icn2.png

» FM 89,4 MHz Mostar i okolica » FM 97,8 MHz Fojnica i Visoko » FM 98,9 MHz Banja Luka » FM 101,2 MHz Jajce » FM 103,3 MHz Sarajevo, Kreševo, Kiseljak, Travnik, N. Travnik i Vitez » FM 105,7 MHz Žepče, Maglaj i Zavidovići » Putem interneta: www.radiomarija.ba » Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV » Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TV » Pretplatnici Telemach

logo2

VIJESTI

Evo kako je papa Franjo obrazložio promjenu molitve Očenaš

Papa Franjo Oče naš 1

Poštovani!
Talijanska biskupska konferencija upravo je odobrila upotrebu izmijenjene verzije molitve Očenaš te će se od sada u talijanskim crkvama prilikom molitve Očenaša u sklopu liturgije umjesto "ne uvedi nas u napast", u novoj verziji izgovarati "ne prepusti nas napasti". Svoju podršku ovoj promjeni prethodno je dao papa Franjo u knjizi Oče naš gdje je u razgovoru sa zatvorskim kapelanom i teologom ocem Marcom Pozzom iznio razloge i cjelovito objašnjenje ove promjene. Kako je nakladna kuća Verbum izdavač hrvatskoga izdanja knjige Oče naš te s obzirom na zanimanje javnosti, odlučili smo svim medijima ovom prigodom ponuditi mogućnost da objave dio teksta iz knjige koji se odnosi na zaziv "I ne uvedi nas u napast", odnosno na promjenu teksta molitve Očenaš.

I NE UVEDI NAS U NAPAST

Očaj je napast. Tako dolazimo do pretposljednjega zaziva, „ne uvedi nas u napast“. Prijatelji, od kojih su neki vjernici, a drugi nisu, svako me malo pitaju: „Don Marco, može li nas Bog uvesti u napast?“ Ovaj zaziv rado čitam ovako: „Budući da me Sotona napastuje, pomozi mi da ne upadnem u spletke njegova zavođenja.“ Ne mogu vjerovati da bi me Bog
napastovao.

Ovdje se radi o ne baš točnu prijevodu. Naime, ako otvorimo posljednje izdanje Evanđelja
koje je priredila Talijanska biskupska konferencija, ondje čitamo: „ne napusti nas u napasti“
(Lk 11,4; Mt 6,14). I Francuzi su zamijenili tekst prijevodom koji znači: „Ne dopusti mi da
padnem u napast.“ Ja padam, a ne da me on baca u napast pa da onda vidi kako sam pao. Otac to ne čini, otac pomaže odmah ustati. U napast nas uvodi Sotona, to je njegov zanat. Smisao je
naše molitve: „Kada me Sotona uvodi u napast, ti mi, molim te, pruži ruku, daj mi svoju ruku.“ Kao na slici gdje Isus pruža ruku Petru koji ga zaziva: „Gospodine, spasi me, utapam se, pruži mi ruku!“ (usp. Mt 14,30).

U našoj zatvorskoj župi najveća napast kojom nam Sotona svakoga jutra nastoji zavesti srce jest šaputanje: „Ma pustite, ionako se ništa ne će promijeniti, sve je to gubljenje vremena.“ Očajavati za mene znači nemati više pogled usmjeren na Kristovo lice.

On je nada, on je sidro.

No istina je i da, kada sam napastovan, postajem svjestan u srcu koliku mi je milost Bog dao: možda je ne bih uočio da nisam bio napastovan. U mojemu mjestu uvijek kažu da se nitko ne smije hvastati da je čist ako nikada nije bio napastovan.

Istina, to je lijepo rečeno.

Osnovne informacije o knjizi Oče naš :
Nepune dvije godine nakon objavljivanja knjige Božje je ime Milosrđe objavljena je nova jedinstvena knjiga-intervju pape Franje pod naslovom Oče naš, u kojoj Papa tumači riječi i smisao najdraže kršćanske molitve koju je sam Isus naučio moliti svoje učenike.
Očenaš je molitva u kojoj su sadržane sve druge molitve, molitva koju je sâm Isus Krist naučio svoje učenike kao odgovor na njihov zahtjev: „Nauči nas moliti.“ U ovoj dragocjenoj knjizi papa Franjo jednostavnim i svima razumljivim jezikom objašnjava molitvu Očenaša odgovarajući na pitanja što mu ih postavlja o. Marco Pozza, poznati teolog i zatvorski kapelan. Ovaj otvoreni i prisni razgovor te brojna konkretna pitanja upućena Papi omogućuju svima dublji pogled na dobro poznatu molitvu te njezino sveobuhvatno razumijevanje i primjenu na svakodnevicu svakoga čovjeka. Tumačeći pažljivo i redak po redak molitvu Očenaša papa Franjo povezuje pojedine zazive molitve sa stvarnim životom te iznosi brojne zgode koje je doživio kao svećenik i kardinal u Buenos Airesu, ali iznoseći i nemire i nade muškaraca i žena današnjice. Sve to ovu knjigu čini vrlo životnom i korisnom svim ljudima budući da ona omogućava da Isusova molitva Očenaš postane vodič za život pun smisla i svrhovitosti. 

Majka s djecom na misi uči nas važnoj životnoj lekciji

facebook 1537902279231

Baš kao i svi ostali zaposleni muškarci, ako želim prisustvovati misi tijekom radnoga tjedna, moram birati između rane mise u svojoj crkvi i onoj podnevnoj u crkvi pored mjesta gdje radim. Uživam kada vidim svoje kolege na podnevnoj euharistiji i u oduševljenju zbog žrtve koja dolazi u prvom redu iz odluke da se na trenutak zapostavi posao i to vrijeme posveti direktno Bogu. Međutim, na jutarnjoj misi imam veliki blagoslov da me kršćanskoj mudrosti poduče tamošnje majke s malom djecom.

Ranojutarnja misa u društvu majki
Moja župa sv. Jeronima poznata je kao jaka društvena zajednica koja djeluje kao pomalo strogo kršćanska zajednica. Mnoge obitelji žive u neposrednoj blizini crkve. Tijekom radnoga tjedna na misu dođe i 10 do 15 majki. Većina ih dođe s jednim djetetom, no neke povedu dvoje ili troje djece, jedno u nosiljci, drugo u kolicima, a treće trčkara oko njih. Ako obitelj obrazuje djecu kod kuće, ponekad se starija djeca također ustanu ranije i pomognu majci.

U većini župa postoji nekoliko ovakvih majki, ne nužno uvijek iste majke na svakoj misi. U većem gradu gdje ima mnogo župa i ljudi se organiziraju na razne načine da dospiju na misu koja im odgovara, ovakve majke s djecom uskoro se upoznaju i formiraju pomalu tajno udruženje istinskog katoličkog predanja.

Odgoj u kršćanskom duhu
Odgajan sam u duhu kršćanske mudrosti, u prvom redu od oca koji često nije bio prisutan, što je pomalo i paradoksno. Ove su majke većinom domaćice iako neke od njih imaju i poslove izvan kuće. Poanta je u tome što njihovi supruzi nisu inzistirali na tome da njihove supruge odlaze na posao s punim radnim vremenom kao što mnogi rade. Oni su spremni prihvatiti brigu i povremeno veliku žrtvu koja dolazi s podizanjem obitelji na jednoj plaći. Zapravo, otac je vrlo plemenita osoba u našim životima. Majka i otac zajedno svjedoče kako su djeca prioritet nad bogatstvom i sigurnošću.

Majčina hrabrost
Osim toga, poučen sam hrabrošću svoje majke. Važno je naglasiti da je to hrabrost koja nadilazi osjećaj obaveze. Kakva je to hrabrost? Jutarnja je misa temeljito organiziran čin koji majka uspijeva postaviti na početak dana tijekom životnog razdoblja koji se neminovno odupire organizaciji. Njezina prisutnost na misi ravna je bitci za teritorij, a posvećenje i pričest podizanju zastave.

Poniženje kao blagoslov
Da bi uopće stigla na misu, majka se morala hrvati s djetetom da bi promijenila pelenu, a nakon toga s još nekoliko njih. Ili je morala moljakati i nagovarati ih da se obuku. Zimi postoje slojevi odjeće koje je muka oblačiti znajući da ćemo ih za sat vremena opet skidati. Uvijek je prisutan zakon kućnog nereda.

Njezina je muka još i veća. U crkvi će zimi biti hladno, a ljeti vruće. Vrlo će vjerojatno propovijed biti mlaka; bit će zahvalna ako ne govori o tome da se žene ne smiju množiti kao zečevi ili da ne širi herezu poput one oko koje je raspravljala s prijateljem protestantom. Ne smijemo previditi ni ono poniženje kada se u javnosti često pojavi ne baš potpuno dotjerana (u smislu da se odrekla visokih potpetica i ruža, kao u reklami za abortus).

Koji je smisao odlaska na misu?
Povrh svega javlja se neprestano poniženje koje uključuje „glavnu predstavu“, razlog zašto je uopće na misi, da bi se molila i slavila Boga. Njezina su djeca nemirna ili je stalno nešto zapitkuju. Ne mogu sjediti u miru te stalno trčkaraju. Mora ih izvesti u sakristiju. Tamo će sjesti i zabavljati najmlađe dijete iako jedva čuje misu. Daleko je to od savršene romantične slike mirnog zajedništva s Bogom. Koji je smisao svega toga? Nije joj čak ni jasno napreduje li u ičemu.

Milost se zadobiva sakramentom i voljom
No njezina postojanost dokazuje važnu istinu zbog koje s vremenom postaje „mučenica“ ili svjedok. Ostali o takvim istinama čitaju u knjigama, no ona ih barem uči na konkretnom iskustvu. Utjeha u molitvi nije važna. Dajemo se Bogu svojom voljom, a ne maštom. Milost će zasigurno zadobiti objektivnim značenjem sakramenta i vjerničkom subjektivnom voljom da je primi.

Duhovna lađa ponosa
Da bi ujutro samo stigla na mjesto milosti, ona stoji pored križa zajedno s Marijom i postaje poput nje „duhovnom lađom, lađom ponosa“. Ona ne može osjećati milost koju dobiva na misi i koja protječe od nje na njezinu obitelj, rodbinu, prijatelje i molitvene nakane, ali prakticirajući svoju vjeru, ona vjeruje da je tome tako.

Živimo u društvu u kojem se ljudi boje bilo koga hvaliti (u privatnom životu) bojeći se da će izgledati kao da kritiziraju sve ostale. To dobro znam. Stoga, budimo jasni: postoje majke koje žele stići na misu tijekom radnoga tjedna, ali ne uspiju ili one koje su pokušale pa im ne ide. Isto tako, postoje obitelji u kojima bi majka vrlo rado ostala kod kuće, ali ne može ili u svojoj savjesti pred Bogom vjeruje da može i da treba raditi puno radno vrijeme. Ne kritiziram svoju braću i sestre nimalo.

Plaća je kod Gospodina
Umjesto toga tvrdim da je na stvari neobična logika jedne parabole. Sjetite se radnika koji su unajmljeni posljednji, ali su primili istu plaću kao oni koji su nosili teret cijeloga radnoga dana. Da, postoje različite razine milosti, no u paraboli postoji nešto važnije od same razlike u vremenu. Tko zna kako će Gospodin uzvratiti svojom velikodušošću?

No, ove su majke na misi superheroji svoje vjere, kao i one koje nisu na misi. U to sam siguran.

Michael Pakaluk – LifeSite News
Prevela: LR
Foto: TeiTo

Preuzeto s portala: https://zenavrsna.com/majka-s-djecom-na-misi/1506

Evo kako moliti Krunicu Božjeg milosrđa!

shutterstock 240378427

Nalazimo se u Svetoj godini Božjega milosrđa, i nema prikladnije pobožnosti za ovaj Jubilej od Krunice Božjega milosrđa! Pročitajte kako je nastala ova Krunica, te kako ju moliti.
Što je Krunica Božjega milosrđa?
Isus je sestri Faustini Kowalskoj objavio Krunicu Božjem milosrđu u Vilniusu 1935. godine. U objavama koje su slijedile otkrio joj je vrijednost i djelotvor¬nost krunice te izrekao obećanja koja su vezana za molitvu krunice.
Ovo je jedinstvena molitva autor koje je sam Isus. Molitva nas podsjeća kako je Isus iz ljubavi dao svoj život za nas. Služi nam kao podsjetnik koliko nam je potreban Bog i Njegovo milosrđe. Trebamo ga, čitav svijet ga treba.
Molitva započinje podsjećanjem koliko smo vrijedni u Božjim očima. Isusovo Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo – ono je što prikazujemo Bogu Ocu – Njegova Sina Jedinorođenca. Prikazujemo Isusa koji se stavlja u naše ruke. Svaka sveta misa podsjeća nas na ovaj misterij.
Koji je najvažniji dio Krunice?
Povjerenje – trebate prihvatiti sve što Bog želi za vas i za čitav svijet i vjerovati da je to najbolje za vas. Tražite s pouzdanjem, znajući da će Bog odgovoriti na svaki vaš poziv u najboljem trenutku i na najbolji mogući način, ne nužno kako što ste vi i planirali da se to ostvari. On je Bog. Vjerujete li u Njega?
Kako smo saznali za ovu molitvu?
Iz Dnevnika sestre Marije Faustine Kowalske saznajemo kako joj Isus povjerava zadaću da podsjeti čitavo čovječanstvo o Njegovom neizmjernom milosrđu te da ohrabri ljude da Mu vjeruju i pokažu milosrđe jedni prema drugima. Saznali smo također kako ju je Isus poučio novoj pobožnosti prema Božjem milosrđu, molitvi Krunice Božjega milosrđa za vrijeme Milosnog časa (u 15 sati), slici Milosrdnog Isusa, novom blagdanu Milosrđa kao i širenju čašćenja Božjega milosrđa, svjedočeći vlastitim životom, riječju, molitvom.
Koja su obećanja povezana s molitvom krunice?
Postoje divna obećanja samog Isusa za apostole Božjega milosrđa zapisana u spisima svete Faustine: “Duše, koje postanu apostoli i širitelji moga milosrđa, štitit ću svega njihova života kao što majka štiti svoje novorođenče, a u času njihove smrti neću za njih biti Sudac nego Spasitelj. U ovo zadnje vrijeme, duša nema ništa drugo za svoju obranu, osim moga milosrđa. Sretna ona duša, koja je svega svoga života nastojala biti pod zaštitom moga milosrđa, jer takvu dušu neće stići moja pravda”. Obećavam da se duša koja bude štovala ovu sliku neće izgubiti. Već na ovome svijetu obećavam joj pobjedu nad neprijateljima, posebno pak u smrtnom času.
Evo kako se moli Krunica Božjega milosrđa
Na prva tri zrnca:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom.
Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,uskrsnuće tijela, život vječni. Amen.
Na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujem ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta.
Na mala zrnca:
Po njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu.
Završetak Krunice:
Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu!
Zaključna molitva:
O Krvi i Vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u tebe!
Marijo, Majko milosrđa, moli za nas!
Isuse, uzdam se u tebe! (triput)
Smiluj se nama i cijelomu svijetu, Gospodine!
Na kraju dođu zazivi Božjem milosrđu
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Milosrđe Božje, ti neshvatljiva tajno Presvetoga Trojstva, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, ti izrazu Njegove najveće moći, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje si se objavilo u stvaranju nebeskih duhova, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje si nas iz ništavila pozvalo u život, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje obuhvaćaš čitav svijet, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje nam daruješ besmrtan život, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje nas zaštićuješ od zasluženih kazna, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje nas oslobađaš od bijede grijeha, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje nam u Riječi što je Tijelo postala daruješ opravdanje, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje se na nas izlijevaš iz rana Kristovih, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje nam izvireš iz Presvetoga Srca, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje si nam dalo Presvetu Djevicu za Majku milosrđa, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju Crkve koja obuhvaća cijeli svijet, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, vidljivo u ustanovljenju i dijeljenju svetih sakramenata, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, neizmjerno u sakramentu oltara i svećeništva, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje si nas pozvalo k svetoj vjeri, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, u obraćenju grješnika, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje posvećuješ pravednike, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje usavršuješ svete, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, vrelo bolesnicima i patnicima, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, ufanje onih koji očajavaju, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje uvijek i svugdje pratiš sve ljude, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje nas ispunjaš milostima, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, mire umirućih, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje nas čuvaš od paklenoga ognja, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, koje olakšavaš patnje dušama u čistilištu, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, ti slasti i neizmjerna radosti sviju svetih, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, beskrajno u svim tajnama vjere, uzdam se u Tebe.
Milosrđe Božje, neiscrpivi izvore čudesa, uzdam se u Tebe.
P. Bog je milosrdan i pun samilosti, spor na srdžbu i pun dobrote.
O. Zato ću dovijeka klicati milosrđu Božjem.
Pomolimo se:
O, vječni Bože, čije je milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas i umnoži u nama svoje milosrđe da u teškim trenucima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego da se predamo s velikim povjerenjem u tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Kralju milosrđa, koji nam s tobom i Duhom Svetim iskazuje milosrđe u sve vijeke vjekova. Amen.
Navedeni tekst molitava odobrila je Hrvatska biskupska konferencija na izvanrednom zasjedanju 27. siječnja 2014. (Imprimatur, HBK, 29. siječnja 2014.; br. 79/2014.) prema prijedlogu Koordinacije zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjega milosrđa.
Izvor: Ured HBK za mlade
Bitno.net

Preuzeto s portala: http://www.troplet.ba/?p=20056 

Papina poruka za Svjetski dan siromaha

phpThumb cache nedjelja.ba src5127eef663115758949a927ed3d1b52b par237e4a9ca0b8b807a10bf3329368f378 dat1529145513

Svjetski dan siromaha, koji se obilježava 18. studenoga, ustanovio je papa Franjo na završetku godine Jubileja milosrđa 2016. te odredio da se slavi na 33. nedjelju kroz godinu. Papinu ovogodišnju poruku u povodu toga dana, donosimo u cijelosti.

  1.  „Jadnik vapi, a Gospodin ga čuje“ (Ps 34,7). Riječi psalmiste postaju također naše kada smo pozvani susresti se s različitim oblicima patnje i marginaliziranosti u kojima žive mnogi muškarci i žene koje smo navikli općenito nazivati „siromasima“. Piscu tih redaka nije tuđa ta patnja. Naprotiv, on ima izravno iskustvo siromaštva, a ipak ga pretvara u pjesmu hvale i zahvaljivanja Gospodinu. Ovaj Psalam omogućuje i nama, uronjenima u tolike oblike siromaštva, da shvatimo tko su pravi siromasi na koje smo pozvani upraviti svoj pogled kako bi čuli njihov vapaj i prepoznali njihove potrebe.

Poručuje nam se, prije svega, da Gospodin sluša siromahe koji uzdižu svoj vapaj njemu i da je dobar prema onima koji, srca shrvana žalošću, usamljenošću i isključenošću, u njemu traže utočište. Gospodin sluša one čije je dostojanstvo pogaženo a, usprkos tome, imaju snage uzdići svoj pogled k nebu da prime svjetlost i utjehu. On sluša one koji su progonjeni u ime lažne pravde, potlačeni politikama nedostojnima tog imena i zastrašivani nasiljem. Pa ipak, oni znaju da imaju u Bogu svojega Spasitelja. Ono što izlazi na vidjelo iz ove molitve je prije svega osjećaj napuštenosti i povjerenja u Oca koji sluša i prihvaća. Tragom tih riječi možemo bolje razumjeti ono što je Isus proglasio blaženstvom: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,3).

To je iskustvo jedinstveno i po mnogočemu nezasluženo i nemoguće do kraja izraziti, a ipak osjećamo želju da ga drugima prenesemo, prije svega onima koji su kao psalmist siromašni, odbačeni i marginalizirani. Nitko se ne smije osjetiti isključenim iz Očeve ljubavi, osobito u svijetu koji često stavlja bogatstvo kao primarni cilj i navodi čovjeka da se zatvara u sebe samog.

 U Psalmu 34 koriste se tri glagola koji opisuju stav siromašnog čovjeka i njegov odnos s Bogom. Prvi je „vapiti“. Stanje siromaštva ne može se izraziti jednom riječju, već postaje vapaj koji prodire kroz nebesa i dopire do Boga. Što siromahov vapaj izražava ako ne njegovu patnju i samoću, njegov očaj i nadu? Možemo se zapitati: kako to da vapaj koji se uzdiže sve do Božjeg lica ne uspijeva doprijeti do naših ušiju i ostavlja nas ravnodušnima i neosjetljivima? Na dan kao što je ovaj pozvani smo izvršiti ozbiljan ispit savjesti kako bismo razumjeli jesmo li uistinu sposobni čuti siromahe.

Ono što nam je potrebno da prepoznamo njihov glas je tišina slušanja. Ako mi sami previše govorimo, nećemo ih uspjeti čuti. Bojim se da često mnoge inicijative, premda hvalevrijedne i nužne, više imaju za cilj da se svidimo sebi samima nego da doista čujemo vapaj siromaha. U tom slučaju, kad se razlegne vapaj siromaha, reakcija je neprimjerena i nismo u mogućnosti suosjećati s njihovim stanjem. Toliko smo zarobljeni u kulturi koja nas obvezuje da se divimo svom liku u zrcalu i previše sebi ugađamo da smatramo da je gesta altruizma dovoljna da sebe zadovoljimo, a da se izravno ne kompromitiramo.

  1.  Drugi glagol je „odgovoriti“. Gospodin, kaže psalmist, ne samo da čuje vapaj siromaha, već i odgovara. Njegov odgovor, kao što potvrđuje čitava povijest spasenja, je dioništvo, ispunjeno ljubavlju, u stanju siromašnih. Bilo je tako kad je Abrahamizrazio Bogu želju za potomstvom, iako su on i njegova žena Sara bili u poodmaklim godinama i nisu imali djece (usp. Post 15,1-6). Dogodilo se to i kada je Mojsiju, preko gorućega grma koji nije izgarao, objavljeno Božje ime i poslanje da oslobodi narod iz Egipta (usp. Izl 3,1-15). I taj je odgovor potvrđivan tijekom čitava putovanja Izraelskog naroda u pustinji: kada su ga morili glad i žeđ (usp. Izl 16,1-6; 17,1-7) i kad je zapao u najveću bijedu, to jest nevjernost savezu i idolopoklonstvo (usp. Izl 32,1-14).

Božji odgovor siromahu uvijek je spasonosni zahvat koji ima za cilj ozdravljenje rana na tijelu i duši, vraćanje pravde i pružanje pomoći siromahu da započne živjeti dostojanstvenim životom. Božji odgovor također je apel kako bi svi koji vjeruju u njega mogli činiti isto u svojim ljudskim granicama. Svjetski dan siromaha želi biti mali odgovor koji čitava Crkva diljem svijeta upućuje svima onima koji su pogođeni nekom vrstom siromaštva i siromasima u svim krajevima da ne misle da je njihov vapaj ostao neuslišan. Vjerojatno je to poput kapi vode u pustinji siromaštva; ipak to može biti znak zajedništva za one koji su u potrebi, da bi mogli osjetiti aktivnu prisutnost brata ili sestre. Siromasi ne trebaju da mi to činimo preko drugih, već da se osobno uključimo kao oni koji čuju njihov vapaj. Brižna skrb vjernika za njih ne može se ograničiti na neki oblik pomoći – premda je ona u početku nužna i izraz brižnosti –, već zahtijeva „pažnju punu ljubavi“ (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 199) koja poštuje osobu kao takvu i traži njezino dobro.

  1.  Treći je glagol „osloboditi“. Siromah iz Biblije živi sa sigurnošću da Bog intervenira u njihovu korist da bi im vratio izgubljeno dostojanstvo. Siromaštvo nije nastalo samo od sebe, već je plod egoizma, oholosti, gramzivosti i nepravde. Ta su zla drevna koliko i čovjek, ali su također grijesi čije posljedice trpe mnogi nevini, što dovodi do dramatičnih društvenih posljedica. Božje oslobađajuće djelo je čin spasenja prema onima koji su mu iskazali svoju žalost i tjeskobu. Okove se siromaštva razbija snagom Božjeg zahvata. U mnogim se psalmima opisuje i veliča ovu povijest spasenja koja nalazi svoj odraz u osobnom životu siromašnih: „Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo“ (Ps 22,25). Sposobnost dana čovjeku da može kontemplirati Božje lice znak je njegova prijateljstva, njegove blizine i njegova spasenja. „Jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj […] noge si mi na prostran put izveo“ (Ps 31,8-9). Ponuditi siromahu „prostran put“ znači osloboditi ga od „zamke ptičarske“ (usp. Ps 91,3), izbaviti ga iz zamke postavljene na njegovu putu, kako bi njegov korak bio hitar i lak a njegov pogled na život ispunjen spokojem. Božje spasenje poprima oblik ruke koja se pruža siromahu, koja nudi gostoprimstvo, pruža zaštitu i omogućuje mu da iskusi prijateljstvo koje mu je potrebno. Polazeći od ove konkretne i opipljive blizine započinje istinski put oslobođenja. „Svi kršćanski vjernici i sve zajednice pozvani su biti Božje oruđe za oslobođenje i promicanje siromašnih, tako da se oni mogu potpuno uključiti u društvo. To pretpostavlja da moramo biti pažljivi i čuti vapaj siromašnoga i priteći mu u pomoć“ (Evangelii gaudium, 187).
  2.  Obuzme me ganuće kad vidim kako se mnogi siromašni poistovjećuju s Bartimejemiz Markovaevanđelja (usp. 10,46-52). Slijepi prosjak Bartimej „sjedio je kraj puta“ (r. 46) i čuvši da prolazi Isus „stane vikati“ i zazivati „Sina Davidova“ da mu se smiluje (usp. r. 47). „Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše“ (r. 48). Božji Sin je čuo njegov vapaj: „'Što hoćeš da ti učinim?' Slijepac mu reče: 'Učitelju moj, da progledam'“ (r. 51). Ovaj tekst iz Evanđelja zorno pokazuje ono što se u Psalmu najavljuje kao obećanje. Bartimej je siromah lišen temeljnih sposobnosti kao što su vid i sposobnost da se uzdržava svojim radom. Koliki putovi i danas dovode do raznih oblika nesigurnosti! Nedostatak temeljnih sredstava za život, marginaliziranost kad osoba više nije u punoj radnoj snazi, razni oblici društvenog ropstva, usprkos napredcima koje je postiglo čovječanstvo... Koliki siromasi danas poput Bartimeja sjede kraj ceste i traže smisao svog postojanja! Koliki se pitaju zašto su se našli na dnu i kako od toga stanja pobjeći! Čekaju da im netko pristupi i kaže: „Ustani! Zove te!“ (r. 49).

Nažalost, često se događa suprotno: siromasima se upućuju riječi prijekora i poziva ih se da šute i trpe. Ti su glasovi neskladni, često uvjetovani strahom od siromaha, koje se smatra ne samo siromašnima nego i ljudima koji donose nesigurnost i nestabilnost, odvojenima od svakodnevnih navika i, prema tome, osobama koje treba odbaciti i skloniti od očiju javnosti. Teži se tome da se stvori distancu između njih i nas, ne shvaćajući da se time udaljavamo od Gospodina Isusa, koji ne odbacuje siromahe, nego ih poziva sebi i tješi ih. Kako su samo prikladne riječi proroka koji se odnose na način života vjernika: „Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola“ (Iz 58,6-7). Djela poput ovih omogućuju oproštenje grijeha (usp. 1 Pt 4,8), utirati put pravdi te da, jednom kad mi budemo ti koji budu vapili Gospodinu, on odgovori i kaže: Evo me! (usp. Iz 58,9).

  1.  Siromasi su prvi kojima je dano prepoznati Božju prisutnost i svjedočiti njegovu blizinu u vlastitom životu. Bog ostaje vjeran svojem obećanju, ni u tamnoj noći ne uskraćuje toplinu svoje ljubavi i svoje utjehe. No, da bi se nadvladalo mučno stanje siromaštva nužno je da siromasi osjete prisutnost braće i sestara koji se brinu za njih i koji im otvaraju vrata svog srca i života i daju im osjećati se kao prijatelji i članovi obitelji. Samo na taj način možemo otkriti „spasenjsku snagu koja je na djelu u njihovim životima“ i „staviti ih u središte života Crkve“ (Evangelii gaudium, 198).

Na ovaj Svjetski dan pozvani smo provesti u djelo riječi iz Psalma: „Siromasi će jesti i nasitit će se“ (Ps 22,27). Znamo da se u Jeruzalemu, nakon žrtvenog obreda, održavala gozba. Upravo je to iskustvo prošle godine obogatilo Prvi svjetski dan siromaha u mnogim biskupijama. Mnogi su našli toplinu doma, radost blagdanskog stola i solidarnost onih koji su blagovali s njima na jednostavan i bratski način. Volio bih da se i ove godine, a i ubuduće, ovaj Dan slavi u duhu radosti zbog ponovno otkrivene sposobnosti za zajedništvo. Moliti se zajedno kao zajednica i dijeliti nedjeljni obrok je iskustvo koje nas podsjeća na najraniju kršćansku zajednicu, koju evanđelist Luka opisuje u svoj njezinoj originalnosti i jednostavnosti: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. […] Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao“ (Dj 2,42.44-45).

  1.  Nebrojene su inicijative koje kršćanska zajednica poduzima kako bi pokazala znak blizine i utjehe pred mnogim oblicima siromaštva koje imamo priliku vidjeti. Često suradnja s drugim stvarnostima, koja nije potaknuta vjerom već ljudskom solidarnošću, omogućuju pružiti pomoć koju sami ne bismo mogli realizirati. Prepoznavanje da je u golemom svijetu siromaštva naša sposobnost djelovanja ograničena, slaba i nedostatna dovodi nas do toga da pružamo ruke prema drugima, kako bi se uzajamnom suradnjom mogao na djelotvorniji način postići cilj. Nadahnjujemo se vjerom i imperativom ljubavi, ali znamo prepoznati i druge oblike pomoći i solidarnosti koji se, djelomično, odlikuju istim ciljevima, ne zanemarujući pritom ono što nam je vlastito, a to je voditi sve Bogu i svetosti. Dijalog između različitih oblika iskustava i poniznost u pružanju naše suradnje, ne tražeći da mi imamo glavnu ulogu, prikladan je i potpuno evanđeoski odgovor koji možemo dati.

U služenju siromašnima nema mjesta borbi za prvo mjesto. Namjesto toga moramo s poniznošću prepoznati da je Duh taj koji traži od nas djela koja su znak Božjeg odgovora i blizine. Kad pronađemo način da se približimo siromašnima, znamo da prvo mjesto pripada Njemu, koji je otvorio naše oči i naše srce obraćenju. Siromasi ne trebaju protagoniste, već ljubav koja se zna sakriti i zaboraviti dobro koje je učinila. Pravi protagonisti su Gospodin i siromasi. Onaj koji želi služiti je oruđe u Božjim rukama kojim Bog daje prepoznati svoju prisutnost i spasenje. Na to podsjeća Sv. Pavao kad piše kršćanima u Korintu koji su se natjecali među sobom oko karizmi tražeći one najuglednije: „Ne može oko reći ruci: 'Ne trebam te', ili pak glava nogama: 'Ne trebam vas'“ (1 Kor 12,21). Apostol iznosi važno opažanje kad primjećuje da su dijelovi tijela koji izgledaju slabiji najpotrebniji (usp. r. 22); i da oni „koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju“ (rr. 23-24). Tako, dok Pavao daje zajednici temeljnu pouku o karizmama, on je ujedno uči evanđeoskom stavu prema njezinim najslabijim i najpotrebitijim članovima. Kristovi se učenici moraju kloniti osjećaja prezira ili pijetizma prema siromašnima; oni su, naprotiv, pozvani iskazivati im čast, davati im prvenstvo, uvjereni da su stvarna prisutnost Isusa među nama. „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40).

  1. Ovdje možemo shvatiti koliko je naš način života dalek načinu na koji živi svijet koji uzvisuje, povodi se i oponaša one koji imaju moć i bogatstvo, dok marginalizira siromašne i smatra ih otpadom i sramotom. Riječi apostola Pavla su poziv pružiti punu solidarnost, u duhu evanđelja, slabijima i manje nadarenim članovima Kristova tijela: „I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi“ (1 Kor 12,26). Slično tome, u Poslanici Rimljanima, on nas potiče: „Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno“ (12,15-16). Ovo je poziv Kristova učenika; ideal kojem moramo neprestano težiti je da u nama „bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Fil 2,5). Riječ nade je prirodni epilog kojem vjera usmjerava. Često su siromašni ti koji dovode u krizu našu ravnodušnost koja je duboko povezana sa shvaćanjem života koji je previše imanentan i povezan sa sadašnjošću. Vapaj siromaha ujedno je vapaj nade kojim očituje sigurnost da će biti oslobođen. Ova se nada temelji na ljubavi Boga koji ne napušta one koji svoje pouzdanje stavljaju u njega (usp. Rim 8,31-39). Kao što piše Sv. Terezija AvilskaPutu k savršenstvu: „Siromaštvo je dobro koje u sebi sadrži sva dobra svijeta. Jamči nam veliki posjed. Time hoću reći da nas čini gospodarima svih zemaljskih dobara, jer nas navodi da ih preziremo“ (2,5). U mjeri u kojoj možemo raspoznati pravo dobro postajemo bogati pred Bogom i mudri pred samima sobom i drugima. Tomu je zaista tako: u mjeri u kojoj uspijevamo davati bogatstvu njegov pravi smisao i značenje rastemo u čovještvu i postajemo sposobni dijeliti.
  2.  Pozivam braću biskupe, svećenike i osobito đakone, na koje su položene ruke za služenje siromašnima (Dj 6,1-7), kao i Bogu posvećene osobe i vjernike laike – muškarce i žene – koji u župama, udrugama i crkvenim pokretima čine opipljivim odgovor Crkve na vapaj siromašnih, da žive ovaj Svjetski dan kao poseban trenutak nove evangelizacije. Siromasi nas evangeliziraju, pomažući nam svakodnevno otkrivati ljepotu evanđelja. Nemojmo propustiti ovu milosnu prigodu. Svi smo pozvani osjetiti da smo dužnici prema siromašnima, jer se, kad pružamo ruke jedni drugima, ostvaruje spasenjski susret koji jača našu vjeru, čini našu ljubav djelotvornom i osposobljava našu nadu da i dalje sigurna kroči putom prema Gospodinu koji dolazi.

Preuzeto s portala: https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/svijet/papina-poruka-za-svjetski-dan-siromaha/7653 

 

Promovirano 16 prvostupnika i magistara religijske pedagogije i katehetike

CNAK

Foto:CNAK

Teološko-katehetski institut u Mostaru, visokoškolska ustanova priznata od Svete Stolice i priključena Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, u svojoj 31. godini djelovanja, svečanom je akademijom proslavio 15. studenoga svoga zaštitnika Sv. Alberta Velikoga.

Tom su prigodom podijeljene diplome prvostupnicima religijske pedagogije i katehetike: Franciski Alerić, Maji Babić, Marijani Bebek, Mateji Ćavar, Josipi Gašpar, Dini Kljenaku, Dragani Pehar i Danijeli Vukoji; te magistrima religijske pedagogije i katehetike: Ivani Bebek, Kristini Biokšić, Suzani Buntić Pejak, Maji Crnjac, Katarini Lauc, Ivani Matić, Aniti Puljić i Gabrijeli Sušac.

U odsutnosti dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu dr. Darka Tomaševića, diplome je studentima uručio, uz njihovu prethodnu prisegu dr. Marko Šutalo, predstojnik Instituta, a dekana je predstavljala dr. s. Bernarda Horvat, profesorica kanonskoga prava na KBF-u. Dvije su studentice posebno pohvaljene zbog izvrsnih studijskih rezultata: Josipa Gašpar i Katarina Lauc kojima je dodijeljena Spomenica biskupa Žanića In memoriam u povodu njegove Stoljetnice rođenja (1918.-2018.), a koji je prije 30 godina kao dijecezanski ordinarij utemeljio današnji Teološki institut.

Dr. Zoran Tomić, rektor Sveučilišta u Mostaru, i dr. Nevenko Herceg, predsjednik Vlade HNŽ-a, pozdravili su na početku sudionike akademskoga skupa.

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić u svojem je pozdravnom obraćanju govorio o šesnaestero veličanstvenih Blaženika i Svetaca, koji su u vrhunskom stupnju proveli Božju riječ u svojemu životu.

„U Vatikanu se od 5. do 28. listopada 2008. održala Biskupska sinoda pod predsjedanjem pape Benedikta XVI. Naslov teme: Riječ Božja u životu i poslanju Božjega naroda. Papa je izdao posinodsku pobudnicu Verbum Domini [Riječ Gospodnja] koja obuhvaća 124 broja i 382 bilješke. Papa je u 48. broju te pobudnice među 16 izričito spomenutih imena Blaženih i Svetih, koji su se u 2 000 godina povijesti Crkve istaknuli kao iznimni i uzorni ne samo slušatelji nego i izvršitelji Riječi Božje u svome životu i poslanju, nalazi i blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, kao Kristov svjedok i mučenik pred bezbožnim komunizmom. Tu su i sve četiri glasovite svete Terezije: Španjolka, Francuskinja, Njemica i Albanka“, istaknuo je biskup Perić koji je progovorio o svetim uzorima: Sv. Antunu opatu, Sv. Baziliju Velikom, Sv. Benediktu iz Nursije, Sv. Dominiku, Sv. Franji Asiškom, Sv. Klari Asiškoj, Sv. Ignaciju Lojolskom, Sv. Tereziji Velikoj, Sv. Ivanu Mariji Vianneyju, Sv. Ivanu don Boscu, Sv. Tereziji Maloj, Sv. Piju iz Pietrelcine, Sv. Josemariji Escrivi, Sv. Majci Tereziji, Sv. Tereziji Benedikta od Križa i Bl. Alojziju Stepincu.

Glavno predavanje održao je dr. Dubravko Turalija, profesor Staroga Zavjeta na KBF-u u Sarajevu, pod naslovom: Stari i novi prijevodi Biblije, u povodu 50. obljetnice hrvatskoga prijevoda Svetoga Pisma u Zagrebu, 1968.

Pjevao je Mješoviti zbor Teološkoga instituta uz pratnju Katedralnoga orkestra pod vodstvom don Nike Luburića. Solo je pjevao Ave Maria i Gospodin je Pastir moj Karlo Miličević uz klavirsku pratnju prof. Marijane Pavlović.

KT

Preuzeto s portala: https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/promovirano-16-prvostupnika-i-magistara-religijske-pedagogije-i-katehetike/7631 

Potkategorije

Dragi i poštovani naši slušatelji,

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Novi je koordinator, zamjenica glavnog urednika i promotorica. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Novi koordinator je Dario Lasica (Sarajevo),

Nova zamjenica glavnog urednika je Danica Škutor (Mostar),

Nova promotorica je Kristina Biokšić (Mostar),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Tijekom ovog ljeta imali smo i dva kvara na našim predajnicima; Žepču i Mostaru. U Žepču nije bio velik i već je otklonjen a onaj u Mostaru će biti riješen ovaj tjedan. Hvala Vam na strpljenju.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 

Program uživo

Četvrtak, 05.07.2018.

00:00h Anđeo Gospodnji  + Pjesma Rajska Djevo kraljice Hrvata  
00:45h Glazba i Meditacija 
00:15h Krunica slavna + Posvetna molitva Srcu Marijinu
01:00h Emisija: Kraljice, šalji nas od srca do srca /R/
02:00h Zvučna Biblija
02:30h Komentar Evanđelja /Zrinka Milanović/
03:00h Krunica Božanskog milosrđa (pjevana) + litanije Božanskog milosrđa 
04:00h Emisija: Uvijek nedjeljom /Ivica Ursić /R/
05:00h Čitamo knjigu
05:15h Svetac dana i  Imendan
05:30h Misli za svaki dan
06:00h Anđeo Gospodnji
06:10h Krunica – Nakane Apostolata molitve
06:45h Komentar Evanđelja /Zrinka Milanović/
JUTARNJI PROGRAM
07:00h Jutarnja Božanskog Časoslova
07:30h Najave programa do 10h + Prognoza i stanje na cestama
07:45h Upoznajmo Bibliju
08:00h "U tišini srca" - Filotea  /Draženka Tole/
08:15h Svakodnevni poticaj /Nikolina Marčić/
08:30h Dogodilo se na današnji dan
08:45h Svetac dana + Imendan
09:00h Emisija: Jutro na valovima Radio Marije
10:00h   Vijesti Radija Herceg Bosna
10:05h  Najave i obavijesti
  Blok glazbe po izboru
10:30h Emisija: Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi /vlč. Žarko Vladislav Ošap/
11:30h    Pade Pio nas uči /Inga i Marinko Raos/
11:50h    Molimo litanije
POSLIJEPODNEVNI PROGRAM
12:00h Anđeo Gospodnji + Srednji čas + Molitva za dobročinitelje
12:30h Najava programa do 17h
  Blok glazbe po izboru
13:00h Vijesti Radija Herceg Bosna
13:10h
 Čitamo knjigu
13:30h

Emisija: Pred Bogom blizim i dalekim /Marijana Ajzenkol/

14:15h Komentar Evanđelja /Zrinka Milanović/
14:30h Informativne minute
15:00h
Krunica Božanskog Milosrđa
15:30h
 Molitvene nakane
15:45h  Vijesti iz života Crkve - Hrvatski katolički radio
16:10h Čitanje molitvenih nakana
16:15h Molimo krunicu
17:00h
Najave i obavijesti
17:10h
Priča s porukom - iz knjige "Male priče za dušu" - Bruno Ferrero /
17:30h Večernja iz Božanskog Časoslova
17:50h Molitva za Sinodu VN
18:00h
Sveta Misa i Klanjanje pred presvetim /župa sv. Jurja mučenika Vitez/

VEČERNJI PROGRAM

18:50h Vijesti Radija Vatikan na hrvatskom jeziku
20:00h Emisija: Priča o jazzu /Mladenka Vukojević/

21:00h

21:40h

Molimo Krunicu /otajstva svjetla/

Padre Pio nas uči /Inga i Marinko Raos/R/

22:00h Radio Vatikan - vijesti na Hrvatskom jeziku /R/
22:40h "U tišini srca" - Filotea /Draženka Tole/
23:05h Emisija: Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi /R/

 

uplatnica

rmwf 2014b

rmwf mariathon a

Duhovni kutak

Žito i kukolj rastu u meni, Gospodine. Želio bih ljubiti čitavim bićem, ali popustim i nadvlada me sebičnost. Želim služiti onima koji me okružuju, a opet tražim udobnost i pažnju za sebe. Pomozi mi spoznati samoga sebe, a osobito upoznati i voljeti Tebe. Amen.

Koji dio našeg programa najradije slušate?
Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

FGTAB.png

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
Program uživo: +387 33 260 260, +387 33 260 261 | Redakcija: +387 33 263 055 | Fax: +387 33 263 056

 

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E. Mostar 88000, BiH
Program uživo: +387 36 312 400 | Redakcija: +387 36 312 401

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17