sa simpatijom se sjećam pokojnoga biskupa Ćirila Kosa koji je kod krštenja odraslih zahtijevao dovoljno vode. Kad bi on krštavao, voda je doista tekla i sam je čin bio nalik pranju, upravo tako kako bi taj obred i trebao izgledati.

 Preuzeto s portala: http://www.vjeraidjela.com/pepelnica-znakovit-ili-magijski-cin/ 

Korizmeno vrijeme

križ na ljubičastom platnu

Korizma je vrijeme bliže priprave za Uskrs, a karakterizira ju ozbiljnost, pojačana pobožnost, djela milosrđa i djela pokore. Kroz takva djela vjernik katolik nastoji što više uranjati u Kristovu muku, razmišljati o vazmenom otajstvu i pripremiti se i duhovno i tjelesno na slavlje Kristova uskrsnuća, te u tom smislu zahvaljivati Bogu na daru otkupljenja.

Povijesno gledano, korizmeno je vrijeme od 40 dana nastajalo postupno, a vezano je uz općenitu pobožnost vjernika, uz katekumenalnu praksu, te uz praksu pomirenja pokornika. Otprilike od sredine 2. st. počinje se slaviti Uskrs, a nekakva duža pokornička priprava za njega nije bila, nego bi tek vjernici prethodno postili jedan ili dva dana. Ipak, za katekumene, odnosno one odrasle osobe koje su se pripremale na krštenje, kao i za one koji su bili u stanju izvršavanja pokore nakon sakramenta ispovijedi, razvila se stroža praksa, koja je postupno dovela do današnjega oblika korizme.

Katekumeni su tako prolazili kroz svoje provjere, da bi se moglo vidjeti jesu li se doista obratili i jesu li spremni primiti otajstva, a kroz to vrijeme su postili i obdržavali neke druge pokorničke oblike. Konačno bi se, ako su uspješno prošli sve provjere, krstili u noći Vazmenoga bdjenja. Kao znak potpore takvom njihovu hodu u sazrijevanju u vjeri, i drugi su im se vjernici znali pridružiti.

Jednako su se tako drugi vjernici svojom potporom pridružili i javnim pokornicima, a koji su provodili teške pokore. Naime, u ta je prva vremena sakrament ispovijedi bio neusporedivo stroži nego danas, odnosno onaj tko se htio ispovjediti učinio je to javno pred biskupom, a za svoje je grijehe dobio strogu višegodišnju pokoru, dok je odrješenje dobivao tek nakon što je tu pokoru i izvršio. Posebno intenzivno vršio je pokoru pred obred javnoga pomirenja, a koji se slavio na Veliki četvrtak. Dakle, da bi i njima pokazali svoju potporu, ostali bi im se vjernici pridružili u vršenju pokore i posta.

S vremenom se preduskrsna pokora proširila na tjedan dana, pa na tri tjedna, da bi konačno prerasla u današnjih 40 dana. Ta je praksa poznata već u 4. st., a post od 40 dana usko je vezan uz Kristov četrdesetodnevni post u pustinji, pa je razumljivo da je i cijelo korizmeno vrijeme shvaćeno kao vrijeme odricanja od grijeha i spremnosti postajati što sličniji Kristu.

Nekada korizma nije počinjala na Pepelnicu, nego Prvom korizmenom nedjeljom i trajala je do Velikoga četvrtka, što je iznosilo točno 40 dana. Međutim, dok je to tako bilo za ostale vjernike, javni su pokornici već u srijedu prije Prve korizmene nedjelje imali određeni obred bliže priprave, a u kojemu su se u znak pokore posipali pepelom. S obzirom da je nedjelja dan Kristova uskrsnuća i ne smije biti pokorničkoga karaktera, bilo je nezamislivo da se posipanje pepelom vrši u taj dan, pa je razumljivo zašto su to činili srijedom. Uskoro su takvu praksu prihvatili i drugi, o čemu postoje svjedočanstva već u 6. st.

S obzirom da se prebacivanjem početka korizme na srijedu izgubila simbolika broja 40 i vezanost u Kristov post, jer je sada korizma trajala 44 dana, došlo se do novoga tumačenja, takvoga da se ne trebaju računati nedjelje, s obzirom da nedjelja ne da na sebe posta, te da korizma traje do samoga Uskrsa, a ne do Velikoga četvrtka, pa se opet došlo do četrdesetnice, što korizma i znači u prijevodu (quadragesima). U novije je vrijeme bilo pokušaja da se dokine Pepelnica i da korizma započne Prve korizmene nedjelje, ali taj prijedlog nije prihvaćen, a čini se da je u tomu odlučujuću ulogu imao papa Pavao VI.

U ranijim se vremenima (u 6./7. st.) bilo razvilo i predkorizmeno vrijeme, a koje se sastojalo od tri nedjelje prije Prve korizmene nedjelje (ona se još nazivala Četrdesetnica), i koje su nazvane Pedesetnica, Šezdesetnica i Sedamdesetnica. To se vrijeme shvaćalo kao određeni prijelaz iz božićnoga u uskrsno vrijeme, a iako se nije tražio post, bilo je više elemenata koji su upućivali na pokornički karakter i u tom smislu umanjivali značenje same korizme i njezine simbolike broja 40. Zbog toga je razumljivo da su one u novije vrijeme, tj. reformom kalendara 1969. god., dokinute.

Danas, dakle, korizma ili Četrdesetnica započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom i traje do Velikoga četvrtka, a na isti dan započinje Veliko ili Sveto trodnevlje. Pepelnici je svrha uvesti nas u ozbiljnost korizmenoga vremena, što se posebno vidi u obredu pepeljenja u okviru misnoga slavlja, a koji se vrši nakon homilije. Tada svećenik pepelom pravi znak križa na čelu ili pepeo posipa po glavi svakomu vjerniku, uz riječi “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Simbolika pepela u Starom i Novom zavjetu ima višestruko značenje, ali uvijek upućuje na prolaznost, potrebu čišćenja, obraćenje, pokoru, pomirenje… Na to upućuje i formula pepeljenja ranijega vremena, kada je svećenik govorio: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti!”

Da bi se još više istaknuo pokornički karakter i važnost obraćenja, Crkva propisuje da se na Pepelnicu, uz Veliki petak, treba obdržavati post i nemrs. Postiti znači jednom se do sita najesti, a ne mrsiti znači uzdržati se od mesa i mesnih prerađevina. Osim toga, Pepelnica, kao vrata korizme, poziva vjernike na ustrajnu molitvu, milosrđe i post kroz cijelo korizmeno vrijeme. Molitvom tako vjernik usavršuje ljubav prema Bogu, djelima milosrđa otvara se potrebama bližnjih, dok je post usmjeren na njegovo dobro, ali takvo, ako je post iskrena i čista srca, koje će ga nužno voditi osnaženju vjere i ljubavi i prema Bogu i prema bližnjima.

Pet korizmenih nedjelja koje slijede nakon Pepelnice, a nose naziv Prva korizmena nedjelja, Druga korizmena nedjelje i redom do Pete, imaju ulogu vjernike sve snažnije uvoditi u Kristovo vazmeno otajstvo, a to se vidi kako iz posebno biranih misnih čitanja, tako i iz naziva tih nedjelja. Prva se korizmena nedjelja tako naziva Čista, Druga Pačista, Treća Bezimena, Četvrta Sredoposna, a Peta Gluha.

Da bi se još više naglasio pokornički karakter i poziv na očišćenje srca, Crkva nakon Prve korizmene nedjelje propisuje dane posta i pokore, a koji se nazivaju kvatre. Riječ je o četiri tjedna koja nisu uzastopna, nego su vezana uz godišnja doba, pa tako postoje zimske, proljetne, ljetne i jesenske kvatre, a unutar njih je poseban naglasak na onim danima u tjednu koji su od davnine bili vezani uz post: srijeda, petak i nešto poslije subota. Ti dani posta i pokore koji su određeni nakon Prve korizmene nedjelje nazivaju se proljetne kvatre.

Peta korizmena nedjelja ili Gluha nedjelja, naziva se ponekad i Nedjelja prve muke, jer je riječ o posebnom uvođenju u žalost i ozbiljnost onoga što će slijediti. Zato je ranije bio propis, a sada je to ostavljeno na volju, da se u crkvi zastiru križevi i slike ljubičastim platnom. Tako zastrti križevi ostaju do završetka službe Muke Gospodnje na Veliki petak, dok slike i dalje ostaju pokrivene sve do početka Vazmenoga bdjenja, a smisao je da se još dublje skrene pozornost na Muku Gospodnju, koja će slijediti..

Nakon navedenih pet korizmenih nedjelja slijedi Veliki tjedan, a koji započinje Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom, i završava Vazmenim bdjenjem. To je ono sržno vrijeme koje ima zadaću na vrlo intenzivan način uvesti vjernike u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Ipak, treba primijetiti da Veliki tjedan u biti ne predstavlja jednu cjelinu, jer ga presijeca završetak korizme na Veliki četvrtak i početak Svetoga trodnevlja na isti taj Veliki četvrtak.

Smisao Cvjetnice je dvostruk, što je jasno uočljivo u misnom slavlju. Tako prvi dio priziva u pamet vjernicima spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem i budi radost, a na spomen na to, ako je zgodno, upriličuje se ophod s grančicama u rukama. Drugi dio misnoga slavlja, koji počinje čitanjem ili pjevanjem Muke umjesto evanđelja, uvodi vjernike u otajstva Kristove patnje i smrti. Ta dva dijela Cvjetnice imaju svoju povijesnu pozadinu u davnim vremenima, u smislu da je ophod s grančicama, kao spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, poznat u Jeruzalemu još krajem 4. st., a odande se u naredno vrijeme proširio po cijelom Istoku, kasnije i na Zapadu, dok se u Rimu u 5. st. na Cvjetnicu slavila samo Muka Kristova, bez ophoda, da bi se kasnije oba dijela ujedinila.

Ponedjeljak, utorak i srijeda, koji slijede nakon Cvjetnice, u narodu se nazivaju veliki, ali u liturgijskom smislu nemaju bitno značenje. Završetak korizme je na Veliki četvrtak, koji se u davnim vremenima sastojao od trostrukoga obreda: pomirenje javnih pokornika, posveta ulja i misa Posljednje večere. S nestankom stroge pokorničke prakse vezane uz sakrament ispovijedi, nestalo je i takvo javno pomirenje pokornika, dok su se do danas zadržali posveta ulja i Misa Večere Gospodnje. No, dok posveta ulja, koja se slavi prije podne, još spada u korizmu, navečer, odnosno Misom Večere Gospodnje započinje Vazmeno trodnevlje.

U svakoj biskupiji biskup u zajedništvu sa svojim svećenstvom slavi Misu posvete ulja, a tada posvećuje krizmu, ulje koje će se koristiti za podjeljivanje sakramenta krsta i sakramenta potvrde, kao i kod svećeničkog i biskupskoga ređenja, te bolesničko ulje, koje će se koristiti za podjeljivanje sakramenta bolesničkoga pomazanja.

Smisao cijeloga korizmenoga vremena – od Pepelnice do Velikoga četvrtka – svojevrstan je pokornički i ozbiljan hod koji nas preko molitve, posta i djela milosrđa, kao i kroz bogata liturgijska slavlja, želi uvesti u dublje iskustvo zahvalnosti Bogu za dar otkupljenja, a u tom je smislu posebno uvod u Sveto trodnovlje i uskrsnu radost djece Božje.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić
Mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Regionalni susret radio Marije i duhovna obnova u Međugorju

obnova duhovna

Završen regionalni susret radio Marije i duhovna obnova u Međugorju, koja je trajala u periodu od 28. veljače do 3. ožujka 2019. godine. Na ovom susretu su sudjelovali radio Marija Hrvatske, Srbije, Albanije, Makedonije i Bosne i Hercegovine. 

Bogu hvala na plodovima ovog susreta. 

P.S Dragi naši prijatelji nemojte što zamjeriti, nemojte gledati tko je zadnji došao i naravno dođite nam opet!!

Potkategorije

Dragi i poštovani naši slušatelji,

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Novi je koordinator, zamjenica glavnog urednika i promotorica. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Novi koordinator je Dario Lasica (Sarajevo),

Nova zamjenica glavnog urednika je Danica Škutor (Mostar),

Nova promotorica je Kristina Biokšić (Mostar),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Tijekom ovog ljeta imali smo i dva kvara na našim predajnicima; Žepču i Mostaru. U Žepču nije bio velik i već je otklonjen a onaj u Mostaru će biti riješen ovaj tjedan. Hvala Vam na strpljenju.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 

Program uživo

Četvrtak, 05.07.2018.

00:00h Anđeo Gospodnji  + Pjesma Rajska Djevo kraljice Hrvata  
00:45h Glazba i Meditacija 
00:15h Krunica slavna + Posvetna molitva Srcu Marijinu
01:00h Emisija: Kraljice, šalji nas od srca do srca /R/
02:00h Zvučna Biblija
02:30h Komentar Evanđelja /Zrinka Milanović/
03:00h Krunica Božanskog milosrđa (pjevana) + litanije Božanskog milosrđa 
04:00h Emisija: Uvijek nedjeljom /Ivica Ursić /R/
05:00h Čitamo knjigu
05:15h Svetac dana i  Imendan
05:30h Misli za svaki dan
06:00h Anđeo Gospodnji
06:10h Krunica – Nakane Apostolata molitve
06:45h Komentar Evanđelja /Zrinka Milanović/
JUTARNJI PROGRAM
07:00h Jutarnja Božanskog Časoslova
07:30h Najave programa do 10h + Prognoza i stanje na cestama
07:45h Upoznajmo Bibliju
08:00h "U tišini srca" - Filotea  /Draženka Tole/
08:15h Svakodnevni poticaj /Nikolina Marčić/
08:30h Dogodilo se na današnji dan
08:45h Svetac dana + Imendan
09:00h Emisija: Jutro na valovima Radio Marije
10:00h   Vijesti Radija Herceg Bosna
10:05h  Najave i obavijesti
  Blok glazbe po izboru
10:30h Emisija: Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi /vlč. Žarko Vladislav Ošap/
11:30h    Pade Pio nas uči /Inga i Marinko Raos/
11:50h    Molimo litanije
POSLIJEPODNEVNI PROGRAM
12:00h Anđeo Gospodnji + Srednji čas + Molitva za dobročinitelje
12:30h Najava programa do 17h
  Blok glazbe po izboru
13:00h Vijesti Radija Herceg Bosna
13:10h
 Čitamo knjigu
13:30h

Emisija: Pred Bogom blizim i dalekim /Marijana Ajzenkol/

14:15h Komentar Evanđelja /Zrinka Milanović/
14:30h Informativne minute
15:00h
Krunica Božanskog Milosrđa
15:30h
 Molitvene nakane
15:45h  Vijesti iz života Crkve - Hrvatski katolički radio
16:10h Čitanje molitvenih nakana
16:15h Molimo krunicu
17:00h
Najave i obavijesti
17:10h
Priča s porukom - iz knjige "Male priče za dušu" - Bruno Ferrero /
17:30h Večernja iz Božanskog Časoslova
17:50h Molitva za Sinodu VN
18:00h
Sveta Misa i Klanjanje pred presvetim /župa sv. Jurja mučenika Vitez/

VEČERNJI PROGRAM

18:50h Vijesti Radija Vatikan na hrvatskom jeziku
20:00h Emisija: Priča o jazzu /Mladenka Vukojević/

21:00h

21:40h

Molimo Krunicu /otajstva svjetla/

Padre Pio nas uči /Inga i Marinko Raos/R/

22:00h Radio Vatikan - vijesti na Hrvatskom jeziku /R/
22:40h "U tišini srca" - Filotea /Draženka Tole/
23:05h Emisija: Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi /R/

 

uplatnica

rmwf 2014b

rmwf mariathon a

Duhovni kutak

Žito i kukolj rastu u meni, Gospodine. Želio bih ljubiti čitavim bićem, ali popustim i nadvlada me sebičnost. Želim služiti onima koji me okružuju, a opet tražim udobnost i pažnju za sebe. Pomozi mi spoznati samoga sebe, a osobito upoznati i voljeti Tebe. Amen.

Koji dio našeg programa najradije slušate?
Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

FGTAB.png

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
Program uživo: +387 33 260 260, +387 33 260 261 | Redakcija: +387 33 263 055 | Fax: +387 33 263 056

 

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E. Mostar 88000, BiH
Program uživo: +387 36 312 400 | Redakcija: +387 36 312 401

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17