Iz dosadašnjih izlaganja situacije u svijetu i Crkvi trebalo bi biti sasvim jasno zašto nam je baš u novije vrijeme potrebna zaštita „odozgor”, zagovor i zaštita svetoga Josipa! Tko ne vidi nikakvu opasnost, taj ili je naivni optimist ili mu nedostaje dostatnoga uvida u situaciju.

 Foto: Opus Dei

U Austriji ovih dana (op.a. pisano u prosincu 2021.) gledamo najradikalnije mjere i najavu uvođenja obvezatnoga (prisilnoga) cijepljenja. S uvođenjem obvezatnoga (prisilnoga) cijepljenja Austriju su pretekle samo neke katoličke biskupije. Zanimljivo je znati kako je toj odluci Austrije prethodio (10. 11. 2021.) jedan prikrivani susret tada još službujućega saveznog kancelara Alexandra Schallenberga s Alexandrom Sorosom, sinom i designiranim nasljednikom Georga Sorosa na čelu financijskoga i lobističkoga NGO-imperija.

Piše: fra Pavo Filipović

Odmah nakon toga susreta proglašen je lockdown, a najavljena obveza cijepljenja. Radi se po svoj prilici o pukoj „slučajnosti”. Zanimljiv je u tome kontekstu i još jedan prikrivani susret koji se dogodio godinu prije. U proljeće 2020. godine je „vrhovni svijeta iscjelitelj” Bill Gates svojom privatnom letjelicom – u vrijeme kada je sav zračni promet u svijetu bio obustavljen – uz posebno dopuštenje posjetio Merkelicu u Berlinu i von der Leyen u Brüsselu kako bi im objasnio da je jedino sredstvo spasenja cjepivo. Nakon toga su dvije moćne europske dame sazvale donatorsku konferenciju kako bi sakupile potrebni novac za brzi razvoj cjepiva. Milijarde su od poreznih obveznika prikupljene u tu svrhu. Gdje li je samo taj novac završio, kada se izumitelj genetskoga seruma Biontech (Pfizer) još prije spomenute konferencije hvalio kako je razvio svoje iscjeljujuće preparate.

Trostruka tranzicija društva

Historiograf povijesti i filozof prava Davide Lovat smatra kako je pred čovječanstvu predstoji trostruka društveno-politička tranzicija:

• Politička tranzicija koja se ima ostvariti sukcesivnom, gradualnom zamjenom demokracije ohlokracijskom ili čak oligarhijskom tehnokracijom utemeljenom na dodijeljenim ili stečenim slobodama. Odrednice te političke tranzicije nam je dovoljno jasno izložio utopijski mislilac Giuliano di Bernardo pa se na ovome ne treba duže zadržavati.

• Humana tranzicija se sastoji u demografskoj kontroli, u potpunom uništenju obitelji preko „genderizma“, uporabi invazivne tehnologije u ljudska tijela s ciljem postizanja transhumanizma (nadilaženja čovjeka). Čovjek je problem i treba ga nadići, treba stvoriti „nadčovjeka“, „čovjeko-boga“ („homo deus“, Y. N. Harari). Mogli bismo to nazvati i snom o „poboljšanom“ čovjeku. Dovoljno bi bilo pogledati samo u Bill Gatesovu preporuku literature za ovu zimu pa da postane jasno što se pod ovim aspektom podrazumijeva. Jedna o pet knjiga koje Gates preporuča jest i distopijski roman Klara and the Sun Kazuoa Ishiguroa. Klara je umjetna inteligencija, razvijena kako bi mladima bila pratilja na putu odrastanja. Ono što se Gatesu u ovome romanu posebno sviđa je predodžba kako robotika, umjetna inteligencija i tehnologija nisu „neka zla sila” (upravo na tu opasnost tehnologije ukazivao je ruski filozof Nikolai Berdiajew još 1936. godine), niti tek puko tehnološko pomagalo već nešto u čemu se mi sami možemo ogledati, što bi bilo naša osobna nadogradnja, upotpunjenje (complementum).

• Ekološka tranzicija je novi opijum postkršćanskoga Zapada koji podrazumijeva da smo mi ambijentalni grešnici, a svoje grijehe iskupljujemo održivim razvojem (Robert Redeker). Nova religija Zapada je ekolatrija. Ta religija tvrdi, kaže Giulio Meotto u knjizi Zeleni bog (Il dio verde), da Bog nije mrtav, već je samo pozelenio. U toj religiji prava životinja i biljaka postaju nepovrjediva, a prava čovjeka – vidimo to u korona mjerama i abortivnoj industriji – nisu više važna. Svojstven toj religiji je ekološki dualizam: ili s prirodom (dobro) ili s čovjekom (zlo). Mlada Greta Thunberg je proročica te ekoutopije. Apokaliptičke opsesije ovoga poganskog obožavanja prirode na pandemiju gledaju jako pozitivno. Ona je industrije Zapada bacila na koljena i tako dovela do ekološkoga predaha i pročišćenja, do umanjenja ekološkoga otiska na Zemlji. To je nova religija. A stara izgleda ovako: poluotvorene ili zatvorene crkve, nevidljiva vjera, Crkva u puževoj kućici, kler koji se zavjetovao na šutnju, biskupi poslušni „stručnjacima“. U prijevodu ekološka tranzicija znači taksa na ulazak u gradove, na vodu, za smeće, cigarete, kamin… Ambijentalizam u čijemu se temelju nalazi panteizam – obogotvorenje prirode – znači: takse, dadžbine, zabrane, osiromašenje (usp. 1. 12. 2021., Il Giornale, Camillo Langone). Na početcima katoličkih misija nakon seobe naroda jedan od najpoznatijih kršćanskih misionara i najvažniji reformator Crkve u Francuskoj bio je Winfried Bonifacije (†754./55.?). Kao prvi biskup-misionar Germanije naviještao je evanđelje germanskim plemenima. Iako je u tome imao velik uspjeh ipak nije bio zadovoljan što Germani pored Isusa Krista i dalje štuju nordijskoga boga Donara (Thor). U blizini grada Geismara u pokrajini Hessen nalazilo se kultno mjesto posvećeno bogu Donaru. Pred jednim gigantskim hrastom (dubom) su Germani dubili i prinosili svoje žrtve tomu bogu. Budući da propovijedanje nije rezultiralo odustajanjem od toga poganskog kulta, poslužio se sveti Bonifacije jednom vrlo nekonvencionalnom pastoralnom metodom. Posegnuo je pod zaštitom franačke vojske za sjekirom i 723. godine oborio Donarov hrast. Germani su Bonifacija proklinjali, ali budući da se ništa nije dogodilo nakon obaranja hrasta – bog Donar nije na Bonifacija poslao svoje munje i gromove – Germani su zaključili kako je kršćanski Bog jači pa su se ostavili poganskoga praznovjerja. Nekoć su kršćanski misionari sasijecali sjekirom zelene bogove, a danas nas uime istih sasijecaju taksama.

Završna riječ

Vraćam se na početak, na pitanja postavljena u uvodu ovoga razmišljanja: Sveti Josip kao „zaštitnik sveopće Crkve”!? Što to znači da je on zaštitnik Crkve? Od čega taj sveti drvodjelja ima štititi Crkvu Kristovu? I zašto baš sada u ovo novije vrijeme?

Iz dosadašnjih izlaganja situacije u svijetu i Crkvi trebalo bi biti sasvim jasno zašto nam je baš u novije vrijeme potrebna zaštita „odozgor”, zagovor i zaštita svetoga Josipa! Tko ne vidi nikakvu opasnost, taj ili je naivni optimist ili mu nedostaje dostatnoga uvida u situaciju. Takvima toplo preporučam knjigu Rogera Scrutona Korist pesimizma. I opasnost lažne nade. Prekrasno o varljivoj nadi pjeva Zlatan Stipišić Gibonni: „Lažna nada nikad se ne umori, sama se spasi; umori se onaj koji nosi je i ona na koju glasi”. Američki biskup Fulton Sheen dobro je primijetio: „Svojstvo je svake umiruće civilizacije da velike mase ne znaju što se oko njih događa. Čovječanstvo koje se nalazi u krizi općenito gledano je neosjetljivo za težinu vremena u kojemu živi. Samo oni koji žive iz vjere znaju što se doista događa u svijetu. Velike mase bez vjere su potpuno nesvjesne destruktivnih sila i procesa koji im se pred očima zbivaju”.

Neki dalekovidni ljudi su davno upozoravali na opasnosti s kojima će se čovječanstvo susresti ako nastavi smjerom kojim je krenulo od Francuske revolucije. Tako je veliki katolički državnik i papinski savjetnik Donoso Cortes još 1849. godine u svomu Govoru o diktaturi u španjolskome parlamentu dao upozorenje nad kojim se vrijedi zamisliti: „U svijetu antike tiranija je bila okrutna i razorna; ali je ta tiranija bila ograničena jer su sve države bile male, a internacionalni odnosi nemogući. Zbog toga u antici nije ni moglo doći do tiranije velikih razmjera, osim jedne jedine, one Rima. Ali su se sada stvari promijenile! Gospodo moja, putovi su utabani za divovskoga, kolosalnoga, univerzalnoga čudovišnog tiranina; sve stoji za to spremno. Gospodo parlamentarci, promotrite pozorno: već ne postoji nikakav otpor više, ni fizički ni moralni. Recite mi dakle, je li razumno ili nije ako se brinem za blisku budućnost svijeta; recite mi, ne dotičem li se ja time što o ovome pitanju govorim onoga stvarno važnoga pitanja, dapače onoga bitnog pitanja“.

Nije ovo nikakav alarmizam niti ikakvo zavjereništvo, već samo poziv da se oda sna prenemo. Poziv koji uključuje kritiku ponajprije onih koji su prvi pozvani bdjeti (biskupi), a spavaju dubokim snom. Stanje u Crkvi je vrlo dramatično, velikim dijelom upravo zbog toga što „kaptol hrče“ (M. Krleža). Ne smijemo međutim zbog toga pasti u napast da sa Hansom Küngom pitamo: „Može li se Crkvu još spasiti“?! Švicarski teolog u svojoj knjizi Ist die Kirche noch zu retten? (2011.) govori o na smrt bolesnoj Crkvi i razmatra o „velikoj akciji spasavanja“ Crkve (V. poglavlje) i o konkretnim „mjerama spasavanja“ (VI. poglavlje). Iako se nalazimo u „vremenu praznih crkava“ (Tomaš Halik) i gotovo potpune letargije čuvara vjere (biskupa), i dalje je Crkva „nastavak Krista, tj. prikaz i djelovanje njegove bogoljudske osobe, od čega i dolazi vjera u Crkvu“ (Adolf von Harnack, Vorlesung über Symbolik, §26, 1890./91.). Ona je spasenjska stvarnost. Ona spasava nas, ne mi nju. Tipična je za germanski duh preuzetnost u stvarima vjere. Sličan Küngovim tlapnjama bio je i projekt Dem Glauben Zukunft geben (Pružiti vjeri budućnost) Reinharda kardinala Marxa iz 2008. godine za Nadbiskupiju München-Freising. Po tome smo mi ti koji spašavamo Crkvu i vjeru, a ne Crkva i vjera nas. Biblija, tradicija Crkve i zdrav razum nam govore nešto sasvim drugo. Ponajprije da Crvku neće ni vrata Pakla nadvladati po Isusovoj riječi, a onda i to da je vjera ta koja nas spasava: „Tvoja te vjera spasila!“ (Lk 17, 19). Ne želim ovim razmišljanjima stvoriti dojam kako dijelim tlapnje teologa Künga ili kardinala Marxa! Želio sam ukazati na stvarnu potrebu zaštite „odozgor“ i na opravdanost i proročku dalekovidnost Crkve u proglašenju svetoga Josipa njezinim zaštitnikom i čuvarom kao i svoju nadu kako naše utjecanje svetomu drvodjelji neće završiti završetkom Godine svetoga Josipa. 

⁕⁕⁕ Budni čuvaru božanske Obitelji, stani u obranu Crkve. Otkloni od nas svaku zarazu zablude i štetnih utjecaja. Naš moćni zaštitniče, pogledaj milostivo na nas i pomozi nam iz nebeskih visina u našoj borbi sa silama tame. I kao što si nekoć spasio dijete Isusa od smrtne opasnosti, tako sada štiti svetu Crkvu Božju od zamki đavolskih i od svih opasnosti. Zaštiti također svakoga od nas svojom trajnom zaštitom da, potpomognuti tvojim divnim primjerom i tvojom pomoću, uzmognemo živjeti kreposno, umrijeti sveto i zadobiti vječnu sreću na nebesima. Amen.  ⁕⁕⁕ 

(Izvor: My Prayer Book).

Ut destructis adversitatibus et erroribus

universis Ecclesia

secura Deo serviat libertate. Amen.

(Leon XIII., 4. ožujka 1882.)

___________________________________

Prvi dio eseja Postscriptum uz Godinu sv. Josipa pročitajte ovdje, drugi nastavak pod naslovom Sv. Josip – Čuvar tajne utjelovljenja ovdje, treći Sv. Josip – Čuvar „znaka osporavana” ovdje, četvrdi dio Sv. Josip: Otkupiteljev čuvar – Crkve zaštitnik? ovdje, peti Kriza Crkve kao kriza biskupa ovdje, šesti dio Povratak jozefinizma ovdje i sedmi dio Žilava hereza 'utopizma' ovdje.

Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 17. ožujka 2022.