U jednom vrtu među maslinama, nekoliko se muškaraca povuklo da promišljaju jesu li možda pozvani biti baš isusovcima. Bili su kao i Družba od prvih dana: kontemplativni u akciji. Isusovci su od samog osnivanja nekako odskakali u domišljatosti da dođu do Boga i da to prenesu drugima, pa ni duhovna obnova Možda baš isusovac nije mogla proći drukčije. Donosimo svjedočanstva trojice sudionika, a na kraju se nalazi poveznica na fotografije i prijava za novi takav događaj.
Radujući se susretu i duhovnom obogaćenju, iskreno očekivao “klasične” duhovne vježbe, na kakvim sam i dosad bio. No bile su to duhovne vježbe, koje ću zasigurno dugo pamtit. Zašto? – Zato što su ove duhovne vježbe bile vrlo drugačije i vrlo zanimljive svojim sadržajem. Poseban mir spojen s molitvom i radom utkano u tišini-šutnji. Naravno, tu je i zajedništvo kako u radu tako u slavljenju svete Mise.
Važno što je ostalo od ovog susreta je to razmatranje i molitva u radu uz mirno more. Za mene osobno, tu je bio pravi osjećaj blizine Božje, gdje smo komunicirali On sa mnom i ja s Njim.
Đuro
Najbolje od svega bilo je to što nisam bio zatvoren u kapelu da “razlučujem” i molim, nego mi je, i svima ostalima, bio povjeren zadatak. Čišćenje septičke jame. Sada to baš vidim kao susret, suočavanje. Za mene osobno to je bilo suočavanje s dvjema stvarima: ne toliko s odbojnošću, koliko s vlastitom panikom pred prividnom neizvedivošću povjerenog zadatka. Kao Mojsijeva panika i malodušnost kada ga Bog šalje pred faraona. Drugi susret vezan je uz brzi “nagovor” koji nam je pater dao: “Ako mislite biti isusovci, ovo ćete raditi gdje god vas pošalju”. I kontam: pa kako da ja čistim za drugim kada i sam obilato doprinosim punjenju te iste septičke jame?! Ja nisam ništa bolji od drugih… Znači li to biti isusovac? Nije lako biti izvrstan, iz nesklada stvarati sklad, dobrim dobro vraćati, biti uspješan, marljiv i vjeran. Ali ima neko posebno otajstvo u tome da zaboraviš vlastiti razvoj, vlastiti rad, u pravom smislu riječi da zaboraviš vlastitu želju za ostvarenjem, da bi ušao i pospremio stvari na jednoj razini stvarnosti koju ljudi zaboravljaju i uzimaju zdravo za gotovo, a na kojoj počiva svo zdravlje čovječanstva. Neprimjetan i neprivlačan posao koji svatko može izvršiti, nitko neće, a netko mora.
Ante
Najviše me oduševljava činjenica da premda nismo radili ništa spektakularno na susretu, ipak smo u najobičnijim stvarima pronalazili ljepotu i smisao.
Od svih pouka sa susreta ta mi je najdraža: da je Bog prisutan upravo sada i ovdje, ne u nekom drugom vremenu i ne negdje daleko. A od događaja na susretu najdragocjenijim mi se čine večernji razgovori u kojima smo dijelili doživljaje iz dana – baš ti razgovori su mi pomogli da shvatim koliko je svaki trenutak bio (i nastavlja biti) vrijedan.
Luka
Nakon ovih slikovitih opisa, pogledajte fotografije ovdje: MBI na Modravama. Novi susret održat će se od 26. do 28. veljače možda baš na Modravama, a možda i ne… jer za isusovce je važno da su neopredijeljeni i otvoreni za iznenađenja 😀
Više pročitajte na: http://www.skac.hr/idom-ignacijevske-duhovne-obnove-za-mlade/mozda-bas-isusovci-na-modravama/
RM
